

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Kada su vlasti počeli da se bave slučajevima nestalih beba, Jasmina Stojanović je 2002. godine podnela krivičnu prijavu Tužilaštvu, išli su da daju izjavu u Palatu pravde, i onda su se “odjednom” pojavile potvrda o smrti i sprovodnica leša. Potvrda napisana nečitkim rukopisom iz koje se ništa ne može shvatiti, a nazovi sprovodnicu su demantovali iz JKP “Pogrebne usluge”
“Uvidom u našu dokumentaciju obaveštavamo vas da nemamo informaciju da je dete Todorović – bezimeno – žensko sahranjeno na nekom od beogradskih grobalja”, dopis je koji je od javnog preduzeća “Pogrebne usluge” zvanično dobila Jasmina Stojanović (u vreme rođenja deteta poslednjih dana 1992. godine imala je muževljevo prezime Todorović, kasnije se razvela i vratila devojačko). Sve to stoji u sudskim spisima, kojima je kao odštetu za nestalu bebu, a nije jedini slučaj, dobila 10.000 evra. Gde su završile bebe koje nisu sahranjene, kojima se gubi svaki trag, do danas nije razjašnjeno, niti tužilaštvo ima volju da to istraži.
Beba je 6. januara 1993. godine “umrla” na tadašnjem Institutu za prevremeno rođenu decu (današnji Institut za neonatologiju u Ulici kralja Milana 50 u Beogradu), koji nakon što je majka pokrenula postupak, zdravstvenom inspektoru dr Žarku Jankoviću odgovara da tražena dokumentacija za bebu “ne postoji”.
OD PRIŠTINE DO BEOGRADA


Sud je dobio i izveštaj Instituta za patologiju, gde stoji da je ta zdravstvena ustanova izvršila uvid u delovodni protokol obdukcije za 1993. godinu i utvrdila da u tom periodu nema evidentirane obdukcije za žensko novorođeno dete od majke Jasmine Todorović, koje je rođeno 29. 12. 1992, a preminulo 06. 01. 1993. u Institutu za prevremeno rođenu decu.
“Telo deteta nikada nije predato roditeljima, niti ima podataka da je dete sahranjeno, te sam protokol o porođaju u kome je konstatovano rođenje deteta, kao i smrt deteta, kako je to medicinska ustanova kasnije obavestila sud, nije pouzdan dokaz da je nestalo dete umrlo, pri čemu se iz priloženih i pribavljenih dokaza u ovom postupku ne mogu utvrditi činjenice koje objašnjavaju šta se sa nestalim novorođenčetom desilo, zbog čega je sud zaključio da se ne može utvrditi status nestalog deteta za čiji nestanak je odgovorna zdravstvena ustanova, u konkretnom slučaju Institut za neonatologiju (Institut za prevremeno rođenu decu)”, stoji u rešenju.
Sud je, na osnovu izveštaja nadležnih institucija, utvrdio da niko nije snosio troškove sahrane za “bezimeno dete” Todorović, ni roditelji, ni Institut, ni Fond za zdravstveno osiguranje.
“Roditelju nije omogućeno da vidi telo deteta, što proizlazi iz iskaza, niti je dobila bilo kakvo obaveštenje o smrti svoga deteta, a naročito ne detaljnije obrazloženje o tome šta se dešavalo nakon njenog porođaja, te naročito nije dobila obrazloženja o mestu na kome je njeno dete sahranjeno i da li je uopšte sahranjeno, imajući u vidu da je predlagač to zahtevala, niti pak zvanično saopštenje, uz eventualnu saglasnost za sahranjivanje deteta. Naime, predlagaču (majci) nikada nije predočeno gde se nalazi grob deteta”, stoji u presudi.
Sud je utvrdio i da ne postoje dokazi da je dete sahranjeno, nema autopsijskih nalaza, u bolnici ne postoje ni podaci o tome šta je urađeno sa posmrtnim ostacima novorođenčeta, ne postoje ni podaci o predaji posmrtnih ostataka nadležnom javnom preduzeću za pogrebne usluge, niti u evidenciji postoji pisani trag o izvršenoj sahrani ili kremiranju, i da se zato “ne mogu utvrditi činjenice koje bi ukazale šta se sa nestalim detetom zaista dogodilo, što svakako predstavlja odgovornost zdravstvene ustanove u kojoj je dete bilo smešteno nakon što je dovezeno iz porodilišta u Prištini”, konstatovano je u presudi, donetoj pre godinu dana, a da Tužilaštvo nije reagovalo na to niti pokušalo da istraži slučaj.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve