
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
Stanje u zatvoru standardno, Zvezdan Slavnić o’šo u Zabelu, ali novi SPS upravnik nema većinsku vlast, pa povremeno ima bodenja, čisto zbog mira u kući. Istina, bio Amfilohije Radović, u posjeti sinovcu, održ'o besjedu, pa je na osuđenicima da biraju, ‘oće budu ikona ili sjekira

Sredinom prošle nedelje, u Kazneno-popravnom zavodu Valjevo, desio se, još jedan, incident. Kako su mediji već javili, dvadesetogodišnji Atila Rajčanji iz Bezdana, sedam puta je ubo, u grudi i stomak, vršnjaka Marka Manića, romske nacionalnosti, iz sela Bučić kod Merošine. Manić je operisan u valjevskoj bolnici, stanje stabilno, a prema Atili su preduzete odgovarajuće mere. Kad smo, povodom slučaja, okrenuli upravnika Zavoda Vladana Jovanovića, ne bismo li saznali pojedinosti i pokušali da se upoznamo sa opštim zatvorskim prilikama, upravnik je odgovorio da nam ne može izaći u susret, jer saglasnost za posete Zavodu, kao i izjave, daje Ministarstvo pravosuđa, odnosno novi direktor Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, netom postavljeni Dragoljub Lončarević. Upravnik nam je tek rekao da je povređivanje Manića standardna priča, štićenici se sporečkali i izboli, a da stanje povređenog nije ozbiljno, kako su u prvi mah mislili.
KAD SI ISPRAVAN: A stanje u KPZ-u je odavno, da ne bude vazda, standardna priča, takoreći obrazac funkcionisanja zatvora u Srbiji. A u Srbiji miran zatvor ne postoji jer on, kako u svom naučnom radu „Zatvorsko duplo dno“ (časopis „Sociologija“ iz 2002) objašnjava sociolog Željko Krstić, inače vaspitač u KPZ-u Valjevo, ne odgovara ni osuđenima ni upravi zatvora, i jednima i drugima odgovara kompromis od koga svi imaju koristi. Tako su na delu formalan (uprava) i neformalan osuđenički sistem (osuđenici). Da bi zatvor funkcionisao uprava toleriše postojanje osuđeničkih kolektiva, koji su neformalni centar moći, i poštuje njihove zakone, koji se pre svega tiču terorisanja i reketiranja marginalaca, osuđenika koji nisu u kolektivu. Krstić, u svom radu, pošto je imao uvid u pisma zatvorenika, citira pismo iz koga se vidi stanje u zatvoru: „Ako si u kolektivu, ispravan si momak i imaš sve, ako si sam, nećeš da budeš sa njima, onda te svi drugačije gledaju, ili si pička ili cinkaroš.“ Naravno, privilegovana je, uz članove kolektiva, i tzv. elita, koju čine osuđenici, deca poznatih i imućnih porodica i pojedinaca.
Recimo, za mandata prethodnog upravnika, koji je, da bi osigurao izbor i poziciju, bio i član Batićeve partije – Batićeve slike i kalendari njegove partije bili su svuda po zatvoru – pojedini zatvorenici, bila je javna tajna, imali su tretman i komfor ko kod kuće. Recimo, opet, Zvezdan Slavnić, koji je radio u razglasu koji nije funkcionisao, te Andrej Kovačević Tref, koji je bio redar u školi, imali su takoreći apartmane, sa televizorima, muzičkim linijama, foteljama, akvarijumima, ribicama…
TROSISTEMSKI ZVUČNIK: Promenom republičke vlasti Batićevog upravnika, zajedno sa slikama i kalendarima Lidera za Pravdu i Poštenje, u maju prošle godine, zamenio je Vladan Jovanović, penzionisani major policije, ranije komandir stanice policije u Osečini. Kao kadar partije (SPS) koja je podržava manjinsku vladu, Jovanović nije uspeo da ostvari većinsku vlast u zatvoru. Standardna priča je nastavljena. O tome je, pa u novinama, svedočio, Miloš Janković, do pre pola meseca direktor Uprave za izvršenje krivičnih sankcija. Janković je, pri poseti KPZ-u Valjevo, u avgustu prošle godine, u zatvorskom krugu video zemunice u kojima su se marginalci krili od zatvorskih bandi i njihovih vođa, da ne bi bili šikanirani, prebijani, čak i silovani. Janković je video i jednu prostoriju, veliku, pored kotlarnice, u kojoj je zatekao ležaj, fotelju, ogromne trosistemske zvučnike, video-rikoreder, tri kasete prepune parfema, taoletnih voda i vrhunske kozmetike. Kad je pitao, čije je to, odgovorili su mu, Tu spava dežurni u zimskom periodu. Pitao dalje, a bio avgust, dobijao isti odgovor, dok od šestog zaposlenog nije saznao da to koristi Zvezdan Slavnić.
Posle tako oštre inspekcije, Slavnić je premešten u Zabelu, Tref je dobio prekid kazne zbog lečenja, a lideri vladajućeg Beogradskog kolektiva su zaradili izolaciju. No, mir je kratko trajao, lideri kolektiva su izašli iz izolacije, početkom januara ove godine su izboli svog člana koji se zalagao da se ne maltretiraju marginalci, opet prevladala destruktivna struja. Uprava je, nekako, uspela da oslabi Beogradski kolektiv, ali, ojačali Čačani, sad oni drže banku, i održavaju disciplinu. A trenutna disciplina tak’a da u dnevni boravak, gde su televizor i ostali sadržaji, a naročito kafić-kantinu, mogu da uđu samo članovi kolektiva, ostali, što će reći marginalci, mogu da budu u hodniku, gde je i došlo do incidenta kada je Rajčanji izbo Manića.
Od poznatih, gde je još od Arkana uvek bilo poznatih, u zatvoru su sin Onog Slobodanovog Miroslava sa Kosova Šolevića, i sinovac mitropolita, koji nije pukovnik, Amfilohija Radovića, obojica zbog razbojništva. Kao dobar čiča Amfilohije već dva puta posetio sinovca, čak održ’o besedu, za sve zaposlene i osuđene, kakvu nego poučnu, univerzalnu i u pravoslavnom duhu, rek’o, Od jednog drveta mogu da nastanu i ikona i sjekira. Sa takvim preporukama sinovac o’ma primljen u Beogradski kolektiv.

Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve