Kad se privede kraju Kusturica ode na svoje mesto do Dodika, voditeljka najavi Hor i orkestar RTS-a pod upravom Bojana Suđića. Onaj zeleni bager stade kopa pred binom, zatrča se po livadi i žuti buldožer, u tu buku i brektanje, po veliku zamisao velikog režisera javi se orkestar, krenu Karmina Burana
Ima tome, već i meseci, kako se tvrdo govori da će Emir Kusturica, uz podršku Dodik Milorada i Republike Srpske, u Višegradu gradi Kamengrad koji će bude lepši i stariji od drugih gradova. Tako već rečeno da će budući grad kao „prvi projekat u istoriji čovečanstva inspirisan literaturom“ biti posvećen sećanju na Ivu Andrića, da će se nalaziti na ušću Rzava u Drinu, da će predstavljati duh Republike Srpske projektovan iz ugla velikog pisca… Još rečeno da će budući grad, koji zovu Kamengrad, na 2,5 hektara imati 17.500 kvadrata, radiće se fazno, završiti do kraja 2014. i koštati između 10 i 12 miliona evra. Po Kusturici, koji će kontrolisati svaki dinar, kvadrat u sivoj fazi će koštati samo 150 evra, „jer u osnovi ove građevine nije kvadrat, već moral i estetika“. Kusturica već odgovorio i onima kojima je dosta Kusturice, „Ko god radi i gradi biva kritikovan od onih koji ne rade i ne grade“…
‘OĆEMO LI SJESTI: Tako je došao i taj dan, Vidovdan, ko ne zna 28. jun, kad svečano i radno obeležen početak radova. Dakle, da se počne: Višegrad, iz centralne ulice se skrene desno, niz Rzav, do prostora ograđenog visokom i novom i sa kapijom daščanom ogradom. Unutra, na taj ograđeni plac, velika bina, pred nju dva velika panoa, na jednom maketa budućeg grada – u levom i gornjem ćošku iznad imena Emira Kusturice piše Idejni koncept – na drugom lik Ive Andrića. Ispred bine govornica na niskom crvenom postamentu, naspram svečana tribina sa crnim sedalima koja su bila na crvenoj podlozi. Šta jošte, jošte nekoliko novih građevinskih mašina desno od bine, žuti valjak, žuti buldožer i zeleni bager.
Na veliku kapiju do bine ispade Kusturica, plava majica, kosa više na desnu stranu, reče neke sugestije organizatorima, povuče se odakle doš’o. Narod uz’o pristiže, sve do kanapče iza svečane tribine, pristižu i zvanice, vojska, popovi, policajci, hodža komada jedan, direktor „Novosti“ Manojlo Vukotić, naočare za sunce ruke u džepovi, već prisutan. Ima i novinari, ima kamere, reporter uze da se informiše, mesto ‘de će bude grad jezik koji čini ušće Rzava u Drinu, jedan poznavalac se nađe pri ruci, mesto poznato i kao Jalija, tako ga Andrić pominje u 22. poglavlju Knjige.
Uto se oslobodi glavna kapija, kroz nju, među sve to obezbeđenje, stupi glavom Dodik Milorad, predsednik Republike Srpske. Milorad ‘nako visok skide naočare za sunce, na plavo kravata mu je bila baš kvalitetno praznična, svi prisutni rekoše, Kako ste, Predsedniče. Dodik uze uzvraća dostojanstvenim klimanjem, kad na otvorenu kapiju stupi lično Emir Kusturica, treba reći u svečanoj i beloj lan košulji koja jedino na njemu beše dobro uštirkana. Jedan od dvojice njih reče, ‘Oćemo li sjesti, i dvojica njih odoše sednu u prvi red one svečane tribine sa crnim sedalima. I tako su dvojica njih sedeli u prvome redu svečane tribine sa crnim sedalima, sami, sve dok njima nije prišao, pravilno skinuvši naočare za sunce, samo da pozdravi dvojicu njih Manjo „Novosti“, najviši predstavnik Republike Srbije, ako se ima u vidu okolnost da država ima akcije u „Novostima“. Netom se popuni svečana tribina, Dodik i Kusturica su složno držali desnu preko leve noge, Kusturica stiže objasni organizatoru da će on ići do panoa sa maketom grada, da će se vrati do govornice, drži govor šest minuta, i da ‘odma ide muzika…
Popuni se i bina, izađe Hor i orkestar Radio-televizije Srbije, čelo iz prvog reda uze da se proba, organizator obavesti Kusturicu da za 10 sekundi počinje direktan TV prenos u Republici Srpskoj, diže se bina, diže se tribina, pustiše himnu Republike Srpske, sve sede, javi se u haljinu voditeljka, citira Andrića misao, nastavi se, Kome danas u čast, u punoj ljubavi, dižemo najveći spomenik, grad od kamena, Andrićev grad, pa produži čita, Takva građevina utiče na razvitak naraštaja, slično kao vazduh, zemlja, piće i hrana, takav će biti i Andrićev grad, koga danas počinjemo graditi… Reč dobi Načelnik Višegrada, reče da će samo reći, i reče, Milorad Dodik, Aleksandar Džodić, Emir Kusturica, imamo vetar u leđa, imamo prijatelje koji nam pomažu više nego što smo očekivali, mnogi bi danas da su na našem mestu, ali Višegrad ima privilegiju da se ovakav projekat gradi ovde… Ima li lepšeg poklona za Vidovdan, ovo je temelj boljeg života…
…koncert za orkestar i bager;…
NIKO PROTIV: Voditeljka kako treba najavi predsednika Vlade RS Aleksandra Džodića, ovaj izađe sa neku koža fasciklu, kako treba se reče, Poštovani Predsedniče Republike Srpske… Imamo rešenje, imamo vizionara, imamo velikana, koji sve što je dotakao doveo je do kraja, bilo kroz film, muziku, Drvengrad, Kusturica na to blago lupi Dodika po desnoj nozi koju je ovaj držao preko leve noge, stvaralački klimnu nekoliko puta. Ali Predsednik Vlade RS se nastavi, Šta znači ovaj kamen temeljac, u narednih nekoliko godina videćemo ulice, trgove, restorane sa domaćom ishranom, agencije, suvenirnice, kino dvorane, apartmane, slušaće i čitati Andrića na svim jezicima, izvoditi muziku na svim instrumentima i pravcima, od srednjovekovne do džeza, vezti na platnu, crtati na staklu, živeti u davnim vremenima, u spoju modernog i prošlog… ovo partnerstvo privatnog i javnog otvara novu stranicu… zato ovaj kamen temeljac postaje temelj za novi pristup kulturi, privredi uopšte.
Nastavi se voditeljka mlada, poletno reče da je Naš predsednik prvi prepoznao Andrićgrad, za govornicu, ostavivši Kusturici naočare na čuvanje, izađe Dodik, prvo pa reče da zaista srećan što započinje projekat koji u sebi nosi entuzijazam, ljubav, veru u bolje sutra, Ono što je odavno trebalo da učinimo zapalo je meni i mojoj generaciji. Kustrurica stavi Dodik naočare, Dodik nastavi, Odlučujuće je bilo to što me Kusturica nije puštao dok nisam obećao da ću stati iza ovoga. Ponosan sam da ovdje u Višegradu, kako čujem, niko nema protiv, valjda oni što su protiv nisu ni došli ovdje. Imam ozbiljnu namjeru da ovo završim, ovo je veoma zahtijevno, svim radovima će rukovoditi Emir Kusturica… Volio bih da jednog dana na velikom platnu pogledam film Na Drini ćuprija, vidjećemo da li ćemo u tome uspjeti, mislim da hoćemo.
Onda Dodik lično najavi Kusturicu, Kusturica vrati Dodiku naočare, uze mikrofon i po svoj scenario ode do panoa sa maketom budućeg grada, rutinerski i uvodno reče da Svi renesansni gradovi imaju ulice koje se lome pod uglom od devedeset stepeni… Ovaj grad u svakom pogledu treba da izrazi vremena koja su prošla i istoriju koja nije dozvolila da se razvije kao grad. A onda Kusturica priđe mikrofonu, otvori ‘artije pa pređe na samu suštinu, Grad u ljudskoj istoriji predstavlja najznačajniju pozornicu na kojoj se već hiljadama godina izražavaju ljudske funkcije, svi najznačajniji dometi u udruživanju, svi tehnološki procesi, svi oblici arhitekture planiranja. Gradovi prihvataju ljudsku istoriju koja se gomila sloj za slojem, i pod težinom istorije oni tonu. I pored spektakularnih promjena kroz koje ljudski rod prolazi, grad ostaje najbolji organ pamćenja koji je čovjek do sada stvorio…
…Milorad Dodik
Mnogo bi bilo citirati sve te misli i svu tu umetnost, ali evo još te same suštine koju Dodik, iako rek’o da upoznat sa Kusturice pisanim radom, i ostali bioskopski slušali po svu tu vrućinu, Grad koji želimo nastao je u literaturi Ive Andrića, naša želja je da duh velikog pisca ostane zauvijek uokviren kao najveća i najznačajnija slika o nama… Pitao sam se šta bi bilo da je Andrić živ, kako bi reagovao, pretpostavljam da bi sačekao da vidi kako izgledaju njegove slike viđene drugim očima, i kako izgleda literatura prevedana na jezik arhitekture, siguran sam da bi volio da vidi grad koji bi stvorio sliku kontinuiteta i koji bi vezao različite etape u istoriji Višegrada, paganski, hrišćanski, otomanski, austrougarski…
Kad se privede kraju Kusturica ode na svoje mesto do Dodika, voditeljka najavi Hor i orkestar RTS-a pod upravom Bojana Suđića. Onaj zeleni bager stade kopa pred binom, zatrča se po livadi i žuti buldožer, u tu buku i brektanje, po veliku zamisao velikog režisera javi se orkestar, krenu Karmina Burana. U sve to izvođenje urednica, ili već umetnica sa bine uze protestuje kod organizatora, traži da se isključe mašine jer stvaraju veliku prašinu koja ide na pevače i instrumentaliste, dobi jok odgovor, šta joj pada na pamet, pa tu je Najveći reditelj, Predsednik. Stadoše mašine, okonča se Karmina Burana, bina se nakloni, sve osta na svome mestu, tek na znak organizatora ustadoše Dodik i Kusturica, ustade i ostali svet. Predsednik RS i Tvorac Idejnog koncepta zajedno et svečano izađoše na Glavnu kapiju, narod zaglavi na onu manju, do Rzava. Od te kapije se, uzvodno, pružao pogled na grad, veliki pano sa likom Andrića, minaret obnovljene džamije iznad njega.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uprkos dva susreta najviših srpskih zvaničnika sa američkim državnim sekretarom Markom Rubiom – ministra spoljnih poslova Marka Đurića početkom avgusta u Stejt departmentu, a potom i predsednika Vučića tokom godišnjeg zasedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u Njujorku – i najave pokretanja strateškog dijaloga dveju zemalja do kraja godine, sve je nekako, što bi se narodski reklo “na dođem ti”, uz goruće požare koje treba gasiti kao što su ogromne carine na našu robu ili stupanje na snagu sankcija NIS-u
Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja II: Srbija i Nemačka
Kancelar Fridrih Merc nije posebno zainteresovan za Balkan – samo da se ne puca. Vučić zato još neko vreme može da figurira kao “faktor stabilnosti”, mada su prošla medena vremena kad je bio najbolji đak Angele Merkel
Cena i posledice politike vrdanja III: Srbija i Turska
Predsednik Srbije se našao u dvostrukoj klopci. Ako zaoštri odnos prema Erdoganu, rizikuje pad turskih investicija, gubitak radnih mesta, te dodatno i dublje približavanje Prištine Ankari. Ako prećuti i traži “razgovor među prijateljima”, šalje poruku nemoći biračkom telu za koje je Kosovo crvena linija, osetljiva tema i dokaz državne snage
Intervju: Vasko Kelić, Centar za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka
“Jedino rešenje za energetsku stabilnost Srbije – u kontekstu američkih sankcija Naftnoj industriji Srbije – jeste nacionalizacija ove kompanije ili prinudno preuzimanje upravljanja nad njom. Vučićeva vlast to izbegava i na taj način podređuje interese građana Srbije – Rusiji. Inače, naša zemlja ima najskuplje naftne derivate u regionu zbog izrazito monopolskog položaja Nisa na tržištu, a posledice sankcija će najverovatnije biti dodatna poskupljenja “, akcenti su iz razgovora sa Vaskom Kelićem, istraživačem u Centru za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka i odbornikom Zeleno-levog fronta u beogradskoj opštini Stari Grad
Režimu je potrebna Evropska unija. Kako joj objasniti zašto se studenti bune i zašto to traje toliko dugo, a izbeći pitanja o stvarnim zahtevima protesta? Tako što će spinovati da su protesti dirigovani spolja – a ima li korisnijeg dirigenta od Kremlja? U pokušaje delegitimizacije protesta tvrdnjama da su rezultat “ruskog malignog uticaja” uključio se i deo opozicije. Oni bi da ubede Brisel kako su oni jedina alternativna režimu u Srbiji
Od pouzdanog stabilokrate, Aleksandar Vučić je postao najveća pretnja stabilnosti u vlastitoj zemlji i time, čitavom regionu. Sada mu je to i Ursula rekla
Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila
Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!