Milanka Momčilović se porodila 19. februara 1999. godine u Kliničkom centru u Kragujevcu i rečeno joj je da je dete rođeno mrtvo. Takozvane parafinske kalupe (koji sadrže DNK bebe) uzeo je neko iz policije i izgubio im se svaki trag
U Srbiji nisu nestajale samo bebe, nego na čudan način i dokumentacija, što pokazuje slučaj iz Kliničkog centra u Kragujevcu, koji 2012. godine izdaje zvaničnu potvrdu da je spisak dokumenata nestao 2003. godine, a da “nema podatke” gde i ko je bio zadužen za njihovo čuvanje. Radi se o istorijama bolesti od 1990. godine nadalje, protokolima prijema porodilja od 1980, dečijim protokolima otpusta od 1973, istorijama bolesti majki i novorođene dece i još nekim stvarima.
foto: privatna arhivaMilanka Momčilović
“Po nalogu republičkog inspektora za zdravstvo, tadašnji direktor Klinike za ginekologiju i akušerstvo (prof. dr Doran Lukić) je ovaj spisak postojeće dokumentacije dostavio Republičkom ministarstvu zdravlja – Kragujevac i Ministarstvu unutrašnjih poslova – Kragujevac, kao i drugim službama koje su bile u sudskom procesu tzv. nestalih beba. Ovaj spisak dokumenata nestao je 21. 1. 2003. godine. Nemamo podatke ko je bio zadužen za čuvanje ovih dokumenata”, stoji u dopisu koji je 23. marta 2012. godine dirketor Klinike prof. dr Aleksandar Živković uputio direktoru Kliničkog centra Kragujevac.
NESTANAK PARAFINSKIH KALUPA
Slučaj Milanke Momčilović (rođene 1977. godine) koja se porodila 19. februara 1999. godine na toj klinici i rečeno joj je da je dete rođeno mrtvo, to pokazuje još drastičnije. Naime, takozvane parafinske kalupe (koji sadrže DNK bebe) uzeo je neko iz policije i izgubio im se svaki trag.
“Obaveštavam Vas da se parafinski kalupi broj L-184/99, a koji se odnose na mrtvorođenu bebu Milanke Momčilović, ne nalaze u arhivi Službe za patoanatomsku dijagnostiku. Kalupi su predati 2. 4. 2004. godine ovlašćenom licu MUP-a (prepisani podaci sa koverte koja se nalazi u arhivi)”, navodi se u dopisu načelnice te službe Slobodanke Mitrović od 30. marta 2016. godine.
Milanka Momčilović ispričala je za “Vreme” da je imala normalnu trudnoću, porodila se u normalnom terminu i pred porođaj joj je anesteziolog ubrizgao neko sredstvo, za koje je kasnije saznala da je “dolantin”, medicinski narkotik.
“I tu mi je kraj filma… Budim se, okupila se ‘svita’ oko mene i doktor kaže da je beba rođena mrtva. Prebacuju me na ginekologiju”, kaže ona. “Tražim 21. februara da vidim dete, da ga sahranimo. Doktor Jovanović mi objašnjava da ne može da se sahrani jer se ono tretira kao ‘patološki otpad’, kao amputirana ruka ili noga. Ja i dalje svaki dan insistiram da vidim dete, i onda mi 26. februara dolazi Slavica Đukić Dejanović, psihijatar, da razgovaramo. Pitam je šta je sporno. Ako je sudbina da mi dete umre, hoću da ima grob. Dva sata posle razgovora s njom, dolazi mi doktor i kaže da idem kući, a ja ponavljam da hoću da vidim dete. Taj doktor, Lončar, objašnjava mi da za to treba odobrenje, da ću dobiti sve papire, i onda možemo da preuzmemo dete. Prevario nas je.”
Milanka navodi da prolazi mesec dana, papira nema, a doktori joj objašnjavaju: “Kakvi papiri, obdukcija, vidiš da se sprema bombardovanje”. Muž, oficir, u to vreme bio je zauzet seljenjem kasarne, a 2. maja odlazi na Košare i poručuje joj: “Vratio se ja ili ne vratio, moraš da vidiš šta je sa detetom”.
I ona je skoro svakog dana do kraja maja išla da se raspituje, da bi joj doktor Spasić, patolog, na kraju rekao da je beba spaljena. “Muž mi se sa Kosova vraća polovinom juna, idemo kod Spasića, koji tvrdi da mi nije rekao da je dete spaljeno, kao i da obdukcija nije rađena. A 1. jula je rekao da je utvrđeno da se beba udavila pupčanom vrpcom”, priča Milanka.
Ona i muž predaju krivičnu prijavu i dobijaju poziv da daju izjavu istražnom sudiji, odvojeno; on im kaže da postoje četiri parafinska kalupa bebe i pita da li bi pristali na DNK analizu. Oboje, naravno, pristaju, ali do 2006. godine taj poziv za davanje uzorka nikako da im stigne.
Milanka Momčilović kaže da su 2003. godine išli kod policijskog inspektora Dragoslava Blagojevića, koji ih je u jednom trenutku pitao imaju li još dece. “Kada smo rekli da imamo, kazao je mužu da me pokupi i da idemo kući jer ‘deci može nešto da se desi’”, priča Momčilovićeva. “Žestoko sam reagovala, krenula da ga napadnem, muž me sprečio. Išla sam i kod zamenice tužioca Danice Radović, koja mi je rekla: ‘Idi kući, pravi mušku decu’. Nasrnula sam na nju. Zanimljivo, nikad nije podnela prijavu protiv mene zbog napada na službeno lice.”
KRIVIČNA PRIJAVA
Kako tvrdi, dalje se ceo slučaj zataškava, oni 2016. godine predaju zahtev za dostavljanje dokumentacije i onda dobijaju neke stvari, pored ostalog i rukom napisano objašnjenje na jednom kovertu da je “ovlašćeno lice MUP odnelo parafinske kalupe”. Tražili su zvaničan dokument, što su i dobili 2. aprila 2016, posle čega podnose krivičnu prijavu.
“Sretnem 2018. godine inspektora Blagojevića, kad me je video, ukopao se. Tražim da mi odgovori šta je bilo sa kalupima, on mi kaže: ‘Pitajte Slobodana Radovanovića (u to vreme bio je tužilac u Kragujevcu, kasnije specijalni tužilac), on je to naredio’”, objašnjava Milanka.
Sve njihove krivične prijave iz 2003, 2004. i 2007. godine su odbačene, i ona 2018. ide u arhivu suda u Kragujevcu da vidi da li postoji predmet istrage; tamo joj kažu da je sve prebačeno u Raču, a odatle u Aranđelovac.
U Aranđelovcu uspeva da iskopira predmet, iz koga se vidi da je istražni sudija Zoran Nešović 23. marta 2004. godine uputio zahtev za veštačenje parafinskih kalupa, koji se sedam dana kasnije “kradu”. “Ponovo tada predajemo krivičnu prijavu u Kragujevcu i tražimo da joj se pripoji predmet koji je u aranđelovačkom sudu. Oni, međutim, i tu krivičnu prijavu šalju u Aranđelovac. Po našem zahtevu, oni je vraćaju u Kragujevac, da bi iz Kragujevca odmah bila ponovo prosleđena u Aranđelovac”, opisuje Milanka “ping-pong” pravosuđa.
Dodaje da je 2020. godine išla kod lekarke koja je potpisala dopis da je policija odnela kalupe, i da je ona rekla kako joj je tadašnji načelnik dr Mlađenović rekao da je ‘došao inspektor Šeki (Blagojević) i uzeo kalupe’”. “Ona je kasnije na našem zvaničnom sastanku 2020. godine sa direktorom bolnice sve negirala. Direktor je prekinuo sastanak i otada do danas se više ništa ne dešava”, završava priču Milanka Momčilović.
Priča o bratu
Milanka Momčilović kaže da je na sličan način iz porodilišta u Kragujevcu 1977. godine nestao i njen brat, što su od nje krili do 2002, a za koga tvrdi da je uspela da ga locira u Novom Itebeju.
“Moja majka ode u porodilište, deda zove nekog doktora Stefanovića da joj se ‘nađe pri ruci’. Taj doktor zove dedu i kaže: ‘Dobio si unuka živog i zdravog, da častiš’. Predveče otac javlja da je dete rođeno mrtvo. Deda ode u porodilište, traži Stefanovića. Nastane lom, deda polupa vrata, odvedu ga u policiju. Onda je baba išla da vidi bebu, koja je bila uvijena u plavu krpu, i pitala otkud zna da je to ta beba”, priča Milanka. Deda je, dodaje ona, potom išao da istražuje, došao je do knjige centra za socijalni rad gde je utvrdio da je upisano više usvajanja beba na fiktivna imena. “Onda su mu ljudi iz Državne bezbednosti došli i poručili da se mane ćorava posla ili će se sa njim obračunati preko ćerke i unuke. I on je, uplašen za našu sudbinu, prestao da traži”, kaže ona.
Celu priču obnovili su 2014. godine kada je Milanka utvrdila da su tog dana u roku od sat mušku decu rodile tri žene, da je njen brat bio težine 2,95 kilograma i dužine 53 centimetra, dok na obdukcionom nalazu stoji da je mrtvorođeno dete imalo 3,25 kg i 53 centimetra.
“U knjizi protokola porođaja, broj ispod imena moje majke, stoji da je rođeno dete težine 3,25 kilograma. Uspela sam i da dođem u policiji do podataka o svoj deci rođenoj tog 2. decembra 1976. godine. Jedan od tih je dao DNK uzorak, nije se poklapao, za neke smo odmah znali da nisu”, priča Milanka. Na kraju nađemo S. S. iz Novog Itebeja, sa čijim bratom smo pričali, a on navodno nije bio tu. Stupila sam s njim u kontakt preko društvenih mreža, sedam sati smo pričali, on je sve vreme šmrkao drogu. U jednom trenutku mi je rekao: ‘Šta ću ti ja ovakav, vidiš kakav sam’, i poručio: ‘Ni sa mene mrtvoga nećete da dobijete DNK’. Bio je, inače, kao vojnik 63. padobranske brigade u borbama na granici sa Albanijom.”
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Što vlast Aleksandra Vučića u kampanji više demonstrira nasilje, to se više žali kako je tobože ona ugrožena. Tada nema političkih protivnika, nego neprijatelja od kojih se valja „odbraniti“, to jest zatući ih, piše „Vreme“ u novom broju
Bivši predsednik Srbije ušao je u izbornu kampanju sa gotovo svim polugama političke i institucionalne moći. Istovremeno, njegovi protivnici postaju nasilnici, teroristi, strani plaćenici i pretnja državi, dok se vlast predstavlja kao strana koja se samo brani. Od Bežanijske kose i Futoške pijace do Beogradske arene, ista zamena uloga otvara pitanje opasnije od toga ko je započeo pojedinačni incident: šta se događa kada politički protivnik prestane da bude konkurent na izborima i postane neprijatelj od kojeg treba braniti Srbiju
Birača iz rasejanja ovog puta ima jednako kao birača – recimo – Kragujevcu, četvrtom gradu po veličini u Srbiji. Njihov značaj prepoznao je i režim koji je sitnim psinama odbio otvaranje mnogih biračkih mesta te primorava ljude na drugim meridijanima da glasaju u sred noći
Aleksandar Šapić politički je preživeo 6. oktobar i sednicu Skupštine grada na kojoj se nije ni razmatrala njegova smena. Opozicija je obećala da će je formalno zatražiti u narednom periodu iako je jasno da većinu nemaju. Za sada i oponenti vlasti, ali i građani imaju samo obećanje v. d. predsednice države Ane Brnabić da će “svi u budućnosti videti šta će biti stav stranke” čiji je Šapić potpredsednik. Do tada će režim da zaćuti, baš kao što i sada glasno tihuje prvi čovek grada koji ponovo nije bio na sednici na kojoj je objektivno bio ključna tema
Aleksandar Vučić u ovoj kampanji gotovo da nije održao govor bez pominjanja žena. Sam je objasnio zašto: žena je odgovorna jer mora da brine o kući, deci i roditeljima. U tom komplimentu sadržana je cela njegova predstava o ženi, ali i granica iza koje žena prestaje da bude “naša” i postaje neprijatelj
Režim neće da otvori biračka mesta u inostranstvu i tera ljude da glasaju – noću! Odsecanjem velikog broja birača, izbori su već sada i zvanično neregularni
Predstavnici bivšeg predsednika Srbije u dosadašnje dve TV debate na N1 su se dokazivali u tome ko će biti dostojan proslavljenog naprednjačkog bukača Vladimira Orlića. Nisu došli da razgovaraju, nego na verbalnu šutku
U predizbornoj kampanji Šapić je fizički napao Tatjanu Mićić, aktivisti SNS-a su prebili vladinog službenika na radnom zadatku, a Vučić nikako da obelodani koga je sve pomilovao iz vlastitih redova. Šta im je?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Kada su vlasti počeli da se bave slučajevima nestalih beba, Jasmina Stojanović je 2002. godine podnela krivičnu prijavu Tužilaštvu, išli su da daju izjavu u Palatu pravde, i onda su se “odjednom” pojavile potvrda o smrti i sprovodnica leša. Potvrda napisana nečitkim rukopisom iz koje se ništa ne može shvatiti, a nazovi sprovodnicu su demantovali iz JKP “Pogrebne usluge”