Pogled iz Rusije
Šta ruski mediji pišu o izlaganju Miloša Vučevića i novoj vladi Srbije
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Potpredsednik DPS-a
Osnovni podaci: Rođen je 31. marta 1955. godine u Kotoru. Osnovnu i srednju školu završio u Kotoru, studirao i diplomirao na Pravnom fakultetu u Titogradu (Podgorica). Crnogorac, pravoslavne vere. Oženjen, otac dvoje dece (Miloš i Milena). Govori engleski, ruski i italijanski.
Karijera: Nakon fakulteta zaposlio se kao pripravnik u Skupštini opštine Budva, istovremeno je bio i predsednik Saveza socijalističke omladine grada. Brže je napredovao u politici nego u struci, postao je predsednik SSO-a Crne Gore. Etablirani funkcioneri komunističkog režima vide ga kao „anfant teribla“ režima jer kritikuje zatvorene partijske sastanke. Partijski kadrovici su njegov rad ocenili kao „socijalnu demagogiju mladog demokrate i liberala“. U vreme delegatskog sistema i posrednih izbora (1984) štampao je pamflet pod nazivom „Prestanite sa izbornim prevarama“. U Skupštini Crne Gore kao omladinski delegat postavljao je nezgodna pitanja, a kad se svim tim pozabavio tadašnji CK SK, podneo je ostavku i postao direktor Uprave prihoda, a potom predsednik Izvršnog odbora SO-a Budva. Idejni je tvorac i suosnivač budvanskog festivala Grad teatar, Trga pjesnika (Budva), Dana alternativne medicine i slično. („Činjenica da se Kripodonofova anticipacija o humanitarnom turizmu sve više opredmećuje u zahtjevima realnog turističkog tržišta pokazala je na našem primjeru da je proizvodnja turizma s viškom duhovnosti bila blagovremeno čitanje nove turističke aksiologije.“)
U vreme događanja naroda daje ostavku na funkciju gradonačelnika i ubrzo postaje poznat jugoslovenskoj javnosti kao jedan od tri asa crnogorske antibirokratske revolucije (Milo-Momo-Sveto, „mladi, lijepi i pametni“). Kada su pučisti uzeli vlast, dobija funkciju u Predsedništvu CK SK CG a zadužen je za ideologiju, bio je i član Predsjedništva Crne Gore, generalni sekretar Demokratske partije socijalista, potpredsjednik DPS-a, poslanik u crnogorskom i saveznom parlamentu. Sada je potpredsednik DPS-a. Objavio knjigu Vrijeme iskušenja, zbirku tekstova iz vremena antibirokratske revolucije.
Za predsednika Skupštine Crne Gore izabran je 1994. godine; mandat je prestao nakon vanrednih republičkih izbora aprila 2001. jer se njegovom reizboru usprotivio Liberalni savez. Sada je poslanik i predsednik Odbora za međunarodne odnose. Umesto fotelje predsednika Skupštine Republike dobio je fotelju predsednika Skupštine Jadranskog sajma u Budvi, gde je do tada bio predsednik Upravnog odbora.
Kandidat za prvog predsednika Jugoslavije: „Nelagodno sam se osjećao zbog ubijeđenosti da sam predložen za posao za koji nemam iskustva niti znanja. Srećom, sve je dobro završeno i za državu i za mene.“
Kako ga vide: „Šampion prazne retorike i svega što ovu zemlju čini poslednjim evropskim ostrvcetom jednopartijske tiranije.“ „Imponuje svojom mudrošću, mirnoćom i tolerancijom.“
O podelama u DPS–u: „Ako se pojave razmirice između ljudi u vrhu vlasti, onda oni, prirodno, u svoje tokove uvlače i partiju, narod i državu. Zato mi od početka nije bilo jasno – zašto nam je ovo trebalo? Priznajem da nijesam ni tada, na početku, vidio nijedan bitan razlog za onoliko dugih i napetih sjednica koje uvlače nesigurnost i nemir u ljude, za toliko javnih optužbi i sumnji, u čemu učestvuju i državni mediji.“
O isključivosti: „Crnu Goru je dosta koštala isključivost. Zato ne smijemo jedan protiv drugog, jedni na druge. Ne smijemo dijeliti jedno koje je jako da bismo dobili više slabih i nejakih.“
Poraz je poučan: „Od poraza je moguće više naučiti. Mnogi to ne znaju i zato ih možda čeka poraz.“
Budućnost Crne Gore: „Ne leži u osvetoljubivosti i produbljivanju dioba, povratku u prošlost i podjeli na pobjednike i poražene, niti u neuvažavanju svijeta.“
Crnogorsko Dedinje: „Glavni problem Crne Gore je Dedinje gdje vladaju stogodišnji ratovi Crnogoraca protiv Crnogoraca. Ako treba, napravićemo jedno elitno Dedinje, pa neka ih, neka tu žive, da ne idu u Beograd da nas remete.“
Mitska prošlost: „Bez mitova se ne može živjeti, ali mitovi nas pojedu vremenom.“
Kako bi glasao na referendumu: „Ne bih glasao za svoje pretke, nego za svoju djecu, to znači da budu slobodni, da budu svoji i da ne zavise od bilo koga.“
Dogovor o Jugoslaviji: „Da svako bude domaćin u svojoj kući. Jer, i braća žive samostalno, ali se zbog toga ne mrze i ne rade jedan protiv drugog.“
Životni kredo: „Vjerujem da ljudi ne mogu bez sna. Samo s maštom vidi se dalje i osjeća više. Na taj način čovjek je najbliži realnosti.“
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Ivica Dačić je rekao da je Rusija tražila zakazivanje hitne sednice Saveta bezbednosti UN o BiH
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve