
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
foto: a. anđić
Prema procenama organizacija koje se bave edukacijom političara, kroz razne programe, obuke i seminare u Srbiji godišnje prođe između 500 i 1000 ljudi. U zavisnosti od programa koje odaberu, mladi političari upoznaju se sa razvojem i istorijom političkih ideja, razvojem demokratije, evropskim integracijama, ali i praktičnim veštinama koje se tiču javnog nastupa, izborne kampanje, političkog marketinga. Međutim, čak i stručnjaci koji se bave obrazovanjem mladih političara priznaju da se efekti njihovog rada još uvek ne vide i da je politička kultura u Srbiji na veoma niskom nivou.
Političari su najčešće oni koji umeju da iskoriste šanse koje im se pruže i znaju da se druga šansa retko javlja. Međutim, u Srbiji je početkom marta počela realizacija projekta „Druga šansa“ Ministarstva prosvete. Reč je o projektu posvećenom obrazovanju odraslih koji iz različitih razloga nisu dovršili osnovno obrazovanje. A takvih je, prema nekim procenama, oko 23 odsto među odraslim stanovništvom u Srbiji.
Prilog „Obrazovanje za XXI vek“ je specijalno izdanje nedeljnika „Vreme“.
Fotografije: „Vreme“.
Broj 17, mart 2011.
Projekat je realizovan uz podršku Fonda za otvoreno društvo.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve