

Novi broj „Vremena“
Trampov račun bez Iranaca
„Islamska Republika će najverovatnije preživeti, ali moraće da se menja“, piše Boško Jakšić za „Vreme“. Pakleni rat na Bliskom istoku je naslovna tema novog broja koji je na kioscima




U prvim reakcijama na niz „incidenata“ tokom i posle finalnog meča vaterpolo prvenstva Evrope (Srbija i Crna Gora vs. Hrvatska 9:8) uzalud je tražiti naznaku bilo kakve veze s navijačkim nasiljem od pre petnaestak godina, nasiljem koje je neposredno prethodilo raspadu „velike“ Jugoslavije. S jakim razlogom: što se raspalo, raspalo se. S druge strane, zanimljivi su „akcenti“ istaknuti u prvim izjavama domaćina šampionata (Slovenija) i državnih zvaničnika Hrvatske, Srbije i Crne Gore (potonje dve su jedna ekipa).


Slovenci su uredno ugasili televizijsku sliku nereda na bazenu u Kranju, možda strahujući od narušavanja imidža male, dobro uređene, alpsko-jadranske evropske države na početku turističke sezone. Ivica Račan je istakao da nemili događaj ne znači vraćanje Hrvatske u večni krug balkanskog nasilja; RTS je hladnokrvno prevideo demoliranje hrvatske ambasade u Beogradu; novosadska policija je odlučila da službeno saopštenje o neredima odloži za kasnije… Zamrzavajući sliku na vedro nebo i gust avio-saobraćaj, režiser prenosa iz Kranja zaboravio je da isključi ton, pa se iz ofa manje-više jasno čuo razvoj tekućih obračuna; službeni Zagreb bio je zgrožen i diplomatski energičan; s „pobedničkim slavljem“ u Beogradu i Novom Sadu ostaje da vidimo šta će biti, posle zvaničnih izvinjenja (Hrvatskoj), pretnji ukidanjem budućih dočeka šampiona i, za sada bar, nerazjašnjenim policijskim pucanjem u masu „navijača“.
Povodom ove priče još će se raspravljati, možda čak nešto i rešavati. Žalosni simptom neke nove – naše – varijante loše beskonačnosti očit je već u brzini s kojom su, za razliku od policije, reagovali ovdašnji političari. Oni već znaju ko je, kako i zašto organizovao divljanje u Beogradu i Novom Sadu.


„Islamska Republika će najverovatnije preživeti, ali moraće da se menja“, piše Boško Jakšić za „Vreme“. Pakleni rat na Bliskom istoku je naslovna tema novog broja koji je na kioscima


Atusa Mirzade, učiteljica iz Širaza, objasnila je novinaru “Rojtersa” da ne može da kaže da je srećna zato što su strane sile ubile ajatolaha Hamneija i dodala: “Takođe ne mogu biti srećna zato što ne znam šta će se desiti sa našom zemljom. Videli smo šta se dogodilo u Iraku – haos i krvoproliće. Više bih volela Islamsku republiku Iran nego da se tako nešto ovde desi”


Tramp i Netanjahu očekuju odlučujući pobedu kako bi pokazali da su posle 47 godina neutralisali svog najvećeg neprijatelja na Bliskom istoku. Na drugoj strani, cilj vlasti u Teheranu je da prežive prvobitni šok, sačuvaju dovoljno vojne i političke kohezije i da nastave da uzvraćaju


Uvek postoji opcija da se režim na vlasti zadrži nasiljem, to jest da iz autokratije preraste u potpunu diktaturu pa čak i u fašizam. Ne mogu da procenim čemu smo bliži, ali je ključna determinanta daljeg razvoja – otpor većinske Srbije. Ne mislim samo na otpor na ulicama već na kolektivni napor i motivaciju da se demokratija vrati u Srbiju


Gotovo tri i po meseca javnost nije znala da je generalu Vojske Srbije izrečena kazna kućnog pritvora. A onda su prve informacije počele da isplivavaju i podigla se prašina, iako je reakcija vojske kojoj je do penzionisanja služio – izostala
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve