

Požar
Prevoznik koji podržava studente: Počeli su da mi pale autobuse
Prevozniku Milomiru Jaćimoviću noćas je, kako je objavio na Fejsbuku, zapaljen autobus




„Staklena bašta za uzgoj straha“, reči su kojima poljski sociolog Zigmunt Bauman opisuje Evropu 16. veka. Potom dodaje kako su se uzaludnim pokazala kasnije nadanja Viktora Igoa o vremenima u kojima će nauka prognati mnoštvo onoga što strah sačinjava, a da će se politički tribuni preobraziti u naučne. „Svako ko vlada pomoću straha služi đavolu“, kaže vladika Grigorije. A đavo je običan dripac koga treba ignorisati
Strah je koristan. „Neću u svom čamcu čoveka koji se ne boji“, kaže Starbak, jedan od junaka Hermana Melvila u romanu „Mobi Dik“. Lov na kita je opasan, ali mora da se obavi. Ljudi u čamcu nemaju izbor.
Nemaju ga ni građani Srbije. Melvilovi kitolovaci moraju da se suoče sa ulješurom koja simbolizuje vanvremensko zlo; građani Srbije treba da pogledaju u oči kulturi straha koja vlada. Ukratko – da počnu da govore ono što misle, da glasaju za koga žele, da ne zatvaraju oči pred nepravdom, da ne okreću leđa žrtvi.
Da li treba da se plaše? Treba. Opasna je ta rabota u današnjoj Srbiji. Ali ukoliko žele da žive dostojanstveno, ukoliko ne bi da sklanjaju pogled pred sopstvenom decom, a i pred sobom – jer svako od nas, beše, vodi neki unutarnji razgovor –, sa tim strahovima moraju da se uhvate u koštac.
Saramagova junakinja sa crnim naočarima će, u epidemiji obnevidelosti, reći nešto poput – strah može da izazove slepilo (…) bili smo već slepi kada smo oslepeli, strah nas je zaglavio u slepilu, on će nas slepim i ostaviti.
Pre nekoliko dana, zatekla sam se u Berlinu, razgovarajući se Episkopom diseldorfskom i nemačkim Grigorijem, te ga zamolila da za čitaoce portala „Vremena“ da svoj recept protiv straha.
„U poslednje vreme sam slušao razmišljanja o životu Majka Tajsona, koja su mi se veoma dopala. On kaže da nije normalno da čovek ne oseća strah, strah je prirodna pojava, on nas nečemu uči i upozorava nas na opasnosti. Ali strah mora biti pod našom kontrolom, jer ako to nije slučaj, on će nas porobiti i osvojiti. Postaćemo njegove sluge. Hrabrost se upravo i manifestuje probijanjem kroz sumnju i strah.
Hrabrost mora da obuhvati strah, a ona opet treba da bude obuhvaćena verom. Ne mislim sada isključivo na veru u Boga, već veru da ćeš uspeti, da ćeš dosegnuti svoj cilj – koji je Dobro.
Po prirodi svoje službe pozvan sam da ljude stalno hrabrim i u nešto uveravam. Uveravam ih da žive, da je moguće i da se može.
Kako možeš da ustaneš ujutru, da ideš nekuda, a da pritom nemaš u sebi hrabrosti i da nemaš cilj koji će, upravo zato što je dobar cilj, poraziti strah.“
Međutim, ima onih kojima strah odgovara, političara koji njime trguju i zahvaljujući njemu vladaju. Raspiruju ga, praveći unutrašnje i spoljnje neprijatelje, opisujući apokaliptične scenarije samo ako oni ne budu na vrhu.
Kada je reč o takvima, vladika Grigorije dodaje:
„Svako ko vlada pomoću straha služi đavolu, a ko je za slobodu sa odgovornošću, taj služi Bogu. Meni je vladika Atanasije govorio – ‘Đavo je obični dripac’. Ukoliko nasednemo na njegove reči, mi ćemo se onda obresti u tami. Ali ako ga ignorišemo, ako se ne bavimo predlozima i strahovima koje nam on nameće, mi ćemo ga tako pobediti.“
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Prevozniku Milomiru Jaćimoviću noćas je, kako je objavio na Fejsbuku, zapaljen autobus


Ako se istraga koristi kao političko sredstvo, ako se zaključci iznose pre nego što su činjenice utvrđene i ako se institucije stavljaju u službu narativa, pitanje je šta je sledeće. Ne radi se više samo o tome šta se desilo u Rektoratu ili na Filozofskom fakultetu. Pitanje je šta čeka društvo, šta mu sledi iz ovakvih obrazaca i koliko dugo to može da funkcioniše. Ali, vidimo i da ima ko da se suprotstavi svemu tome


Dok čekamo da se REM probudi, mediji svesno, bez ikakvog straha od sankcija, krše zakone i Kodeks novinara. To podrazumeva guranje narativa da su “blokaderi” krivi za sve loše u društvu, nekritičko prenošenje poruka da “su na kraju i ubili devojku”, kao i da policija ima pravo da studente “bije i da ih ubije”


Da li je moguć poraz Viktora Orbana i, ako se desi, hoće li ga on prihvatiti? Šta mađarski premijer nudi biračima, a šta oni traže? Zašto je prema anktama u prednosti njegov rival njegov Piter Mađar? Zbog čega je pod Fidesom procvetala sistemska korupcija, a razorene vladavina prava i autonimija univerziteta? Na koji način su ova stranka i njen lider na izborima radili sveo ono šta u Srbiji radi SNS, izuzev premlaćivanja građana? I kakve veze sa svime ovim ima predsednik Srbije


Erik Beket Viver smatra da, ako opozicija pobedi, prvo što će uslediti biće veliki prelet: “Hiljade i hiljade njih će menjati stranu, tvrditi da nikad nisu bili za Fides.” Zatim očekuje da mnogo ljudi na nižim pozicijama počne da govori šta se zaista dešavalo. “Svašta će isplivati, ne bih se iznenadio ni da se pojave informacije o političkim ubistvima.” A Ako Orban ipak pobedi? “Osveta, osveta, osveta. Odlazak iz EU. I zatim, poslednji privid vladavine prava biće odbačen”
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve