Majstori na kući, čije je ključeve u kutijici uručio ministar Ilić, stigli sat pre ministra, i ostali i kad oni i njegovi da žvaknu šerpu sa pečenjem
U AKCIJI: Velimir Ilić
Osečina je, moglo bi se reći, bogu iza nogu, jok geografski, pre na svaki drugi način. Sve rečeno. U to mesto, u ponedeljak pre podneva, i u centar, pravo pred Opštinu, stiže crveni „stojadin“. Podašišani poslanik Nove Srbije iz Valjeva plus jedan Nepodašišan i sa nadimkom iznose zastave Nove Srbije i unose u Opštinu. Onaj Nepodašišani veli reporteru „Vremena“ da mnogo loše piše o ministru i uopšte o ljudima, nije čit’o, rekli mu, to je bezobrazno i to mora neko da plaća. Uto, iz Opštine, između dve veće plus dve manje, neka bude neke tujice, izađe predsednik Opštine Milan Simić, Nova Srbija, zadnja pošta Osečina. Sve to, a pristojan čovek. Preko puta, pred bife, stiže desetak ljudi sa zastavama, flajerima „Živela Srbija“, jedan im iskomandova da stanu pred Opštinu. Stadoše sa zastavama k nozi, kad, stade crni audi, digoše se stranačke zastave, izađe lično ministar Velja Ilić, primi se sa predsednikom Simićem, pozdravi sa ostalima, predsednikom Valjeva, isto NS, posebno, i onaj njegov veliki vozač se poljubi skoro sa svima.
NARODĆENAGRADI: Uđoše u Opštinu, tu jopet dočekaše Velju, sedoše za prostran sto, velika tacna sa suvim šljivama, skoro ispijena flaša domaće rakije, Velja odma’ pređe na stvar i pojedinosti, Mi smo iznenađeni kako je to brzo, predsednik Simić zamoli novinare da izađu, imaju razgovore, uhvatismo ministrove ministarske, Pa dobro, kako ovo ide… Ne potraja, izađoše pred Opštinu, one sa zastavama staviše iza, sjuriše se kamere, Velja dade reč domaćinu, ovaj izrazi izuzetno zadovoljstvo što opet može da pozdravi ministra, čoveka iz naroda i čoveka za narod, od jeseni 2004. rade i grade, sve zahvaljujući najboljem ministru… Reče se i ministar, Evo, meni je drago da smo u Osečini, pa se još reče, kampanja je, obilaze, podnose izveštaj narodu, šta su uradili, šta će urade, Osečina dobila još jedan budžet, drago mu je, radili su puteve, klizišta, obdanište, dogovorili o dodatnim sredstvima, da se poprave putevi da bi ljudi mogli da prezime. Asfaltirali prema Peckoj, nešto manje od dva km, radiće do zime, idu prema Koceljevi, ima trafo-stanica, vodovoda, kanalizacije, sve što su tražili, dobili, nastavljaju, prema tome, radi, gradi, narod će da nagradi…
I ne bi dosta, zatraži pitanja, bi pitanje, ko će im biti najveći protivnik na izborima, to ih ne interesuje, imaju najbolji program, najboljeg kandidata za premijera, najbolji tim, provereno, videće šta će građani reći, na putu video bilborde, plakate, ne može kampanja da se zasniva na nečemu što je prošlost, vidi, DS ima koncept kampanje na pokojnom Đinđiću, svaka čast, nek’ mu je laka zemlja, ali, Srbija traži život, traži poslove, radna mesta, seljak traži put, trafo-stanicu, njega ne interesuje ništa periferno, šta je bilo, bilo je, to se zna, narod traži stabilnu državu, sve su priče ispričane, samo rezultati, čovek pita, možete li da uradite put, da se radi, nikoga ne interesuju političke teme, neće narod da gazi blato u XXI veku, ‘oće napravi put, ‘oće napravi tovilište…
Gotovo, jok, jedan što ‘nako stajaše baš ispred ministra opali pitanje, ‘Oće biti pruga prorađena Valjevo–Loznica, ministar bi spreman, zaboravio da kaže, da li da se sredi projekat, u pregovorima sa Austrijancima, kredit na 20 godina, Evropa insistira da se to radi, izuzetno zainteresovani, to je nešto što je mnogo interesantno tako da pruga mora da se radi, da se to spoji, broj jedan, pruga.
MOSTIĆI, ISVE: Rasporediše se u auta, napraviše kolonu, iz jedne „lade“ isturiše dve DSS zastave, iz jednog džipa izbaciše dve NS zastave, pa udariše desno. Posle stotinak metara, radovi na putu, šoder i lopate, konac razvučen, libela radi, prođoše, stigoše, neka velika mašina što postavlja crni asfalt u punom radu, dva valjka u punoj brzini, sve idu napred-nazad, sve čini, gore-dole. Svi izađoše kod tu mašinu, kod ti valjci, pa trotoarom, desnim, oni napred, a oni sa zastavama ne zaostaju, tako uzeše da ‘odaju i razgovaraju, valjda o ti radovi, perspektive i planovi i XXI vek. Asfalt se baš pušio, oni valjci su valjali, kolona stiže do dvojice pred nekom kapijom koji to s pažnjom posmatraše, stupiše u taj razgovor i konverzaciju, ministar upita, kako im se sviđa, odgovoriše da im se mnogo sviđa, ministar obeća da će sve da urade, i one mostiće za kišnu kanalizaciju, i sve… Uzeše da se vrću, jedan mobilnim javlja da je zauzet, sa Veljom, pa sa Veljom, šta da objašnjava, Velja se po protokolu primače jednoj što izbacila belu kragnu preko crnoga kaputa, uđoše u automobile, izbaciše zastave, krenuše pravac dalje.
Posle desetak km, prema Peckoj, selo Gunjaci, samo što pređoše most na reci, saviše desno, pa na brdašce, a na brdašcu kućica, kuća, bela pa nova, krov, oluci, ulazno stepenište sa dve strane. Pred kućom domaćin, stara kuća, gore u brdu, stradala od klizišta, uradili mu novu. Nema reči da zahvali, ministar uze da mu predaje kutijicu sa ključevima, Domaćine, evo ključ, uđoše da vide kako napreduju radovi, majstori su nešto majstorisali, u kuhinji, koja jedino u upotrebi, šporet založen, podugačak sto postavljen. Stadoše da se okreću po prostoriju, uzeše da nude ministra da sedne, jok, žuri u Krupanj, na pet minuta, žuri, na dva minuta, žuri, prihvati rakiju, dopade jedan mlađi iksan, pravo na ministra, ovaj će, ‘De si, bre, Karađorđe, upita, znaju li Karađorđa, svi odgovoriše da znaju, Karađorđe je 11. dete i oca i majke, napravio manastir, sad će mu oprave put… Domaćin ‘oće zahvali, ministar sve žuri, uto pod prozore pristigoše oni sa DSS zastavama, NS negde zaostale, domaćin reče da je zahvalan, umoliše ministra da sedne, ode u čelo, samo d’ uzme pa’če ribe, posedaše i ostali, posedaše svi, eto pečenja, sira, kajmaka. I napolju živo, potpredsednik Osečine sve usmerava pod natkrivenu šupu, Ajte, žvaknite, ima svega. Svi, i bez da odlože zastave, i to nekoliko puta, uzeše da žvaknu, ode šerpa mesa. Dok su ovi napolju sažvakali, i u kući bi gotovo, izađe onaj veliki Veljin vozač, izađe Velja, namače dolamu, oprosti se sa domaćinom, sa njih još, manu, uđe u audi, ode za Krupanj, Šabac, Mitrovicu… Krenuše i ostali, domaćin Dimitrije Sekulić uz’o d’ objašnjava, gore u brdu mu kuća, devet pomoćni’ zgrada, sve puklo, stvari razneo po selu, sve odnelo klizište krajem aprila, počeli da rade kuću u maju, pa nestalo para, posle opet počeli, eno majstori stavljaju laminat, rekli, do mraka gotovo, kad stigli, ko kad je stig’o, majstori, majstori stigli pre sat, dva…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uključio sam radio, neku hrvatsku stanicu – Franjo Tuđman je upravo slao poruku Srbima da ostanu u svojim kućama, jer je počela akcija “Oluja”. U tom trenutku, a bilo je 5:02, 4. avgusta, započela je kanonada i nestalo struje, tako da Tuđmanovu poruku nisam saslušao do kraja. Jaka eksplozija odjeknula je u blizini – ležeći na podu, video sam kroz prozor da je pogođena zgrada u komšiluku poznata kao S-13, najviša u Kninu. Nigde u blizini nije bilo ni jednog jedinog vojnog objekta
Moji roditelji nikada nisu dozvolili da odlazak u Knin i Hrvatsku preraste u nedostižnu nostalgiju – na čemu sam im ja izrazito zahvalan – već se zadržavao u granicama posjete onima koji su se vratili. O ratu nikada nisu i ne pričaju mnogo, već su se uvijek vodili sjećanjima na predratni period života. Samo na moje veliko insistiranje počeo sam da kroz godine dobijam svjedočenja iz ratnih godina
Osim što su zaduženi da usmeravaju i legitimišu Vučićevu samovolju, to su ljudi kojima građani dolaze pod prozore da im zvižde. Po zemlji u kojoj se ministri kreću u tajnosti, poput razbojnika, sastaju sa lokalnim jatacima, pa brzo beže natrag. U Knjaževcu ih je čuvala Žandarmerija kada su obeležavali sto dana rada. Zato – poslednja Vučićeva vlada. Teško da će naći još voljnih da ih on ponižava, a građani preziru
U Srbiji su legalizovani lažni izbori, ona po tome nije izuzetak, ali ako je ikada postojala živa volja u narodu za promenom, taj moment se upravo događa. Ljudi kao da osećaju da ako to ne bude sada, predaja je potpisana i ostatku Srbije sledi ono što se dogodilo Srbima na KiM: sporo ali sigurno odumiranje zajednice koja nema nikakvu budućnost
Ako je ovo još jedan Vučićev igrokaz neće se dogoditi ništa. Ukoliko je delovanje Tužilaštva za organizovani kriminal zaista primena zakona, onda su hapšenja zbog korupcije u slučaju pada nadstrešnice udarac u kičmu režima koji počiva na bezakonju
Tužilaštvo je konačno počelo da prati trag novca i korupcije koja je možda dovela do pada nadstrešnice. Režimlije viču da je na delu “tužilački državni udar”, pokušaće da uzvrate udarac i biće, što reče Dragan J. Vučićević, „ili mi, ili oni“
Zbog čega Aleksandar Vučić organizuje nasilje ćacija i kapuljaša? Između ostalog i da bi tvrdio kako su „blokaderi“ izazvali revolt „tihe većine“. To bi mu predstavljalo povod za odvrtanje represije na maksimum sve tvrdeći da uspostavlja red i mir
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!