"Mi svi znamo da smo pod nadzorom, nekad i fizičkim, nekad elektronskim, kamerama. Ako to znamo mi, onda možete zamisliti kako su za takve stvari pripremljeni Rusi i Amerikanci. I onda Rus dozvoli sebi da predaje kesu na parkingu u Zemunu, a naša Služba, kao, to nije mogla da dokumentuje", kaže za "Vreme" izvesni bivši vojni izaslanik Srbije
za uvećanu sliku desni klik pa »view image«
Bivši bezbednjak u pokušaju da objasni šta je famozna kontrapratnja o kojoj je pričao Aleksandar Vučić – tri mladića iz audija raspoređena na Zemunskom keju kod parkinga „Kapetanija“ – kaže da je ona uobičajena u određenim slučajevima, ali ne i pri sastanku zamenika vojnog atašea sa penzionisanim potpukovnikom Vojske Srbije:
„Kontrapratnja se radi kad su u pitanju osetljivi slučajevi i kad je umešano više osoba, ili kad štićeno lice treba da se susretne sa nekom važnom ličnosti.“
Ukazuje dalje i da je „kontrapratnja“ način zaštite određene ličnosti za koju se sumnja da je „predmet operativne obrade“ (POO) – bilo u zemlji ili inostranstvu – i da se ta aktivnost do detalja razrađuje. Zašto bi zamenik vojnog atašea koji se susreće sa davno penzionisanim potpukovnikom Vojske Srbije, uopšte tražio kontrapratnju?
Bivši pripadnik BIA navodi da su strane diplomate, posebno predstavnici vojske i službi bezbednosti, pod stalnom prismotrom. To se radi na više načina, pa na i onaj neposredni, „pešački“. I nikad ne ide automobil sa pratnjom prvo iza POO, nego je uglavnom treći – puste dva vozila između, da ne mogu da ih uoče.
„Da je BIA radila Klebana i Z.K., sigurno bi imala dokumentovano šta su pričali u kafani; sa današnjom tehnologijom to nije problem. Ali kad se pogledaju snimci, vidi se da je onaj koji ih je snimao sedeo sto do njih.“
Kada je u pitanju postavljanje kamere u automobil, izvor iz bezbednosnih službi kaže da to nije nimalo lak posao, jer su potrebni stručnost i dobro „pokrivanje“ POO:
„To znači da dobro proučiš gde ćeš tajno staviti kameru. Pa onda da se upoznaš sa tim tipom vozila i sa sklopovima gde može da se stavi. Kada to obaviš, nađeš i kupiš takav sklop – recimo, retrovizor ili neki deo iznad vozačeve glave – tvoji tehničari ugrade tu kameru, spoje je na izvor napajanja ako treba, a druga ekipa ugradi sklop umesto originalnog dela na način da vlasnik to ne primeti. Posao koji nije komplikovan, ali zahteva pripreme i dobru koordinaciju.“
Predsednik Srbije je posle sednice Saveta za bezbednost rekao da ne veruje da je Putin znao šta radi taj potpukovnik Kleban. Pa ni on sam ne zna imena svih vojnih atašea Srbije. Zaista, treba samo zamisliti kakav bi mozak i memoriju trebao imati ruski predsednik da zna šta mu radi zamenik nekog atašea u nekoj od stotinu zemalja gde imaju svoje vojne izaslanike.
Nekoliko bivših vojnih izaslanika Srbije, pozivajući se na svoje pripreme za tu funkciju, ukazuju da bi samo budala mogla tako da odnese novac u kesi i preda nekom, čak i da ima „kontrapratnju“:
„Mi svi znamo da smo pod nadzorom, nekad i fizičkim, nekad elektronskim kamerama. Ako to znamo mi, onda možete zamisliti kako su za takve stvari pripremljeni Rusi i Amerikanci. I onda Rus dozvoli sebi da predaje kesu na parkingu u Zemunu. A naša Služba, kao, to nije mogla da dokumentuje.“
Na pitanje zašto ta „kontrapratnja“ ruskog vojnog obaveštajca nije zaustavljena, legitimisana ili bar onemogućena, bivši vojni bezbednjak objašnjava da bi to bila glupost, jer bi tako akcija bila „provaljena“:
„Druga stvar je zašto ti ljudi nisu bili praćeni. Ili možda jesu, ali o tome Vučić nije pričao. Zna se kako se u tim slučajevima postupa. Ako je bilo ovako kako Vučić priča, onda je to čist amaterizam. Jer, zovu se kolege da priskoče u pomoć, da prate tu kontrapratnju, ili ‘bratske’ službe da se uključe. Nekad su tu u pitanju i privatna poznanstva i ‘vraćanje usluge’. Da kontrapratnja ode tek tako, nemoguće je u ozbiljnim službama, a naša je nekad bila takva.“
Vučić je, da bi ostavio jači utisak, prozvao i neke vojne atašee, konkretno Nemačke, Austrije i Bugarske, kako idu na Sandžak i tamo nešto „muljaju“ sa političkim snagama, čisto da se mediji uhvate za pelcer. Čak je najavio i njihovu „izolaciju“, kao, neće im biti dozvoljen pristup informacijama, a onda je obećao i da će narednih dana tužilaštvo da se pozabavi tim slučajevima i izađe u javnost. Do danas – ništa. Vučić je verovatno smetnuo s uma da je republički tužilac Zagorka Dolovac otprilike kao lik iz bajke – nepostojeći.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kada pričamo o formalnim vezama opozicije, tu se govori o dogovorima lidera, pozicioniranju u javnosti, raspravi u medijima. Suština promene je u masovnom uključivanju građana. Ako je ovo cilj povezivanja, onda je to nešto što je suštinski važno kako bi se zajedno pokrilo 16.000 kontrolora na izborima i obavila uspešna terenska kampanja. Kada imate stranku-kartel koja je okupirala sistem i protiv koje se borite, jedini način da pobedite jeste stvaranje masovnog fronta i pokreta. Prosto medijsko povezivanje i pozicioniranje opozicionih lidera i javni sastanci nisu ključ za takvu promenu
“Ključni faktor za izbore na leto jeste to što će vlast proceniti da na jesen neće imati bolju situaciju po sebe kad je reč o izbornom rezultatu. Naime, posle leta, zbog ekonomske situacije, može da im se desi dodatno krunjenje glasača”, smatra analitičar Aleksandar Ivković
Izbori za Studentski parlament Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu (II deo)
“Zahvaljujući našim profesorima, zadržan je optimizam i elan i dogovoren je sastanak sa predstavnicima obe organizacije (“Medicinski krug” i SINAPSA), prodekanom Živaljevićem, v. d. dekanom Trajkovićem i nezavisnim profesorima”, kažu za “Vreme” predstavnici Studentskog protesta. “Čekajući petak i potvrdu svih pozvanih članova, organizacija SINAPSA uz pomoć profesora i advokata sastavlja krivične prijave i tužbe”
Kao dete rođeno i odraslo u komunizmu-socijalizmu, rano sam naučio značaj Prvog maja. To je bio dan kada mama nije radila, za razliku od tate koji je imao takav posao da se radilo uvek ako ste radnik i ako su se delile Prvomajske nagrade. Ukratko, mama je tog dana bila kod kuće, a tata – zavisno od slučaja do slučaja
Dečji program RTS-a nekad i sad, uz upitnu budućnost
Vladimir Manojlović je ceo radni vek proveo u Redakciji programa za decu. Kad je novom sistematizacijom programa RTS-a pripojena drugoj redakciji, napisao je pismo piscima i ostalim autorima za decu da to spreče. Ovo je njegova priča
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!