
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
fotografije: privatna arhiva
Kada su vlasti počeli da se bave slučajevima nestalih beba, Jasmina Stojanović je 2002. godine podnela krivičnu prijavu Tužilaštvu, išli su da daju izjavu u Palatu pravde, i onda su se “odjednom” pojavile potvrda o smrti i sprovodnica leša. Potvrda napisana nečitkim rukopisom iz koje se ništa ne može shvatiti, a nazovi sprovodnicu su demantovali iz JKP “Pogrebne usluge”
“Uvidom u našu dokumentaciju obaveštavamo vas da nemamo informaciju da je dete Todorović – bezimeno – žensko sahranjeno na nekom od beogradskih grobalja”, dopis je koji je od javnog preduzeća “Pogrebne usluge” zvanično dobila Jasmina Stojanović (u vreme rođenja deteta poslednjih dana 1992. godine imala je muževljevo prezime Todorović, kasnije se razvela i vratila devojačko). Sve to stoji u sudskim spisima, kojima je kao odštetu za nestalu bebu, a nije jedini slučaj, dobila 10.000 evra. Gde su završile bebe koje nisu sahranjene, kojima se gubi svaki trag, do danas nije razjašnjeno, niti tužilaštvo ima volju da to istraži.
Beba je 6. januara 1993. godine “umrla” na tadašnjem Institutu za prevremeno rođenu decu (današnji Institut za neonatologiju u Ulici kralja Milana 50 u Beogradu), koji nakon što je majka pokrenula postupak, zdravstvenom inspektoru dr Žarku Jankoviću odgovara da tražena dokumentacija za bebu “ne postoji”.
OD PRIŠTINE DO BEOGRADA

Sud je dobio i izveštaj Instituta za patologiju, gde stoji da je ta zdravstvena ustanova izvršila uvid u delovodni protokol obdukcije za 1993. godinu i utvrdila da u tom periodu nema evidentirane obdukcije za žensko novorođeno dete od majke Jasmine Todorović, koje je rođeno 29. 12. 1992, a preminulo 06. 01. 1993. u Institutu za prevremeno rođenu decu.
“Telo deteta nikada nije predato roditeljima, niti ima podataka da je dete sahranjeno, te sam protokol o porođaju u kome je konstatovano rođenje deteta, kao i smrt deteta, kako je to medicinska ustanova kasnije obavestila sud, nije pouzdan dokaz da je nestalo dete umrlo, pri čemu se iz priloženih i pribavljenih dokaza u ovom postupku ne mogu utvrditi činjenice koje objašnjavaju šta se sa nestalim novorođenčetom desilo, zbog čega je sud zaključio da se ne može utvrditi status nestalog deteta za čiji nestanak je odgovorna zdravstvena ustanova, u konkretnom slučaju Institut za neonatologiju (Institut za prevremeno rođenu decu)”, stoji u rešenju.
Sud je, na osnovu izveštaja nadležnih institucija, utvrdio da niko nije snosio troškove sahrane za “bezimeno dete” Todorović, ni roditelji, ni Institut, ni Fond za zdravstveno osiguranje.
“Roditelju nije omogućeno da vidi telo deteta, što proizlazi iz iskaza, niti je dobila bilo kakvo obaveštenje o smrti svoga deteta, a naročito ne detaljnije obrazloženje o tome šta se dešavalo nakon njenog porođaja, te naročito nije dobila obrazloženja o mestu na kome je njeno dete sahranjeno i da li je uopšte sahranjeno, imajući u vidu da je predlagač to zahtevala, niti pak zvanično saopštenje, uz eventualnu saglasnost za sahranjivanje deteta. Naime, predlagaču (majci) nikada nije predočeno gde se nalazi grob deteta”, stoji u presudi.
Sud je utvrdio i da ne postoje dokazi da je dete sahranjeno, nema autopsijskih nalaza, u bolnici ne postoje ni podaci o tome šta je urađeno sa posmrtnim ostacima novorođenčeta, ne postoje ni podaci o predaji posmrtnih ostataka nadležnom javnom preduzeću za pogrebne usluge, niti u evidenciji postoji pisani trag o izvršenoj sahrani ili kremiranju, i da se zato “ne mogu utvrditi činjenice koje bi ukazale šta se sa nestalim detetom zaista dogodilo, što svakako predstavlja odgovornost zdravstvene ustanove u kojoj je dete bilo smešteno nakon što je dovezeno iz porodilišta u Prištini”, konstatovano je u presudi, donetoj pre godinu dana, a da Tužilaštvo nije reagovalo na to niti pokušalo da istraži slučaj.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve