
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Stanje u zatvoru standardno, Zvezdan Slavnić o’šo u Zabelu, ali novi SPS upravnik nema većinsku vlast, pa povremeno ima bodenja, čisto zbog mira u kući. Istina, bio Amfilohije Radović, u posjeti sinovcu, održ'o besjedu, pa je na osuđenicima da biraju, ‘oće budu ikona ili sjekira

Sredinom prošle nedelje, u Kazneno-popravnom zavodu Valjevo, desio se, još jedan, incident. Kako su mediji već javili, dvadesetogodišnji Atila Rajčanji iz Bezdana, sedam puta je ubo, u grudi i stomak, vršnjaka Marka Manića, romske nacionalnosti, iz sela Bučić kod Merošine. Manić je operisan u valjevskoj bolnici, stanje stabilno, a prema Atili su preduzete odgovarajuće mere. Kad smo, povodom slučaja, okrenuli upravnika Zavoda Vladana Jovanovića, ne bismo li saznali pojedinosti i pokušali da se upoznamo sa opštim zatvorskim prilikama, upravnik je odgovorio da nam ne može izaći u susret, jer saglasnost za posete Zavodu, kao i izjave, daje Ministarstvo pravosuđa, odnosno novi direktor Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, netom postavljeni Dragoljub Lončarević. Upravnik nam je tek rekao da je povređivanje Manića standardna priča, štićenici se sporečkali i izboli, a da stanje povređenog nije ozbiljno, kako su u prvi mah mislili.
KAD SI ISPRAVAN: A stanje u KPZ-u je odavno, da ne bude vazda, standardna priča, takoreći obrazac funkcionisanja zatvora u Srbiji. A u Srbiji miran zatvor ne postoji jer on, kako u svom naučnom radu „Zatvorsko duplo dno“ (časopis „Sociologija“ iz 2002) objašnjava sociolog Željko Krstić, inače vaspitač u KPZ-u Valjevo, ne odgovara ni osuđenima ni upravi zatvora, i jednima i drugima odgovara kompromis od koga svi imaju koristi. Tako su na delu formalan (uprava) i neformalan osuđenički sistem (osuđenici). Da bi zatvor funkcionisao uprava toleriše postojanje osuđeničkih kolektiva, koji su neformalni centar moći, i poštuje njihove zakone, koji se pre svega tiču terorisanja i reketiranja marginalaca, osuđenika koji nisu u kolektivu. Krstić, u svom radu, pošto je imao uvid u pisma zatvorenika, citira pismo iz koga se vidi stanje u zatvoru: „Ako si u kolektivu, ispravan si momak i imaš sve, ako si sam, nećeš da budeš sa njima, onda te svi drugačije gledaju, ili si pička ili cinkaroš.“ Naravno, privilegovana je, uz članove kolektiva, i tzv. elita, koju čine osuđenici, deca poznatih i imućnih porodica i pojedinaca.
Recimo, za mandata prethodnog upravnika, koji je, da bi osigurao izbor i poziciju, bio i član Batićeve partije – Batićeve slike i kalendari njegove partije bili su svuda po zatvoru – pojedini zatvorenici, bila je javna tajna, imali su tretman i komfor ko kod kuće. Recimo, opet, Zvezdan Slavnić, koji je radio u razglasu koji nije funkcionisao, te Andrej Kovačević Tref, koji je bio redar u školi, imali su takoreći apartmane, sa televizorima, muzičkim linijama, foteljama, akvarijumima, ribicama…
TROSISTEMSKI ZVUČNIK: Promenom republičke vlasti Batićevog upravnika, zajedno sa slikama i kalendarima Lidera za Pravdu i Poštenje, u maju prošle godine, zamenio je Vladan Jovanović, penzionisani major policije, ranije komandir stanice policije u Osečini. Kao kadar partije (SPS) koja je podržava manjinsku vladu, Jovanović nije uspeo da ostvari većinsku vlast u zatvoru. Standardna priča je nastavljena. O tome je, pa u novinama, svedočio, Miloš Janković, do pre pola meseca direktor Uprave za izvršenje krivičnih sankcija. Janković je, pri poseti KPZ-u Valjevo, u avgustu prošle godine, u zatvorskom krugu video zemunice u kojima su se marginalci krili od zatvorskih bandi i njihovih vođa, da ne bi bili šikanirani, prebijani, čak i silovani. Janković je video i jednu prostoriju, veliku, pored kotlarnice, u kojoj je zatekao ležaj, fotelju, ogromne trosistemske zvučnike, video-rikoreder, tri kasete prepune parfema, taoletnih voda i vrhunske kozmetike. Kad je pitao, čije je to, odgovorili su mu, Tu spava dežurni u zimskom periodu. Pitao dalje, a bio avgust, dobijao isti odgovor, dok od šestog zaposlenog nije saznao da to koristi Zvezdan Slavnić.
Posle tako oštre inspekcije, Slavnić je premešten u Zabelu, Tref je dobio prekid kazne zbog lečenja, a lideri vladajućeg Beogradskog kolektiva su zaradili izolaciju. No, mir je kratko trajao, lideri kolektiva su izašli iz izolacije, početkom januara ove godine su izboli svog člana koji se zalagao da se ne maltretiraju marginalci, opet prevladala destruktivna struja. Uprava je, nekako, uspela da oslabi Beogradski kolektiv, ali, ojačali Čačani, sad oni drže banku, i održavaju disciplinu. A trenutna disciplina tak’a da u dnevni boravak, gde su televizor i ostali sadržaji, a naročito kafić-kantinu, mogu da uđu samo članovi kolektiva, ostali, što će reći marginalci, mogu da budu u hodniku, gde je i došlo do incidenta kada je Rajčanji izbo Manića.
Od poznatih, gde je još od Arkana uvek bilo poznatih, u zatvoru su sin Onog Slobodanovog Miroslava sa Kosova Šolevića, i sinovac mitropolita, koji nije pukovnik, Amfilohija Radovića, obojica zbog razbojništva. Kao dobar čiča Amfilohije već dva puta posetio sinovca, čak održ’o besedu, za sve zaposlene i osuđene, kakvu nego poučnu, univerzalnu i u pravoslavnom duhu, rek’o, Od jednog drveta mogu da nastanu i ikona i sjekira. Sa takvim preporukama sinovac o’ma primljen u Beogradski kolektiv.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve