

Novi broj „Vremena“
Šoškić za „Vreme“: Znamo ko je ko
Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


"Mi svi znamo da smo pod nadzorom, nekad i fizičkim, nekad elektronskim, kamerama. Ako to znamo mi, onda možete zamisliti kako su za takve stvari pripremljeni Rusi i Amerikanci. I onda Rus dozvoli sebi da predaje kesu na parkingu u Zemunu, a naša Služba, kao, to nije mogla da dokumentuje", kaže za "Vreme" izvesni bivši vojni izaslanik Srbije


Bivši bezbednjak u pokušaju da objasni šta je famozna kontrapratnja o kojoj je pričao Aleksandar Vučić – tri mladića iz audija raspoređena na Zemunskom keju kod parkinga „Kapetanija“ – kaže da je ona uobičajena u određenim slučajevima, ali ne i pri sastanku zamenika vojnog atašea sa penzionisanim potpukovnikom Vojske Srbije:
„Kontrapratnja se radi kad su u pitanju osetljivi slučajevi i kad je umešano više osoba, ili kad štićeno lice treba da se susretne sa nekom važnom ličnosti.“
Ukazuje dalje i da je „kontrapratnja“ način zaštite određene ličnosti za koju se sumnja da je „predmet operativne obrade“ (POO) – bilo u zemlji ili inostranstvu – i da se ta aktivnost do detalja razrađuje. Zašto bi zamenik vojnog atašea koji se susreće sa davno penzionisanim potpukovnikom Vojske Srbije, uopšte tražio kontrapratnju?
Bivši pripadnik BIA navodi da su strane diplomate, posebno predstavnici vojske i službi bezbednosti, pod stalnom prismotrom. To se radi na više načina, pa na i onaj neposredni, „pešački“. I nikad ne ide automobil sa pratnjom prvo iza POO, nego je uglavnom treći – puste dva vozila između, da ne mogu da ih uoče.
„Da je BIA radila Klebana i Z.K., sigurno bi imala dokumentovano šta su pričali u kafani; sa današnjom tehnologijom to nije problem. Ali kad se pogledaju snimci, vidi se da je onaj koji ih je snimao sedeo sto do njih.“
Kada je u pitanju postavljanje kamere u automobil, izvor iz bezbednosnih službi kaže da to nije nimalo lak posao, jer su potrebni stručnost i dobro „pokrivanje“ POO:
„To znači da dobro proučiš gde ćeš tajno staviti kameru. Pa onda da se upoznaš sa tim tipom vozila i sa sklopovima gde može da se stavi. Kada to obaviš, nađeš i kupiš takav sklop – recimo, retrovizor ili neki deo iznad vozačeve glave – tvoji tehničari ugrade tu kameru, spoje je na izvor napajanja ako treba, a druga ekipa ugradi sklop umesto originalnog dela na način da vlasnik to ne primeti. Posao koji nije komplikovan, ali zahteva pripreme i dobru koordinaciju.“
Predsednik Srbije je posle sednice Saveta za bezbednost rekao da ne veruje da je Putin znao šta radi taj potpukovnik Kleban. Pa ni on sam ne zna imena svih vojnih atašea Srbije. Zaista, treba samo zamisliti kakav bi mozak i memoriju trebao imati ruski predsednik da zna šta mu radi zamenik nekog atašea u nekoj od stotinu zemalja gde imaju svoje vojne izaslanike.
Nekoliko bivših vojnih izaslanika Srbije, pozivajući se na svoje pripreme za tu funkciju, ukazuju da bi samo budala mogla tako da odnese novac u kesi i preda nekom, čak i da ima „kontrapratnju“:
„Mi svi znamo da smo pod nadzorom, nekad i fizičkim, nekad elektronskim kamerama. Ako to znamo mi, onda možete zamisliti kako su za takve stvari pripremljeni Rusi i Amerikanci. I onda Rus dozvoli sebi da predaje kesu na parkingu u Zemunu. A naša Služba, kao, to nije mogla da dokumentuje.“
Na pitanje zašto ta „kontrapratnja“ ruskog vojnog obaveštajca nije zaustavljena, legitimisana ili bar onemogućena, bivši vojni bezbednjak objašnjava da bi to bila glupost, jer bi tako akcija bila „provaljena“:
„Druga stvar je zašto ti ljudi nisu bili praćeni. Ili možda jesu, ali o tome Vučić nije pričao. Zna se kako se u tim slučajevima postupa. Ako je bilo ovako kako Vučić priča, onda je to čist amaterizam. Jer, zovu se kolege da priskoče u pomoć, da prate tu kontrapratnju, ili ‘bratske’ službe da se uključe. Nekad su tu u pitanju i privatna poznanstva i ‘vraćanje usluge’. Da kontrapratnja ode tek tako, nemoguće je u ozbiljnim službama, a naša je nekad bila takva.“
Vučić je, da bi ostavio jači utisak, prozvao i neke vojne atašee, konkretno Nemačke, Austrije i Bugarske, kako idu na Sandžak i tamo nešto „muljaju“ sa političkim snagama, čisto da se mediji uhvate za pelcer. Čak je najavio i njihovu „izolaciju“, kao, neće im biti dozvoljen pristup informacijama, a onda je obećao i da će narednih dana tužilaštvo da se pozabavi tim slučajevima i izađe u javnost. Do danas – ništa. Vučić je verovatno smetnuo s uma da je republički tužilac Zagorka Dolovac otprilike kao lik iz bajke – nepostojeći.


Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči


Visoka izlaznost će, kažu sagovornici “Vremena”, biti pokazatelj da li je Studentski pokret, kao neočekivana politička sila koja se pojavila nakon novosadske tragedije, uspeo u nameri da građanima vrati nadu da je moguće izaći iz ćorsokaka u kojem se zaglavila Srbija. Istovremeno, ona će biti i znak da naprednjaci nisu uspeli da značajan broj građana koji su protiv njih oteraju u apstinenciju


Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade


Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način studenti izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve