Šta god da je razlog za odlaganje rešenja o prestoničkoj vladi, najmanje je verovatno da partneri računaju s novim izborima
SAM PROTIV NJIH: Branko Belić i radikali
Beograd nije u ponedeljak dobio gradonačelnika, kao što je bilo obećano, ali, sudeći prema svim dostupnim informacijama, opozicija se ni za milimetar nije primakla ostvarenju zahteva da izbori budu ponovljeni.
Zvanično objašnjenje – da je sednica otkazana zbog „bojazni da bi se dešavanja na ulicama Beograda“ (protesti zbog hapšenja Radovana Karadžića) mogla preneti i na gradski parlament – nije dobilo potpuno uverljiva kontratumačenja, uprkos nastojanjima Demokratske stranke Srbije da odlaganje zasedanja objasni nemogućnošću postizanja dogovora o podeli funkcija.
Neki izvori tvrde da kompletan dogovor o podeli funkcija u gradu do ponedeljka zaista nije bio postignut. Čak je i novoizabrani predsednik Skupštine grada Branislav Belić rekao da se „sada pregovara o postavljenju pojedinih direktora“, ističući, međutim, da je načelni dogovor postignut.
Mala je verovatnoća da je sednica Skupštine grada, na kojoj je, osim gradonačelnika, trebalo da bude izabrano i gradsko veće, otkazana prvenstveno zbog moguće disproporcije između ponude i potražnje (da će sednica biti otkazana, najavljeno je nekoliko dana unapred, kada sve mogućnosti za postizanje dogovora nisu bile iscrpljene). Uverljivost tumačenja o sukobu oko plena kao ključnom razlogu za odugovlačenje, ruši jednostavna logika: pregovarači bi, u slučaju ponavljanja izbora, izgubili mnogo više nego što bi mogli „izgubiti“ ako svaka njihova želja ne bude ispunjena. Odnosno, bar neki od pregovarača bi bili na znatno većem gubitku, a pre svih oni koji se ponose članskom kartom Socijalističke partije Srbije.
Prema svim procenama, nakon ulaska u republičku vladu sa Demokratskom strankom, a naročito posle hapšenja Karadžića, socijalisti sa sigurnošću mogu da računaju na gubitak značajnog dela dosadašnjih birača, ali još ne i da se nadaju novima. A da je, nakon svega što se desilo, porušen i deo mostova prema radikalima, koje je partija Ivice Dačića pokušavala da sačuva (u skladu sa željama dela svojih, prvenstveno gradskih funkcionera), pokazuju scene u kojima su radikalni protestanti prošle sedmice palili zastave SPS-a.
Sve to, naravno, ne znači da je u toj partiji u potpunosti otklonjeno nezadovoljstvo razvojem događaja, već samo da je povećan broj (i uverljivost) argumenata na osnovu kojih bi trebalo da bude donesena konačna odluka o savezu koalicije okupljene oko SPS-a sa koalicijom okupljenom oko DS-a, a sve to uz manjinsku podršku Liberalno demokratske partije. A da će takva odluka, uprkos gunđanjima u beogradskom odboru SPS-a, na kraju zaista biti donesena (kao što je već donesena u Novom Beogradu, Rakovici, Paliluli i Voždovcu) procenjivalo se i pre najnovijih argumenata koji tu stranku dodatno udaljavaju od provere izborne volje birača.
Vremena da se slomi i poslednji otpor u redovima Dačićeve stranke nema mnogo, ali ima dovoljno. Rok za izbor gradonačelnika i gradskog veća ističe 22. avgusta, a u trenutku kad ovaj broj „Vremena“ bude pred čitaocima, mogao bi biti poznat i datum održavanja sednice, o čemu bi predstavnici stranaka koje imaju odbornike u Skupštini Beograda, trebalo da se odluče na konsultacijama posle završetka velikog radikalskog mitinga.
U slučaju da se, nekim čudom, dogovor ne postigne, prema zakonu, vlada uvodi prinudnu upravu, koja bi mogla da traje 60 dana. To bi onda značilo da bi eventualni izbori mogli biti zakazani najkasnije za 22. oktobar, do kada bi i izborni zakoni mogli biti promenjeni, o čemu je „Vreme“ pisalo u prošlom broju. Partijski sastav poslaničke većine na republičkom nivou jasno ukazuje i na zaključak prema kome ta eventualna promena izbornog zakona, u slučaju da dogovor o gradskoj vlasti ne bude postignut do 22. avgusta, ne bi bila takva da bi se radikali i narodnjaci mogli nadati nekom napretku u odnosu na izborni rezultat koji su postigli 11. maja. Naprotiv.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uništavanje kulturnog nasleđa je zločin, a ako to neko radi svojoj zemlji, onda je to jasan čin izdaje, kažu u naslovnoj temi novog „Vremena“ konzervatori Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kojima se preti otkazom ako ne uklone Generalštab i okolne zgrade sa spiska zaštićenih dobara
Od zaposlenih u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture se traži, pod pretnjom otkaza, da postupe protiv Ustava, profesije i morala, kako bi leks specijalis o Generalštabu zaživeo u praksi. Oni odbijaju. Šta je to što im se dešava i koje vrednosti Generalštaba štite
Sa raznih strana razni dobro obavešteni ljudi javljaju da je Maji Gojković istekao rok trajanja i da će joj uskoro biti uručena zahvalnost za saradnju. U kojoj formi, videćemo. Ako će tako biti, zašto je Maja nastradala? Ona je poslušna, ali možda ne baš toliko koliko se od nje očekivalo. Možda se pravila luda više nego što joj je to bilo dozvoljeno. Prošle godine je preko noći likvidirana Razvojna agencija Vojvodine, koju je u toj formi osnovala Mirovićeva vlast. Deo zaposlenih, oni podobni, prebačen je u Fond za evropske poslove AP Vojvodine, kojim rukovodi “poznati evropejac” Ognjen Dopuđ, prepoznatljivog izgleda, “slavan” po tome što je fizički napadao i vređao studente koji su u septembru prošle godine blokirali ulaz u novosadski Rektorat. E sada, da li eventualni odlazak Maje Gojković ima veze sa svim ovim? Ako ima, onda je to zbog toga što nije bila efikasnija i brža u diferencijaciji, druge nema
Kako se odnosi na međunarodnom planu komplikuju i sukobi pojačavaju, sve više postaje jasno da desetogodišnje tvrdnje Aleksandra Vučića kako Srbija sa pojedinim državama ima bratske odnose nisu ništa drugo osim prazne priče
S obzirom na to da je bruto društveni proizvod Srbije oko 80 milijardi evra, a prihod Nisa u 2023. bio je oko 3,4 milijarde, gde je dodata vrednost oko 300 miliona, udeo u rastu BDP manji je od polovine procenta, ali gašenje rafinerije utiče i na rast cena, kao i na devizno tržište i neizbežan rast inflacije
Naprednjačke Pirove pobede u Mionici, Negotinu i Sečnju pretvaraju u zgarište ustavno-pravni poredak Republike Srbije. Time je Vučić postao elementarna katastrofa koja pogađa sve građane. Jednostavno – zemlja je izručena bandama
Prethodni dani su bili mučni za navijače Partizana, naredni će isto biti. Oduzet im je san, još jednom sa velikim Željkom Obradovićem na krovu Evrope. Sada je jasno samo jedno – Ostoja Mijailović mora da ode i tako spreči još veću štetu
Vučić se upravo dohvatio marksističke teze o odumiranju države. U njegovoj verziji Republika Srbije neće odapeti prirodnom smrću. Naprotiv – on će je lično zatući zarđalom lopatom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!