Političke partije su se setile određenih marginalnih grupa, neke su podsećale na svoje lidere čija su prava uskraćena, a neke su se setile i životinja
DA LI SU HENDIKEPIRANI NA POSLEDNJEM MESTU ZANIMANJA POLITIČARA: Predsednik Srbije Boris Tadić
Kada je 1998. godine oko 40 nevladinih organizacija obeležavalo pola veka Deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija, jedva da se našla sala za održavanje skupa, a od svih političara pojavio se samo Zoran Živković, tadašnji gradonačelnik Niša. Ovog 10. decembra, Dan ljudskih prava obeležen je na otvorenom – beogradskom Trgu republike. Vojin Dimitrijević, direktor Beogradskog centra za ljudska prava, konstatovao je da su za osam godina i propisi i politički stavovi postali bolji, ali i to da se danas političari očigledno „ne boje“ pitanja o ljudskim pravima jer je ono postalo aktuelna tema u izbornoj kampanji. Koliko domaće stranke zaista obraćaju pažnju na grupe i osobe kojima su ugrožena/uskraćena ljudska prava i da li je u pitanju samo „predizborni performans“ ili stvarna želja da se pomogne?
OBEĆANJAI „PRIPREME„: G17 plus je krenuo prvi. Posle dvadesetčetvoročasovnog „dežurstva“ na terenu, prilikom koga Mlađan Dinkić nije ustuknuo ni pred mešenjem kiflica u pekari, G17 plus je obeležio Međunarodni dan osoba sa invaliditetom 3. decembar, istovremeno predstavivši javnosti i Gordanu Rajkov iz Centra za samostalni život invalida, kao buduću (prvu) poslanicu sa invaliditetom u Skupštini Srbije. S obzirom na to da Skupština Srbije još nije adaptirana za potrebe invalidnih lica, ulazak Gordane Rajkov u poslaničke klupe značio bi i svojevrsno „renoviranje“ parlamenta, na šta je država ionako obavezna po Zakonu o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom, a sledeći korak G17 plus, kako „Vreme“ saznaje, jeste apel na lokalne samouprave da za „Dan odluke“, 21. januar, sva glasačka mesta budu strateški prilagođena i dostupna i invalidima. Pored toga, ova stranka je u predizbornoj kampanji aktuelizovala i problem donošenja zakona o dobrobiti životinja, koji bi životinje štitio ne kao vrstu, već kao jedinke. Kako izgleda, G 17 plus je ovim akcijama zadao „domaći zadatak“ ostalim strankama koje se zalažu za poštovanje prava osoba sa invaliditetom. Konkretnih akcija, osim priče o potrebi da „svaki čovek ima jednako pravo na slobodu, život, posao i slobodu mišljenja“, u izvedbi ostalih partija na ovu temu još uvek nema, ali u Srpskom pokretu obnove kažu da je tek polovina decembra i da je priprema događaja posvećenih položaju invalida – u pripremi. Demokratska stranka priprema nacrt zakona o antidiskriminaciji, a zanimljiv detalj na izbornoj konvenciji ove partije bilo je prisustvo tumača za gluvoneme osobe pored govornice. Koalicija LDP-GSS-SDU-LSV je u saradnji sa grupom nevladinih organizacija organizovala akciju „365 dana ljudskih prava“ prilikom koje će, u interesu sprečavanja dalje diskriminacije, predložiti nove i zalagati se za efikasnu primenu već postojećih zakona. Između ostalog, LDP će u 2007. godini parlamentu predložiti i usvajanje antidiskriminatornog zakona, čime bi se pomoglo obolelima od side.
U dosadašnjim istupima, interesantno, još nijedna partija nije napravila poseban medijski korak u pogledu rešavanja problema Roma. Iako je takozvano romsko pitanje navodno jedan od prioriteta većine stranaka, možda je dobar pokazatelj zainteresovanosti za ovaj problem okrugli sto posvećen položaju Roma u Srbiji koji je ove nedelje organizovao Centar za prava manjina. Iako je poziv za učešće bio poslat svim strankama, odazvale su se samo četiri: Demokratska stranka, G17 plus, Liberalno demokratska partija i – Socijalistička partija Srbije.
PODSTICANJE: Žene ne spadaju u manjine, čine čak 53 odsto biračkog tela, ali, kako je konstatovano na konferenciji za novinare Lige socijaldemokrata Vojvodine u Novom Sadu – u Srbiji ima diskriminacije, predrasuda i govora mržnje prema pripadnicama lepšeg pola. Koalicija LDP-GSS-SDU-LSV već je najavila da će voditi posebnu kampanju za ravnopravnost žena, naročito u seoskim sredinama, dok su se kandidatkinje sa liste ove koalicije založile i za ostvarivanje prava na slobodnu ljubav, odnosno za izbor partnera bez obzira na pol, i za zaustavljanje etničke diskriminacije. LSV je, istovremeno, i jedina stranka u Srbiji koja otvoreno govori o istopolnoj seksualnoj orijentaciji. Kod pojedinih stranaka LGBT (lezbijan gej biseksual i transdžender) populacija se stidljivo pominje u statutima. Za razliku od prošlih parlamentarnih izbora, kada je Nova demokratija pozvala par gej aktivista da budu na njihovoj listi, ovoga puta nijedna stranka nije uputila otvoreni poziv nekoj od organizacija za prava homoseksualaca i lezbejki. Izgleda da je čak i za liberalnije domaće političare još rano da se konkretno odrede u svom stavu prema LGBT populaciji, ali kako za „Vreme“ kaže Boris Milićević iz Gej strejt alijanse, ova organizacija planira da u decembru održi konferenciju za novinare na temu „Antidiskriminacioni zakon i LGBT populacija“ na koju će biti pozvani svi relevantni učesnici na izborima. „Videćemo ko će se pojaviti. Izgleda da domaći političari LGBT populaciju još uvek ne posmatraju kao relevantno i bitno glasačko telo, ali mi ćemo ih podstaći“, kaže Milićević.
Kada se sve uzme u obzir, čini se da predizborna kampanja, osim što po ocenama stručnjaka obiluje nemaštovitim i nejasnim porukama, manjka u konkretnim idejnim rešenjima kada su marginalne/ugrožene grupe u pitanju. Možda su, poučeni ranijim iskustvima, političari rešili da ovoga puta izbegnu korake koji su ispod granice dobrog ukusa – još nismo videli da neko šeta „karton sitijem“ ispod beogradske Gazele, da dušebrižno gura osobu u invalidskim kolicima ili da se, na primer, slika sa pripadnic(a)ima LGBT organizacija. U odnosu na konceptualno osmišljene akcije koje se bave konkretnim grupama, daleko dominantnija su klasična politička obraćanja građanima vezana za nezavisnost Kosova, uvođenje reformi u sve sfere društva, potrebe stručnog kadra, saradnju sa Hagom i, uopšte, za teme o kojima je biračko telo slušalo i pre izborne kampanje.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
Ovaj režim pada jer su ustali ljudi koji imaju jasan politički stav, jasno razlikuju pravdu od nepravde, ali nisu organizovani aktivisti ili politički angažovani. Režim zna da su oni najveća opasnost po opstanak korumpiranog sistema jer su većina u ovom društvu. Zato baš njih moramo štititi po svaku cenu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!