Bauk kruži Hrvatskom, bauk Laure Koveši. Čini se da bi razni ministari i drugi moćnici mogli da završe iza rešetaka zatvora Remetinac. Ali hoće li lekcija biti naučena? Teško. Recidivizam hrvatskih političara je neizlječiv
Funkcija kazne je, često to pedagoški ponavlja zagrebački advokat Toni Nobilo, “generalna prevencija krivičnih djela”. To će reći da svaki zatvoreni prestupnik šalje nekom potencijalnom prestupniku poruku da se zlodjelo ne isplati. Ta poruka u Hrvatskoj, međutim, nije baš fascinirala političare. Recidivisti su serijska pojava. Nakon Ive Sanadera, premijera koji je u tri postupka osuđen na 18 godina zatvora pa i danas guli robiju, izredalo se skoro pola čete političara koji su ulovljeni s prstima u pekmezu. Jedni su na vrijeme podnijeli ostavke, drugi su uhapšeni i čekaju suđenje, treći su sub iudice, pod sudskim postupkom. Propuh u Vladi mnogi ocjenjuju doskočicom prema kojoj u Hrvatskoj češće lete ministri nego borbeni avioni: samo iz tri Plenkovićeva kabineta odletjela su 32 ministra, dok su do nabave “rafala” u Hrvatskoj u letnom stanju bila samo četiri “miga”. “Pa gdje su ti Hadezeovi lopovi? Zašto nisu u zatvoru? Pa nije valjda da ih nema?”, grmio je svojedobno premijer i šef vladajućeg HDZ Ivo Sanader.
No, činjenica da je patrijarh HDZ završio u zatvoru nije bila signal za uzbunu. Moćnici su nastavili krasti kao da se ništa nije dogodilo. Nadan Vidošević, bivši predsjednik Hrvatske gospodarske komore (HGK), osuđen je 2024. na osam godina zatvora zbog izvlačenja sedam miliona eura u tzv. aferi “Remorker”.
Ubila ga prejaka reč: “Sve afere koje potresaju Hrvatsku ovih dana pokazatelj su bolesti sustava s kojom se treba uhvatiti u koštac. Kriminal je postao sustav u Hrvatskoj, a korupcija stil života i to je ono što treba mijenjati”, kazao je u kampanji za predsjednika republike. “Mi građani ove zemlje imamo pravo i odgovornost boriti se za bolju Hrvatsku u kojoj nitko ne smije imati pravo na siromaštvo”.
Potom je opleo po nacionu. “Hrvati su lijen, neobrazovan narod koji nema radne navike, navikao je živjeti na tuđem novcu”, kazao je, pa poentirao: “Ne može se živjeti od tuđeg novca”.
Sebe je psihotično izuzeo iz te skupine. “Pošteno radeći i pametno ulažući stvorio sam kapital na koji sam ponosan. Sve što imam i sve što znam stavit ću u funkciju ove zemlje!” izjavio je, a sad guli robiju.
foto: dario grzelj / hinaSTALNE ČISTKE U VLADI ANDREJA PLENKOVIĆA (U SREDINI): Vili Beroš i Davor Božinović
OMNIPOTENTNI DELIRIJ
Građani Hrvatske su se pomirili s formulom “iz zatvora u Sabor”. Uspješni političari u trajnom prodoru, nenavikli na postojanje bilo kakvog otpora, išli su iz pobjede u pobjedu, smanjujući neprestano smisao za trezveno procjenjivanje realnosti sve dok nisu prešli hybris, crtu s koje izazivaš bogove. Psiholozi su njihov poremećaj definirali kao “omnipotentni delirij”. Ivo Sanader nije vjerovao da ga itko smije uhapsiti, a Nadan Vidošević još manje. “U fazi omnipotentnog delirija sve kočnice popuste, a karakteristika je osoba kod kojih je sve išlo glatko te su uvjerene da su sposobnije od drugih”, objasnio je svojedobno u “Slobodnoj Dalmaciji” psihijatar Ante Gilić. Govorimo li o Hrvatskoj, riječ je o epidemiji. Od dolaska na vlast 2016, iz vlade premijera Andreja Plenkovića svako malo odstupi poneki minstar. Neki su otišli zbog osobnih razloga, dok su drugi bili povezani s aferama ili optužbama za korupciju. Trenutno je osam bivših ministara pod optužnicama ili istragama zbog krivičnih djela, ali sudski epilog još nije postignut.
Lovro Kuščević, bivši ministar uprave, napustio je Vladu zbog nekretninske afere. Izveo je uobičajen postupak hrvatske vladajuće klase: prenamijenio je poljoprivredno zemljište na Braču u građevinsko. Dakako – svoje. Kad su mu novinari u apartmanu na Braču otkrili bistu Ante Pavelića, šeretski je kazao – “to je moj djed”.
Afera je izbila 2009. Još mu sude. Ultrapopularni ministar zdravstva Vili Beroš, za vrijeme pandemije nazivan “Supervilijem” – djeca su crtala njegove portrete kao Supermana koji naciju spašava od kovida – raskrinkan je u udruženom zločinačkom poduhvatu nabave medicinskih uređaja za bolnice, uz debelu proviziju. U skupini je djelovao i Hrvoje Petrač, kojega je za potrebe ovog članka dostatno opisati kao “kontroverznog poduzetnika”, mada mu u hrvatskim medijima lijepe i gore etikete. Ministra je u vocap porukama oslovljavao kodnim imenom “Mali”. U jednom jedinom danu, 19. februara 2022, pala je cijela eskadrila Plenkovićevih ljudi. Uhapšen je potpredsjednik Vlade i ministar privrede Darko Horvat, a na listi osumnjičenih našli su se i drugi potpredsjednik Vlade Boris Milošević, ministar rada Josip Aladrović, državni tajnik Ministarstva regionalnog razvoja Velimir Žunac, te ravnateljica uprave za potpomognuta područja Katica Mišković. Među osumnjičenima su bili i ministar Tomislav Tolušić i Horvatova pomoćnica Ana Mandac. Sporna je bila dodjela novca iz programa razvoja poduzetništva i obrta na područjima naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina. Suđenja – još traju.
HADEZEOV PROPLANAK
Bivša Plenkovićeva ministrica EU fondova Gabrijela Žalac, premijerov kadar i politička ljubimica – opisivao ju je kao najbolju ministricu – uhapšena je zbog sumnje na zapanjujuće drsku, diletantsku i neshvatljivom pohlepom prožetu otimačinu EU novca. Preplatila je neki beskoristan softver. Iako su brojni ljudi – novinari, predstavnici softverskih tvrtki koje su bile isključene iz posla, pa i pojedini zaposlenici Ministarstva – upozoravali na nezakonitost i visoku cijenu softvera, Žalac je nametnula njegovu kupnju.
Novinski napisi su ignorirani, zaposlenica koja je upozoravala na nezakonitost kažnjena je i činilo se da je to još jedna naša “izjeo vuk magare” priča. Ali nije bila. Žalac bi se izvukla da u Hrvatsku nisu došli međunarodni istražitelji. Naime, u njenoj presretnutoj prepisci na vocapu osvanuli su inicijali “A. P.” Gabrijela Žalac pod njima je “maskirala” ime premijera Andreja Plenkovića.
Tjednik “Nacional” sad je otkrio kako se Plenković tajno našao sa Gabrijelom Žalac čak pet puta. “Svi su se ti sastanci odvijali u zgradi Vlade na Markovu trgu u Zagrebu. Ondje je Gabrijela Žalac ulazila na sporedni, tzv. zadnji ulaz, kako njeni neslužbeni posjeti ne bi bili primijećeni. Vrlo je vjerojatno da nisu niti zabilježeni u knjizi ulaska u zgradu vlade. Žalac je detalje tih sastanaka prepričavala najužem krugu bliskih osoba. Jedna od njih, koja o svemu ima neposredna saznanja, ‘Nacionalu’ je otkrila tu informaciju i spremna je o tomu i javno svjedočiti, odluče li hrvatske institucije da su ta saznanja iz bilo kojih razloga važna za postupak koji se vodi protiv Gabrijele Žalac.” Ona se, pored ostalih, nalazi u istom predmetu sa “kninskom kraljicom” Josipom Rimac. Navodno je Plenkoviću rekla kako će, “ako ona progovori, svi iz Vlade završiti u zatvoru Remetinac”.
Inače, u Hrvatskoj se jako diskutira poštenje premijera Plenkovića. Nikad nije osumnjičen za korupciju, ali ga kritički dio javnosti vidi kao čovjeka koji “drži lopovske ljestve” pripadnicima stranačke elite, koje je spreman braniti sve dok protiv njih ne bude podignuta optužnica. Zbog toga je izglasao takozvani “Lex AP”, zakon kojim je uvedena prijetnja kriminalizacijom onima koji otkrivaju detalje iz istraga. Plenković je gušio institucije jednu za drugom: nakon Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa i Agencije za elektroničke medije, poželio je ugušiti i neovisnu, kritičku javnost. Iako se pozivao na prezumpciju nevinosti – kao, novinari osuđuju ljude prije suda – zapravo je nakanio zaštititi svoju karijeru, a potom i članove svoje stranke. Na osunčanom Hadezeovom proplanku jednog se dana nebo ipak zatamnilo. Na obzoru se pojavila strašna Rumunjka Laura Koveši, serijska hapsiteljica moćnika, evropska glavna tužiteljica, bivša glavna tužiteljica rumunjske Nacionalne uprave za borbu protiv korupcije. “Gardijan” ju je opisao kao “tihu, neupadljivu glavnu tužiteljicu koja donosi skalpove”, vodeći “sasvim različite antikorupcijske akcije u istočnoj Europi – ili u svijetu što se toga tiče”.
Koveši je iz ladica hrvatskih tužitelja izvadila predmet Plenkovićeve mezimice Gabrijele Žalac i možda će je strpati na robiju. Opkolila je i drugu Plenkovićevu mezimicu – ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek. No, iz ralja strašne Koveši predmet je, navrat-nanos, iščupao hrvatski tužitelj Ivan Turudić. Pravilo je, naime, da evropska tužiteljica istražuje krađu evropskog novca, a hrvatski tužitelj hrvatskog. Ista je stvar bila sa ministrom zdravstva Vilijem “Malim” Berošem. Koveši je optužila i bivšeg ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića.
Uglavnom, bauk kruži Hrvatskom, bauk Laure Koveši, i čini se da bi još ministara i drugih moćnika moglo završiti iza rešetaka. Ali hoće li lekcija biti naučena? Teško. Recidivizam hrvatskih političara je neizlječiv.
Uhapšeni ili osuđeni
1. Josipa Pleslić ex Rimac – Državna tajnica u Ministarstvu uprave. “Uvijek mi je drago doći u Knin, a jedan od razloga za to svakako je i Josipa Rimac”, govorio je premijer Plenković o ženi koja je fascinirala sve šefove HDZ. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske tereti je za poguravanje poslova, diploma i državnih ispita. Suđenje traje.
2. Ana Mandac – Bivša pomoćnica potpredsjednika Vlade Darka Horvata priznala je da je na nagovor Josipe Rimac pomagala prijateljima da dobiju neke potpore. Dobila je 10 mjeseci uvjetno, s rokom kušnje od tri godine.
3. Gabrijela Žalac – Da Koveši nije bacila oko na Hrvatsku, spis o preplaćenom softveru čamio bi u ladicama DORH do Sudnjega dana.
4. Tomislav Tolušić – Proizvođač vina “Čaruga” nije znao da se s novcima EU nije zafrkavati, jer nad njima bdiju strašna Koveši i odred njenih hrvatskih suradnika, izvrsno plaćenih i motiviranih. Tolušićeva je sudbina neizvjesna.
5. Lovro Kuščević – Premda je premijer s Kuščevićem prošao “papir po papir”, istražitelji su prošli temeljitije, pa zaključili da postoji dovoljno dokaza da ga optuže za malverzacije sa zemljištem na otoku Braču, kao i sprečavanje dokazivanja.
6. Darko Horvat – Nitko nije tako pokvario subotnje praskozorje premijeru kao Darko Horvat, odnosno vijest o njegovom hapšenju. Poguravao je, kaže optužnica, dodjelu sredstava tvrtkama u vlasništvu manjina koje za to nisu imale uvjeta.
7. Marina Lovrić Merzel – Slobode ju je stajao “audi” koji je privukao pažnju na njen životni stil i podrijetlo njene imovine. Na odsluženju je zatvorske kazne.
8. Josip Škorić – Bivši predsjednik Uprave Hrvatskih cesta uhićen je zbog malverzacija u toj tvrtki. Sumnjiče ga za primanje mita. Neka dobra dušica mu je na vrijeme dojavila da će biti uhićen, pa je prije lišavanja slobode podnio ostavku i spriječio još jednu blamažu HDZ.
9. Nadan Vidošević – Šef Gospodarske komore Nadan Vidošević, kog su srpske novinarke nazivale “lepim kao greh”, guli osmogodišnju robiju.
10. Damir Škugor – Uz Ukrajince sigurno najviše proklinje 24. februara 2022. godine, početak ruske agresije na Ukrajinu, koji je cijenu plina digao u nebesa a njemu i ortacima omogućio astronomke zarade, koje su privukle pažnju bankara. On i otac, penzioner, na računima su imali 60 miliona eura!
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!