

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




Posle osamdeset i sedam dana opsade od strane Jugoslovenske narodne armije (JNA), srpskih paravojnih jedinica i jedinica Teritorijalne odbrane, 18. novembra 1991. godine je pao Vukovar. To je bio prvi grad u bivšoj Jugoslaviji u kome se ludilo ratova među bivšom braćom pokazalo u punom užasu. Ironija je da je Vukovar pre tih ratova, kao nijedno drugo mesto, bio simbol „Jugoslavije u malom“, sa velikim procentom mešovitih brakova, brojnim nacionalnim i etničkim grupama koje su u njemu živele. Posle skoro tri meseca razaranja, hiljada poginulih, desetina hiljada ljudi koji su iz grada izbegli, dvesta šezdeset sedam hrvatskih ratnih zarobljenika streljanih na Ovčari, Vukovar je postao simbol te iste Jugoslavije koja se raspala u moru krvi, zločina i uništavanja. I pored reči pomirenja koje se poslednjih godina mogu povremeno čuti od strane srpskih i hrvatskih zvaničnika, nemuštog priznanja bar nekih počinjenih zločina, od samih učesnika rata nije lako saznati šta se sve dešavalo u Vukovaru. Neki ne žele da se sećaju, kod drugih se sećanja razlikuju, zavisno od toga sa kojim motivima su u rat krenuli, ali svima je zajedničko da ih je Vukovar obeležio za ceo život.
Sećanja: Pod „Povezani članci“


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve