Srpska posla i srpski zet

Za „Vreme“ iz Banja Luke

Na mitingu „Srcem za Srpsku“, organizovanom kao kontramiting skupu opozicije u Republici Srpskoj 14. maja 2016. godine, Johan Gudenus, doskorašnji visoki funkcioner austrijske Slobodarske partije, uživao je u muzičko-scenskom nastupu Milorada Dodika uz stihove „Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine“ i u društvu tadašnje premijerke Vlade Republike Srpske Željke Cvijanović i Darka Mladića, sina haškog zatvorenika Ratka. „Znate li za Republiku Srpsku? Ta srpska republika dio je Bosne i Hercegovine – još uvijek. Jer, nacionalisti žele sopstvenu zemlju i za to imaju podršku Slobodarske partije Austrije. Zauzvrat, ta stranka će dobiti glasove birača Srba u Austriji“, pisao je njemački javni servis ARD u tekstu „Pitanje podjele“. U tekstu se navodi i kako „krupni Milorad Dodik opušteno pjeva pred svojim zemljacima. Među njegovim slušaocima je i visoki gost iz Beča, zamjenik gradonačelnika glavnog grada Austrije iz Slobodarske partije. On je, zajedno sa najpoznatijim nacionalistom na Balkanu, za vikend marširao kroz Banjaluku“.

Tri godine kasnije sudbina se nemilosrdno poigrala sa „političkim sinom“ dojučerašnjeg vicekancelara Austrije Hajnca-Kristijana Štrahea, koji je u međuvremenu od zamjenika gradonačelnika Beča postao šef poslaničkog kluba i poslanik u Parlamentu Austrije.

Obojica su se povukla sa svih političkih funkcija uslijed „afere Ibica“ – skandala koji je duboko potresao Austriju i doveo do raspuštanja vlade i sazivanja prijevremenih izbora.

ŠTURE INFORMACIJE

Dok svi evropski mediji naveliko prenose detalje afere u kojoj su glavni protagonisti Štrahe i Gudenus, šturim izvještajima, na Radio-TV Republike Srpske, javnom emiteru i produženoj ruci aktuelne vlasti u Republici Srpskoj, naglasak je stavljen na zahtjev koji je Socijaldemokratska partija Austrije uputila Tužilaštvu za privredu i korupciju za sprovođenjem istrage protiv ove dvojice političara. Sama afera na ovom emiteru smještena je u dvije rečenice: „U javnosti se nedavno pojavio video, u kojem su dvojica austrijskih političara navodnoj ruskoj oligarhiji ponudili državne ugovore za finansijsku pomoć. Afera je izašla na vidjelo sedam dana prije održavanja izbora za Evropski parlament i sasvim sigurno će se značajno odraziti na izborne rezultate Slobodarske partije, koja je prema dosadašnjim prognozama trebalo da postane drugom najjačom snagom“.

Politički vrh Republike Srpske o aferi ni toliko, Milorad Dodik tek da je riječ o „namještaljci“ gdje nema zakonski kompromitirajućih činjenica. U svakom slučaju, nastaviće saradnju sa novim strukturama.

PUNO RAZUMEVANJE

Ova afera otvorila je pitanje partnerstva i saradnje austrijskih desničara sa političkim vrhom iz Republike Srpske. Prijateljstvo sa vlastima u RS, prevashodno sa tobožnjim socijaldemokratama je višegodišnje, pa se Štraheov pad smatra i velikim političkim udarcem za Milorada Dodika. On je izgubio sve što je godinama gradio sa Štraheom i njegovom partijom, i teško može revitalizovati izgubljeno nakon njegovog pada. „Ostat će jedino obostrana simpatija koja potpuno drugačije izgleda ako ta stranka nije više koalicioni partner u vladi“, naglasio je politikolog i profesor sa Bečkog univerziteta Vedran Džihić. Srce FPO (Slobodarske partije Austrije), koje već odavno kuca za bosanske Srbe, prema pisanju bečkog dnevnika „Prese“, očito je politički zamrlo.

Štrahe je redovno primao Dodika kako u kapacitetu vicekancelara, tako i u funkciji predsjednika Slobodarske partije. Posljednju posjetu Austriji i razgovor sa Štraheom Dodik bilježi kao predsjedavajući Predsjedništva BiH polovinom maja ove godine. Dodikova posjeta Beču trebalo je da pokaže kako on nije izolovan od zapadnih lidera. Istovremeno je domaćoj javnosti u BiH ovim sastankom trebalo pokazati da nepozivanje prvog čovjeka države BiH u Berlin na sastanak lidera zapadnog Balkana sa Angelom Merkel i Emanuelom Makronom Miloradu Dodiku nije teško palo.

U Beču je tražio izlaz iz pritiskanja uza zid kad je riječ o članstvu BiH u NATO-u i podršku sopstvenom konceptu vojne organizacije. Na zajedničkoj konferenciji za medije Štrahe je izjavio da austrijske vlasti imaju „puno razumijevanje za stav da BIH treba da ostane vojno neutralna“: „Razmatrali smo i pitanje vojne neutralnosti koju potpuno podržavamo. Mi Austrijanci imamo potpuno razumijevanje za to i to je veoma značajno za sprečavanje konflikata u budućnosti“, rekao je Štrahe.

Istovremeno je Milorad Dodik svog saveznika obavijestio da se u „Bosnu i Hercegovinu vraćaju ljudi koji su bili u redovima terorističke organizacije „Islamska država“ i da je to realan problem kojim treba da se pozabave, te da se u BiH formira nova trasa za dolazak migranata za čije prihvatanje BiH nema logistiku“. Na tom sastanku Štrahe je istakao da ga sa Dodikom povezuje dugogodišnje prijateljstvo, ali mu je bilo također bitno i da su „razmijenili mišljenja u vezi sa privrednom saradnjom i drugim važnim pitanjima kao što su migracije“: „Razmatrali smo saradnju na području infrastrukture, ali i druga pitanja kao što je bezbjednosna situacija i moguća saradnja naročito u pogledu obezbjeđenja spoljnih granica“.

ZAJEDNO PROTIV MIGRANATA

Štrahe je nedvojbeno podržavao dosadašnju politiku i stavove Milorada Dodika u vezi s migrantskom krizom u Evropi, tražio da se radi na jačanju granica, kako „migranti ne bi mogli da dolaze na Balkan“. „Zajednički interes nam je da štitimo granice i migrante vratimo odakle su došli. Austrijanci njeguju, pogotovo sada kada predsjedavamo Evropskoj uniji, saradnju sa balkanskim zemljama i želimo da produbljujemo naše odnose“, rekao je Štrahe u septembru 2018. godine nakon sastanka sa Dodikom. Tada je vicekancelar Austrije podržao Dodika na predstojećim opštim izborima u BiH (oktobar 2018), dok je Dodik Srbe pozivao da podrže Slobodarsku partiju na izborima u Austriji. Za njega je bilo lakše sarađivati sa Austrijom jer je „Štrahe vicekancelar a vlada u kojoj je on vodi ‘uravnoteženu, racionalnu i realnu politiku’. Štrahe i Dodik su se nadali da će izbori za Evropski parlament (2019) označiti prekretnicu u politici Evropske unije, te da će značiti poraz politike njemačke kancelarke Merkel i francuskog predsjednika Makrona.

Slobodarska partija Austrije, koja se bori protiv migracije i često hrani predrasude prema muslimanima, tako je otkrila srpsku zajednicu u Austriji kao važan dio biračkog tijela. Štrahe je, recimo, tokom nekih kampanja na ruci nosio brojanicu u plavoj boji Slobodaraca i hvalio svoje komšije Srbe.

ZA REFERENDUM

U susretima sa Miloradom Dodikom Štrahe je uvijek iznova potezao pitanje prava na samoopredjeljenje naroda, o autonomiji u federalnoj državi i neophodnosti ravnopravnosti svih etničkih skupina u državi, samim tim razumljivo i Srba. „Nažalost, riječ je o jednoj tužnoj činjenici, da se predstavnici međunarodne zajednice u BiH i dalje prvenstveno bave disciplinovanjem Srba, uskraćujući im diljem svijeta priznato demokratsko pravo na referendum. Tužno je da se zapad svuda u svijetu poziva na demokratiju, koju neće da dodijeli stanovnicima Republike Srpske“.

Štrahe je javno podržao referendum u Republici Srpskoj ističući kako je „krajnje vrijeme da se narodima prepusti odluka o tome kako žele da organizuju sopstvenu budućnost“.

Dodik se sretao u Beču i sa Štraheovim nasljednikom Norbertom Hoferom, inače sad već takođe bivšim ministrom infrastrukture i saobraćaja i nekadašnjim kandidatom za predsjednika Austrije, sa kojim je razgovarao o suočavanju sa „izbjegličkim talasom iz Sirije, te bilateralnim odnosima između „Republike Srpske i Austrije“. Obojica su oštro kritikovala visokog predstavnika u BiH Austrijanca Valentina Incka. Hofer je u predizbornoj kampanji 2016. godine, govoreći o nastojanju Republike Srpske ka što većoj samostalnosti, izrazio razumijevanje za to: „Ako se Bosna i Hercegovina odvojila iz tadašnje Jugoslavije – i to bez odluke naroda – onda se nastojanja Republike Srpske mogu lakše razumjeti“, kazao je on tada.

Unatoč Dodikovim očekivanjima od ove sad već pale austrijske vlade i javnoj podršci Štraheovih pristalica secesionističkoj politici RS-a, odnos Austrije prema BiH nije se promijenio – vanjska politika ostala je usmjerena očuvanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta, te poticanju reformi nužnih za članstvo BiH u Evropskoj uniji.

ORDENJE ZA ŠTRAHEA I GUDENUSA

Prošle godine je na obilježavanju inače spornog Dana Republike Srpske Milorad Dodik predao ordenje Johanu Gudenusu – za njega, ali i za Štrahea koji nije mogao doći. Prema pisanju austrijskih medija, u dodjeli ordena vicekancelar nije vidio nikakav problem, te je preko svog glasnogovornika najavio da će ga primiti. Portparol austrijske vlade isticao je tada da šef poslaničkog kluba Slobodarske partije nije otputovao u Banjaluku u „funkciji vlade“. „Gudenus nije predstavnik Vlade“, istakla je Elisabet Hehenlajtner, glasnogovornica ministarke vanjskih poslova Karin Kneisl.

Da će dodjela ordena u Banjaluci stvoriti probleme u Austriji, bilo je jasno, pa je Gudenus prije odlaska u Republiku Srpsku izjavio da će „teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine razumljivo biti poštovan“. Valentin Incko je tada zahtijevao da Austrija poštuje suverenitet Bosne i Hercegovine i istakao da je „stvar svakog političara da na najbolji mogući način odvaže kuda putuje, s kim se susreće ili kakvo ordenje prima“.

Nekoliko mjeseci ranije Štrahe je u jednom intervjuu za RTRS u Banjaluci govorio o mogućem otcjepljenju RS od Bosne i Hercegovine: „Da Srbi, ali i Hrvati, naravno, treba da dobiju pravo da odluče da li žele da ustanove nezavisna upravna područja u Bosni i Hercegovini na dugi rok ili možda u pravcu drugačijeg samoopredjeljenja i odluke o suverenitetu, možda i da se omogući spajanje sa Srbijom ili Hrvatskom uz promjenu državnih granica“, rekao je Štrahe.

SRPSKA SVADBA

Milorad Dodik se često sretao, što zvanično, što na privatnim proslavama, kako u Beču, tako i u Banjaluci sa Johanom Gudenusom, Štraheovom desnom rukom. Gudenusu je uvijek „bila čast primiti predsjednika Republike Srpske, koji je dobar prijatelj glavnog grada Austrije i Slobodarske partije“.

Gudenus se vjenčao u pravoslavnom hramu Hrista Spasitelja u Banjaluci, a supruga mu je porijeklom iz ovih krajeva. „Dobro došao, predsjedniče, pozdravlja te zet Republike Srpske“, riječi su dobrodošlice Johana Gudenusa Miloradu Dodiku koji je prisustvovao vjenčanju. Gudenus je ovaj posjet uzvratio sa suprugom Dodiku na porodičnoj slavi Đurđevdanu. Supruga Johana Gudenusa Tajana, banjalučka veza sa austrijskim desničarima, ako je suditi po videu sa Ibice, očito je veoma upućena u politički rad svog supruga. Štrahe i Gudenus su bez ustezanja pred njom govorili o preuzimanju medija, dodjeli tendera i sumnjivim partijskim donacijama. Na isječcima šestosatnog snimka koje su objavili mediji Tajana se nije uključivala u razgovor.

foto: siniša pašalić

DESNIČARI SVIH ZEMALJA

Gudenus je u razgovorima sa Dodikom ukazivao na porast islamizacije u Evropi, o pitanju u vezi sa kojim se, kako je naglašavao, od tadašnjeg šefa Republike Srpske može dosta naučiti. Dodiku je bilo veoma važno da sa „austrijskim prijateljima“ bude zajedno u antiterorističkoj koaliciji. Savez nezavisnih socijaldemokrata dogovorio se o saradnji, sem sa Štraheovim desničarima i sa Sjevernom ligom Italije.

Partnerstva balkanskih političara sa evropskim populističkim partijama i pokretima bila je tema brojnih analiza i razgovora. Vedran Džihić ih je vidio kao istovremene procese, koji se odvijaju na evropskom nivou i na Balkanu: „Ja tu vidim jednu vrstu ideoloških alijansi koje operiraju sa jednim, čini se, vrlo jednostavnim vrijednosnim sistemom, a to je jedna vrsta novog autoritarnog populizma ili nacionalizma gdje se u okviru lokalnih zajednica, da li u Republici Srpskoj ili u Srbiji ili ne znam ni ja gdje, pravi jedna nova vrsta dihotomije između onih koji pripadaju jednoj moralno čistoj zajednici, znači mi koji smo na strani Dodika smo moralno čisti Srbi, i nekih koji su sa druge strane, recimo onih koji su se okupili oko Pravde za Davida ili koji protestuju trenutno protiv Vučića u Srbiji“, pojasnio je ovu vezu Džihić.

Prema njegovim rečima, to je “ jedna koncepcija društva koja se kosi sa svim vrijednostima Evropske unije, sa pravnom državom, slobodom, ljudskim pravima, dignitetom ljudskog bića i tu vidimo tu nit koja povezuje populiste na evropskom nivou koji isto tako otvoreno negiraju neke evropske vrijednosti, i ovih ‘naših’ autoritarnih nacionalističkih političkih elita koje to isto rade i čine“.

Sam Dodik je duboko uvjeren da će stranke poput onih koje vodi Štrahe, Viktor Orban u Mađarskoj i drugi značajni lideri u Evropskoj uniji ojačati poziciju na narednim izborima za Evropski parlament: „To su stranke koje zagovaraju jasnu poziciju nacionalnog i realnog, sa jasnim ciljevima i zadacima. Ove stranke će sasvim sigurno zauzeti značajnu poziciju u Briselu, a to je za nas dobro da bi se fiktivne stvari kojih u BiH ima napretek, poput bosanske nacije, ili toga da u BiH žive Bosanci i Hercegovci ili ideje poput ´jedan čovjek – jedan glas´ stave u drugi plan“.

Valentin Incko, čovjek koji već godinama u BiH nadgleda sprovođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine, rekao je: „Partijski kontakti su nešto normalno, mada je čudno što Dodikova socijaldemokratska partija sarađuje sa desničarskom strankom. Ali partijski kontakti su nešto normalno, samo – određene crvene linije, određene granice ne smiju da se prekorače“.

Istovremeno je Incko isticao kako je Slobodarskoj partiji manje stalo do nezavisnosti Republike Srpske, već da „austrijski političari žele da dobiju srpske glasove u Austriji, od Srba koji imaju austrijsko državljanstvo“. Desničarska populistička Slobodarska partija je svojom politikom protiv islama i podrškom Dodikovom referendumu o otcjepljenju do sada mogla da pridobije glasove Srba rođenih u Austriji“, istakao je Incko.

POLITIČKA INOVACIJA

Banjalučki komunikolog Mladen Bubonjić Dodika kroz ovaj savez sa austrijskim desničarima vidi kao političkog inovatora, koji pomjera granice političke teorije. „Ne treba zanemariti da su ideje koje Slobodarskoj partiji nisu strane polovinom prošlog vijeka u smrt otjerale više stotina hiljada pripadnika naroda iz kojeg dolazi Milorad Dodik. Ideje koje su zagovarale rasnu čistoću, ideje koje su progonile rasne neprijatelje, a Srbi su bili rasni neprijatelji ideoloških predaka Slobodarske partije. Možemo li potez Milorada Dodika tretirati samo kao odraz realpolitike? Možemo li savez sa latentnim neonacistima podvesti pod trenutnu prekompoziciju političkih odnosa u Evropi? Ili je ovaj nekrofilsko-oksimoronski spoj posljedica nečeg drugog? Recimo, zagovaranja istih ili bar sličnih konzevrativističkih, nacionalističkih, šovinističkih i ksenofobnih ideja“, pita se Bubonjić.

Opozicioni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Nebojša Vukanović se takođe pita „šta je to tako zbližilo i naprasno povezalo Dodika i Štrahea, Gudenusa i austrijske ultradesničare“. „Programski i politički stavovi nisu, jer je SNSD formalno socijaldemokratska ljevičarska stranka i nema ništa zajedničko sa austrijskim ultradesničarima! Osim žudnje za novcima, u politici im je zajednički još samo odnos prema migrantima, ali teško da bi ih nevoljnici tako zbližili. Dešavanja na Ibici, finansiranje Slobodarske partije i njene kampanje, nuđenja austrijskih kompanija i trgovina nacionalnim interesima, pokazala je slabosti Štrahea, ali i dala naznaku šta ga je spojilo sa Dodikom. Sličan se sličnom raduje, Dodik je uvijek bio široke ruke kada je u pitanju budžet i narodni novac, i svi koji mogu sabrati 2 i 2 shvatiće kako su Štrahe, Gudenus i Dodik naprasno postali veliki prijatelji“.

I dok je afera austrijskih desničara dovela do pada vlade, Milorad Dodik smatra da „štete nije ni bilo“ i da je sve „namještaljka“.

Otuda ne treba ni da čude epilozi afera u Republici Srpskoj, posebno one „dva papka“ iz 2014. godine, koja govori o kupovini poslanika potrebnih da se formira tadašnja vlast. Tadašnja istraga se nije bavila izjavom Željke Cvijanović da su papci kupljeni, već je bila fokusirana na otkrivanje autora snimka. Prljave političke trgovine i politička korupcija očito imaju potpuno drugačija poimanja i posljedice, u tome je razlika između uređenih država i balkanskih privatnih prćija.