
Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika
Bes, pendreci i suzavac
U petak, petog septembra, izveštavala sam sa novosadskih ulica. Ovo su neki od utisaka iz noći koja je zgranula Srbiju
Iluzorno je verovati da će Bolonja dovesti do rasta kvaliteta visokog obrazovanja u osiromašenim i siromašnim zemljama, da će Kragujevac postati Jejl a Kosovska Mitrovica makar Mekgil
Ako se zanemari slatkorječiva argumentacija kojom se opravdava poželjnost i nužnost nadomještanja humboldtovskog modela univerziteta tzv. bolonjskim procesom i ako se motivacija uvođenja Bolonje ogoli do svoje racionalne srži, suočit ćemo se s nekim prilično neugodnim, pa i zastrašujućim stvarima. Bit predloženih i provođenih promjena direktno je povezana s težnjom centara financijske moći da uz što manje troškove i u što kraćem roku dobiju što veći broj kvalificirane radne snage za sve zahtjevnije tehnologije, kako one koje se odnose na proizvodnju tako i one koje se odnose na upravljanje resursima i društvenim procesima.
Stoga se jedinstvo poučavanja i istraživanja nadomješta slijedom brzopoteznih kurseva (jednosemestralni kolegiji) na temelju kojih se u roku od tri godine tržištu radne snage izručuje sve veća količina priučenih, ali fleksibilnih polustručnjaka za različita područja privrednih i socijalnih djelatnosti. Viši stupanj specijalizacije postiže se na jednako tako kursistički koncipiranim diplomskim studijima, a funkciju nekadašnjega univerzitetskog studija preuzimaju doktorski studiji.
O razvijanju kritičke svijesti u kursistički koncipiranom studiju ne može, dakako, biti ni govora. Kritička svijest je, uostalom, sa stajališta poslodavaca nepoželjna osobina budućih zaposlenika.
Prvi rezultat takvog pristupa sastoji se u transformaciji studija u produžetak srednje škole, bakalaureat se praktično izjednačava s maturom, a novi stručni magisterij s nekadašnjim stjecanjem zvanja pogonskog inženjera, više medicinske sestre ili nastavnika. Doktorat postaje faktički diploma, a funkciju nekadašnjeg doktorata preuzimaju postdoktorske razine obrazovanja. Ukratko, sjevernoamerički model! Dobro, primijetit će netko, poznato je da Amerikanci prednjače po broju nobelovaca; slijedilo bi odatle da se i druge zemlje koje preuzimaju taj iskušani i dokazani model smiju nadati većem broju nobelovaca i, generalno, rastu vrhunske znanstvene produkcije.
Ima tu jedna mala poteškoća: prilično značajan broj vrhunskih istraživača na američkim sveučilištima i institutima svoje je osnovne studije završio u Evropi, Indiji i drugim neameričkim univerzitetima, a neki od njih stigli su u Sjevernu Ameriku i sa završenim poslijediplomskim studijima, pa i doktoratima. Taj je podatak vezan s drugom malom poteškoćom s kojom se moraju suočiti naši bolonjizirajući optimisti: ulaganja u znanost i istraživanja neusporedivo su veća od onih u zemljama Istočne Evrope ili u Indiji (pa se, konzekventno, ni materijalni status američkih istraživača ni resursi kojima raspolažu tamošnje istraživačke institucije ne može uspoređivati sa statusom indijskih ili bugarskih istraživača, niti sa sredstvima kojima raspolažu univerziteti i instituti u Srbiji, Rusiji ili Turskoj).
Moćna američka privreda (pa i država, osobito posredstvom tzv. vojnoindustrijskog kompleksa) može ulagati u istraživanja neusporedivo veća sredstva nego što to mogu prezadužene države i slabašne ekonomije u tzv. tranzicijskim zemljama ili zemljama Trećeg svijeta, a vodeći univerziteti mogu osiguravati kvalitetu svoje kadrovske reprodukcije sistemom stipendija za najtalentiranije i beneficijama za vrhunske talente iz siromašnijih zemalja. Oni znaju da ulaganje u znanost i obrazovanje nije trošak nego investicija. Međutim, iluzija je da su svi američki univerziteti kvalitetni. Najveći dio američkih visokoškolskih ustanova nema nijednog nobelovca i ne može se nadati ni da će ga ikada imati. Kvalitetni istraživači koncentriraju se na relativno malobrojnim univerzitetima, privučeni kako statusnim i financijskim perspektivama tako i povoljnim uvjetima istraživanja i znanstvene produkcije. Većina univerziteta i koledža služi za reprodukciju poluobrazovane stručne radne snage.
Zaključak? Iluzorno je vjerovati da će Bolonja dovesti do rasta kvalitete visokog obrazovanja u osiromašenim i siromašnim zemljama, da će Kragujevac postati Jejl a Kosovska Mitrovica makar Mekgil, ili da će Osijek u kvaliteti doseći Prinston, Pale Berkli, Tuzla Kolumbiju, a Pula Harvard. Nema, međutim, nade ni za Zagreb ni Beograd, u svakom slučaju ne bez radikalne preraspodjele državnih budžeta u korist visokog obrazovanja. Dok socijalni status mladih istraživača ne bude takav da najbolji studenti prestanu sanjati o odlasku u svijet, a oni manje dobri o zapošljavanju na radnim mjestima koja nude bolje zarade od bijedne asistentske plaćice, dotle će razina visokoškolskog obrazovanja i dalje padati: na univerzitetima će raditi oni koji nisu u stanju naći nikakav bolje plaćen posao. A ako se obistine tendencije da se nove uštede u državnim budžetima potraže u daljnjem smanjivanju sredstava za znanost i visoko obrazovanje – taj će pad postati strmoglav.
U petak, petog septembra, izveštavala sam sa novosadskih ulica. Ovo su neki od utisaka iz noći koja je zgranula Srbiju
Napadi na lokale, na ljude koji sede u kafanama, upadi u školska dvorišta… Sve je to deo sistemskog zastrašivanja pobunjenog društva. U zemlji u kojoj institucije ne rade u interesu građana, ostaje samo da verujemo jedni drugima i da se međusobno čuvamo
Kada smo razumeli da se situacija znatno smirila, ljudima smo, rasterećeni, rekli da mogu da idu. Izašli su iz zgrade i posle samo par minuta nastao je pravi stampedo. Utrčali su nazad na fakultet, policija ih je jurila. Veterani su bili ispred zgrade i sprečavali ulazak policije. Tada sam izašao i rekao policiji da nije pozvana, da nema potrebe da ulazi, da je situacija pod kontrolom. Sve u svemu, događaji su bili tako dramatični da je vrlo lako moglo doći do mnogo ozbiljnijih posledica
Vučić je u kampanji u kojoj proba različite poruke i pristupe jer se podrška umanjila, a njegov legitimitet je doveden u pitanje. I još gore, polako prestaje njegova kontrola ulice – što je bila sve vreme njegova osnovna prednost u odnosu na političke protivnike i pobunjene građane
Hajka protiv Vulevića krenula je početkom godine preko opskurnih državnih tabloida, a nastavio ju je Aleksandar Vučić. Pozivajući se na pisanje opskurnog lista “Tabloid” – koji javno proziva u svakoj prilici – predsednik Srbije je na televiziji “Prva” rekao da se “ne plaši ni onih generala u policiji koji su likvidirali vođe zemunskog kriminalnog klana Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića, a koji se ‘tajno sastaju’ sa Draganom Bjelogrlićem”. Kakvi su to bili tajni sastanci kada se zna da su Bjelogrlić i Vulević venčani kumovi
Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika
Bes, pendreci i suzavac Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve