Pop sa mikrofonom viknu, Bog se javi, Glavni pop, iz čamca, baci u vodu beli stiropor krst okićen u zelenilo i cveće, sve žute i druge gaće skočiše u reku
Kao što se znade, niko nema što Srbin imade, a Srbin ima plivanje za Časni krst. Tačno na Bogojavljenje, 19. januara. Na Vlasinskom jezeru se plivalo na visini od 1020 metara, u Čukojevcu, kod Čačka, svi dobili medalju, u bazenu „Čair“, Niš, pobedio najmlađi učesnik, dobio lovorov venac, pare, zlatni lančić i privezak, i pobednički rek’o da je sve u glavi.
U Sremskoj Kamenici, na Dunavu, okitio se budući policajac, koji poručio da je to lep osećaj i zadovoljstvo. Opet Dunav, Grocka, pobedio Dušan iz Vinče, darivao ga, zlatnim krstom od 3,3 grama, lično ministar na policiju Nebojša, koji još jednom položio, rekavši da trka simbolizuje duh našeg naroda…
Od Dunava, najbolje bilo u Zemunu, gde, tradicionalno i simbolično, bila 242 takmičara. Pobedio mladi Stevan sa Zvezdare, a nagradu za umjetnički dojam poneo patrijota Miša Vacić, koji je, kako objasnio gospodin Drakče na Tviteru, imao plave plastične papuče „samo na prednje noge“. Patrijota je poželeo da mu Bog dâ da se oženi, a narod, da uđe u parlament. Ostali su, pognutih glava i podignute desne ruke, sa skupljena tri prsta, klekli pred Patrijarha, i dobili blagoslov. I onda su viknuli: Za Srbiju, za Rusiju, za Patrijarha! I viknuli: Ne damo svetinje! Patrijarh odgovorio da je i Dunav reka Jordan, i viknuo, Bog se javi! Pobedniku dodelio medalju, a RTS-u Bogojavljenski krst, za čuvanje tradicije, običaja i nasleđa srpske kulture.
U Podgorici bila litija, „a onda cela Podgorica sišla na Moraču“. Svi viknuli Kosovo je Srbija!, i viknuli da su Crna Gora i Srbija jedna familija. Mitropolit Amfilohije rek’o da su Morača i Ribnica postale reka Jordan, i rek’o da je narod rek’o svoju riječ. A Milu Đukanoviću rek’o da nije kršten!
Da se javi, kako RTS ekskluzivno obavijestio, da časnog plivanja bilo i na „najmanjem ostrvu na svetu“, Svetom Martinu, na Karibima, gde je petnaest Srba zaplivalo u Karipskom moru, a najbolji bio Srbin Vladimir Kukolj.
VEĆNIK I VOJVODA
Reporter „Vremena“ časnom plivanju u pohode krene u Valjevu. Pred crkvom velika i plastična kaca obavijena ciklama platnom. Iz kace izlaze bijele plastične cevi, na kojima slavine. Na kaci obaveštenje: Vodu možete da točite posle osvećenja, na Bogojavljenje, 19. 01. 2020. Narod, u redu i poretku, toči osveštanu vodu, koja ide iz gradskog vodovoda.
Novinar se uputi ka brani na reci Gradac, gde već stigla litija. Na brani popovi, vojska sa veliki drveni krst, crkvene zastave, državna zastava plus jedna plava sa velikim i belim krstom. Sa terase kafane na desnoj obali javi se pop sa mikrofonom, pa reče, Bog se javi, sa blagoslovom našeg vladike, jedanaesti put organizujemo plivanje, prošlo preko hiljadu ljudi, da tradicija traje, da bude u većem broju, prvo ćemo osveštati vodu, onda će deca imati program, i naši muzičari će izvesti program, odsviraće „Marš na Drinu“, svima srećan praznik, zahvalnost vladici, policiji, Domu zdravlja, vatrogascima, vlasniku kafane Čedomiru, mesari „Slavija“… sve je ovo zajedničko delo, pomolimo se jedni za druge, Bog se javi!
Do obale je bio splav sa zelenim krovom, obmotan providnom plastičnom folijom, takoreći terasom sa drvenom ogradom. Pop, sa mikrofonom, ode na most među ostale popove, pozva Slavka Golubovića da, sa golubovima, dođe na most. Krenu služba na mostu brane, Blagosloven Bog naš… gospodi pomiluj… krstili su se popovi, krstio se narod, krstio se red dece na obali, koji je u rukama imao ikone dobijene na revers. Vojska baci ledeni krst u vodu, gospodin Golubović pusti dva bela goluba, još dva bela goluba, i još dva goluba koji nisu bili beli. Pop sa mikrofonom reče da će deca otpevati nekoliko pesama, popovi i vojska ostaše na mostu, iz bašte kafane, ispod zelenog „Knjaz“ suncobrana javiše se deca, Oj, Kosovo, Kosovo…
Dva ronioca, sa bocama na leđima, uđoše u čamac sa narandžastom posadom, hor je i dalje bio na Kosovu, pop sa mikrofonom pozva takmičare da dođu na sprat kafane. Na splav sa zelenim krovom svečano stupi vojvoda Vesić iz Popučaka, crna uniforma, crna kićanka na crnoj šubari, oko vrata silver lanac sa veliki krst od najkvalitetnijeg nerđajućeg hirurškog čelika. Vojvoda je svečano ordiniro’ po splavu, sve su, sa obale, pratili novinari istraživači, među koji dominantno bilo devojče sa neke lokalne televizije, smotan gajtan od mikrofona u levoj ruci, crne antilop čizmice, crne pa sjajne helanke, kratka crna i povezana bunda, iz koje je pozadi, tačno gde treba i tačno po poslednjoj modi, kano leptirić, izviriv’o komad svetle ešarpe.
ULOGA HITNE POMOĆI
Kad svi uzeli da se pitaju gde SNS vlast da i ona blagoslovi i uveliča svečanost, na splav sa zelenim krovom stupi lično gradski većnik dr Mire Ivanović, koji, kao teča od ministar dr Nebojša, povučen iz penzije da se za platu bori za napredak. Doktor Teču na splavu primi lično Vojvoda sa crnom kićankom na crnoj šubari, organizator uze da odvrće i otkiva daske sa jedne strane terase od splava.
Pop sa mikrofonom uze javi da je najviše takmičara do sada, preko 60, nabroja sve poimence, za sve zatraži veliki aplauz. Plivači pređoše preko mosta brane na drugu stranu reke, postrojiše se, žute gaće, plave gaće, šarene gaće, žensko u crni triko. Sa terase kafane se javi „Marš na Drinu“, do reke, da se okvasi, prvo siđe gospodin u žutim gaćama. Gospodin Teča je, sa splava, sve slikav’o, i gospodin Vojvoda je sve slikav’o sa svoj instrument za slikavanje.
za uvećanu sliku desni klik pa »view image«…na površini…
Od uzvodno se pojavi crni gumeni čamac, po kome je bilo zelenilo sa belo i žuto cveće, na čamcu Glavni pop, koji je širio ruke, i vojnik koji je držao beli stiropor krst po kome je bilo zelenilo sa belim i žutim cvećem. Pop sa mikrofonom objavi da će za minut dati znak, Bog se javi, kada će takmičari skočiti u vodu. Oduži se minut, pop objavi da u takmičari imaju vojnike, da crkvu predstavlja đakon Dragan, da su tu tri člana porodice Ratković, za sve zatraži veliki aplauz.
za uvećanu sliku desni klik pa »view image«…i u vodi
I dalje je trajao „Marš na Drinu“, pop sa mikrofonom viknu, Bog se javi, Glavni pop baci beli stiropor krst, okićen u zeleno zelenilo i šareno cveće, sve žute i druge gaće skočiše u Gradac. Svi doplivaše do krsta, svi izađoše iz vode, pop sa mikrofonom za sve zatraži veliki aplauz. Glavni pop uze da kruži čamcem i širi ruke, privukoše čamac splavu, izvukoše Glavnog popa na terasu sa drvenom ogradom. Glavnom popu se prvo nađe Vojvoda sa crnu kićanku na crnu šubaru, a nađe mu se i Teča doktor. Na licu mesta se dadoše u slikavanje, prvo Glavni pop i Vojvoda, a ondak Teča doktor sa Glavnim popom.
Većnik Teča zamoli Glavnog popa za još jedno slikanje, koje je uspešno obavio radnik Hitne pomoći, pa uzeše proglase pobednika, pobedio učenik Aleksandar iz Valjeva, a počasno pobedila tri člana porodice Ratković. U kamere se reče pop sa mikrofonom, pobednik izjavi da bilo izuzetno hladno, ali, to mu je bio životni san, i vredelo je. Pobedniku priđe i Većnik Teča, upita ga za ime, i digitalno utefteri podatke u mobilni telefon.
Preko razglasa pustiše još Kosova, sve pređe u povlačenje. U povlačenju bio i Vojvoda gospodin, koji sve pozdravlj’o bratskim pozdravom, Bog se javi, i policajca sa svetlećim prslukom misionarski, sa obe ruke, pozdravi. Kod crkve, iz velike kace povezane ciklama platnom, iz koje su izlazile bele cevi sa slavinama, narod je još točio osveštanu vodu. Pored kace je bio i beli plastični poslužavnik za priloge, u kome je bila hrpa papirnih novčanica.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Studenti me jesu pitali da li bih hteo da budem na listi i ja sam potvrdno odgovorio”, kaže rektor Vladan Đokić u razgovoru za “Vreme”. Pričali smo o udarima na univerzitet, njegovim odlascima u Brisel i tome da li se boji da studentski pokret skreće udesno. A na konstataciju da će morati otići sa mesta rektora ako postane poslanik ili, ko zna, premijer, profesor Đokić kaže: “Videćemo da li će i kada doći taj trenutak. Može da bude pre, a možda i posle završetka mog rektorskog mandata”
Ukoliko se ne ujedine, već odluče da se kao fragmenti pojave na izborima, opozicione stranke proevropskog usmerenja ne samo da će izvršiti političko samoubistvo već će to samoubistvo proizvesti štetu po okolinu. U slučaju da neke stranke izađu same na izbore, bilo bi to kao da skaču sa zgrade ispod koje se okupila gomila ljudi protiv režima
“Našao sam se okružen poražavajuće mladim ljudima. A i inače znam da su mladi – nama vandalizuju prostor bezmalo nekoliko puta mesečno, imamo nadzorne kamere, to su uvek mlada golobrada lica. To je muški svet, sačinjen od mladih muškaraca, koji zaista nemaju ništa pametnje da rade nego da uništavaju nečiju imovinu ili da nekog tuku. Ali sa strahovitim uverenjem”
Iz godine u godinu medijski konkursi su postajali sredstvo kojim režim plaća svoju medijsku poslugu, što pojednostavljeno znači: građani izdvajaju pare da im neko nudi lažnu stvarnost i da ih dodatno truje radioaktivnom mržnjom. Odnosno, plaćaju da ih neko laže i od njih pravi budale
“Je li moguće da neko misli da je u redu i dobro za Srbiju da bude jedna od nekoliko zemalja na svetu koje nemaju nikakvo regulatorno telo? Je li moguće da neko misli da je dobro da se raspada Upravni odbor Javnog medijskog servisa? Nisam uopšte optimista i realno je očekivati da ćemo naići na zid, ali treba pokušati”
Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.
Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora
Pođimo od toga da Vučićev režim prvo uspe da pokrade parlamentarne pa onda raspiše predsedničke izbore koje bilo koji njegov kandidat teško da može da dobije. Častan predsednik Republike u nečasnom sistemu bio bi poput oveće rupe u tkanini koja se već dobrano oparala
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.