Medijsko eksponiranje se obilo o glavu najpoznatijem beogradskom "vitezu sa asfalta" jer je policija taj potencijal usmerila u svoje svrhe javno emitujući njegovo hapšenje u prošlu subotu
Aleksandar Golubović (41) nije izdržao ne slobodi ni godinu dana. Dok provodi dane u najnovijem pritvoru u Centralnom zatvoru koji mu je odredio istražni sudija početkom ove nedelje, ovaj čudni svat će moći da razmišlja šta se sve promenilo u poslednjih nekoliko godina od kada nije bio tamo i da vidi na koji način da izbegne kaznu koja ovoga puta može zaista da bude višegodišnja. U poslednjih dvadesetak godina on je bio jedan od najčešćih stanara ove ustanove na Lekinom brdu u Beogradu i možda bi jednog dana mogao da bude njen hroničar.
POLICIJSKI BLOKBASTER: Hapšenje isped crkve Svetog Marka
Od trenutka kada je prošlog februara napustio Zabelu kod Požarevca i obukao svoju neprobojnu jaknu (kupljenu u Izraelu za šest hiljada evra), Golubović je postao neka vrsta medijske zvezde – gostovao je gde god su ga zvali, glumio u serijama, učestvovao u tribinama, bacio se na ulimative fight, posećivao sportske događaje. Policija je, čini se, ipak nadzirala njegovo delovanje iz vile u Višnjičkoj banji kraj Beograda i pratila aktivnosti relativno bogatog čoveka koji je skoro pola života proveo po zatvorima.
MUP Srbije se prilikom hapšenja Golubovića i njegovog pajtaša ispred crkve Svetog Marka u Beogradu odrekao prakse da javno ne emituje detalje takvih događaja, što je u vreme stolovanja prethodnog ministra Dragana Jočića bila norma. I publika se nekako uželela da vidi tu vrstu rialitija: najpre vidimo kako Golubović ulazi u crkvu, potom kamera prati akciju operativaca, beleži njihovo hitro kretanje i napokon, na montaži se nije puno radilo, Golubović je na asfaltu, u ležećem položaju, a operativci mu stavljaju lisice. On pokušava nešto da im objasni, tu se kadar prekida i potom ga vidim s lica dok ga odvode.
Ono što je ministar Ivica Dačić rekao ranije prošle godine, da se takvi snimci neće emitovati, ovoga puta je zanemareno: policija je znala da taj događaj i hapšenje takve ličnosti, čija je biografija obojena različitim „kriminalnim aktivnostima“, mogu doprineti slanju snažne poruke koja kaže da policija nastavlja sa jakom akcijom usmerenom ka dilerima narkotika svake vrste a naročito onima koji su najeksponiraniji. Golubović i droga, to je svakako novost kada se ima u vidu njegova prethodna karijera koju su obeležavali nasilje svake vrste, pljačke, reketiranja. Sam Golubović, u svojim brojnim medijskim istupanjima, uvek je govorio protiv upotrebe droge i petljanja sa drogom. Čak je i svog nekadašnjeg pobratima Aleksandra Kneževića Kneleta savetovao da se mane tog poroka i nađe izlaz u vežbanju i sportu uopšte.
Da ne ponavljamo njegov NGO rad sa organizacijom Naši u Aranđelovcu, gde je na javnim tribinama govorio o štetnosti kriminala i poroka svake vrste i govorio deci da im je mesto u sportu, učenju, pravoslavnoj religiji. Iz takvog konteksta je moguće zaključiti da se Golubović našao u velikim problemima kada je krenuo u posao preprodaje heroina, za šta je osumnjičen u ovom slučaju. Opet, kao i prilikom ranijih hapšenja u Srbiji, Golubović je prvi: on je karijeru pravio na tome da je prvi razbijao glave pikslama i pucao po klubovima iz krateža, prvi je bežao sa suđenja iskakanjem kroz prozor, on je prvi koji je odslužio kaznu posle presude u Posebnom odeljenju Okružnog suda za organizovani kriminal i sad je nekako prvi „veliki“ koji se našao na udaru reformisanog pravosuđa. Čini se da jedino što nije uspeo da uradi za „organe gonjenja“ u Srbiji jeste njegova davna ideja da ga uvežu sa tonom najjačeg eksploziva i izbace iznad Tirane da bi tako pomagao u rešavanju srpsko-albanskih odnosa.
Pored njega, beogradska policija u sadejstvu sa BIA, pod patronatom Višeg tužilaštva za organizovani kriminal, uhapsila je Milanku Golubović (60), Uroša Vukovića (20), Mirsada Fujaljkića (28), Safeta Ibrovića (38) i maloletnu A. K. Mehanizam je, prema policiji, bio sledeći:
Grupa se tereti za krivična dela neovlašćene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga i nedozvoljene proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija. Safet Ibrović je preko Mirsada Fujaljkića jednom nedeljno slao heroin i paracetamol koji bi u Beogradu preuzimali Uroš Vuković i A. K. Droga je bila prepakivana u stanu Milanke Golubović u paketiće koje je Aleksandar Golubović predavao Feratu Skenderovskom radi dalje prodaje.
Ferat Skenderovski je uhapšen 13. januara i tom prilikom je kod njega pronađeno oko osam grama heroina. Priveden je dežurnom istražnom sudiji Višeg suda u Beogradu i određen mu je pritvor do 30 dana. Izgleda kao da je on „propevao“ u istrazi jer je Golubović brzo nakon „afere“ s njim „pao“. Osumnjičene Milanka Golubović i A. K. lišene su slobode u iznajmljenom stanu, koji je koristila Milanka Golubović i u kom je prilikom pretresa pronađeno 100 grama heroina, 100 grama paracetamola, jedna vagica za precizno merenje, veći broj mobilnih telefona i jedan pištolj marke „bereta“.
Neki beogradski mediji su objavili da je na saslušanju Golubović negirao svaku umešanost u ovaj posao i navodno je rekao da mu je sve namešteno. Takođe, pojavio se i detalj po kome je njegova majka Milanka pobesnela na sina kada su je uhapsili jer ona sa čitavom šemom nije imala nikakve veze. Porodična saga, o kojoj je Golubović pisao u svojoj neobjavljenoj autobiografiji pod nazivom „Ja“, nastavlja se jednako uzbudljivo i zanimljivo. Ishod je ipak predvidiv. Dugotrajna robija.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ćacilend nije samo bizarnost, kažu sagovornici „Vremena“, već ima razne funkcije. Držanje tog rugla u centru grada košta vlast, ali bi je još više koštalo da je sada ukloni i prizna svojevrsni poraz
Ruglo u centru Beograda klasičan je paramilitarni kamp koji “čuva” prostor za proteste protiv vlasti i koji je spreman za upotrebu sile nad kritičarima režima, kao što se i dešava. Dalje – to je i neka vrsta odbrambenog garnizona jer se režim zaista plaši demonstranta. Reč je i o mestu sa kog se građani kontinuirano provociraju. U svakom slučaju, u pitanju je zatvorena, organizovana i militarizovana struktura koja ima komandni štab, jasnu hijerarhiju, obezbeđenje, kontrolu prostora, ulaza i izlaza, uz prisustvo uniformisanih i poluuniformisanih ljudi pod zaštitom policije
“Ako kritikujete, optuže vas da rušite državu; ako se samožrtvujete – ćute. Štrajk glađu bi trebalo da ukaže društvu na to u kakvoj se poziciji čovek našao kada mu ništa drugo ne preostaje”, kaže za “Vreme” profesor Oliver Tošković. “Postupak Hrke i reakcija onih koji su je podržali pokazuju da postoji spremnost i istrajnost u borbi iako je ta borba dugotrajnija nego što bismo želeli”, zaključuje u našem nedeljniku profesorica Tamara Džamonja Ignjatović
“Kroz istraživanja koje pratimo ne vidimo da se dešava ništa što pokazuje da su građani razočarani i da apstinenti žele da se vrate u apstinenciju. Ljudi su i te kako rešeni da kada god dođu izbori, izađu i glasaju protiv SNS. A to vam pokazuju i trenuci velikih mobilizacija u društvu”
Zet Kušner sigurno razmišlja vredi li sa Vučićem, Jovanovim i drugim ćacijima saditi tikve. Prilikom otimačine Generalštaba ispali su smotana banda koja se u toku pljačke banke bez maski krevelji u kamere i ostavlja na pultu ličene karte
Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!