To što je akademik Mihailo Marković krenuo da pruža intelektualne usluge radikalima i nije neka iznenađujuća vest, već pre još jedan posredan dokaz kako su kod socijalista odavno popucali svi kapilari i kako se od njih neprekidno odliva upravo prema radikalima
SOCIJALISTI, SA MILOŠEVIĆEM ILI BEZ NJEGA: Višestruki povratnik Milorad Vučelić i…
U vreme kada su socijalisti posle 5. oktobra polako počeli da se oslobađaju straha, da se krpe od poraza i gubitka vlasti i najavljuju „kongres preokreta“ (jesen 2000), govorilo se da će im novi stranački program napisati akademik Mihailo Marković, čovek koji je odradio veliki ideološki posao i prilikom osnivanja ove partije. Marković je zaista jedno vreme sedeo u odboru za pripremu vanrednog kongresa SPS-a (prvog bez vlasti) i vredno radio na platformi u kojoj su, kažu upućeni, bile zapisane i reči – neuspeh, poraz, odgovornost, JUL, kao i predlog da Slobodan Milošević završi kao počasni predsednik stranke i polako se povuče. Miloševiću se sve to, naravno, nije dopalo, pogotovo onaj deo o njemu, odgovornosti i JUL-u, i pripremljena kongresna platforma ubrzo je bila pocepana.
Akademik ideolog Marković se tako nije vratio u SPS (neki partijski disidenti su ga kasnije kao „najkreativnijeg socijalistu“ preko novina zvali da se vrati), SPS se nije vratio na vlast, socijalisti nisu krenuli ka socijaldemokratiji, zatim je Milošević krenuo u Hag, a njegova stranka je nastavila da se smanjuje. Ako je u svojoj sobi u Ševeningenu Milošević (koji se trenutno priprema za nastavak procesa što se u Hagu vodi protiv njega) prošle nedelje stigao da prati vesti iz zemlje (može se preko satelita), svakako je primetio da je akademik Mihailo Marković danas ponovo aktivan – ušao je u neko telo sastavljeno od „uglednih intelektualaca“ koji će savetima pomagati Tomislavu Nikoliću ukoliko ovaj bude izabran za predsednika Srbije.
…Ivica Dačić, prvi put sam
Nekoliko nedelja pre toga, sociolog Slobodan Antonić napisao je kako je Vojislav Šešelj svojevremeno izgradio SRS na tipično antiintelektualističkoj osnovi i primetio da ova stranka nema tzv. kapilarnu javnost, da joj ne prilaze pripadnici „strateške elite“, ljudi čije su poruke u javnosti izuzetno važne. Radikali koji godinama ne gube dar da na srpskoj političkoj sceni najbrže uče, brzo su se prihvatili posla, osnovali savetodavno telo koje će tumačati radikalske interese, a neki od njihovih lidera odmah su počeli da po medijima koriste upravo Antonićevu sintagmu – tvrdili su kako oni nisu stranka bez „kapilarne javnosti“ i podrške „značajnih intelektualaca“.
To što je akademik Mihailo Marković krenuo da pruža intelektualne usluge radikalima i nije neka iznenađujuća vest, već pre još jedan posredan dokaz kako su kod socijalista odavno popucali svi kapilari i kako se od njih neprekidno odliva upravo prema radikalima. Sociolog Srećko Mihajlović objašnjavao je nedavno u jednom intervjuu odakle radikalima sposobnost da i dalje održavaju stabilnu trećinu biračkog tela i tako u znatnoj meri utiču na politiku i sudbinu ove zemlje. Mihajlović tvrdi da kod nekih društvenih grupa radikali i dalje prolaze preko nacionalističke priče, ali da većinu svojih birača hvataju zapravo socijalističkim frazama i sloganima. „Danas su oni veći socijalisti od SPS-a, veće socijaldemokrate od svake socijaldemokratske partije. Pogledajte njihove programe, govore i njihovu javnu politiku. Ona je puna socijalističkih i nacionalističkih fraza“, tvrdio je Srećko Mihajlović.
I dok radikali planiraju šta da rade kada osvoje vlast, njihovi nekadašnji koalicioni partneri socijalisti ovih dana se uglavnom ponovo bave pripremom važnih sednica. Početkom jula zasedaće Glavni odbor stranke na kome će se raspravljati o minulim predsedničkim izborima. One 122 hiljade glasova koje je osvojio njihov predsednički kandidat Ivica Dačić (tek nešto više od četiri odsto) biće očito glavni predmet sporenja. Ekipa oko Dačića, a oni su u rukovodstvu stranke izgleda većina, smatra da sve to i nije tako loše – očekivalo se da Dačić osvoji pet odsto glasova pa po njima i nije mnogo podbacio; od 5,82 odsto dobijenih na decembarskim parlamentarnim izborima do ovih četiri odsto i nema mnogo razlike (iako je to u glasovima dvostruko manje); više se i nije moglo u kampanji koja je odrađena sa samo jednim pežo-kombijem kojim se putovalo po Srbiji; svaki su izbori priča za sebe i već na narednim će biti drugačije; mnogi socijalisti nisu ovoga puta glasali jer su znali da Dačić ne može da pobedi; stranka se prvi put oprobala bez Miloševićeve podrške (nije se javljao četiri meseca), ljudi su se oslobodili straha jer niko više ne živi od partije; partija je demokratizovana i danas svako može da kaže šta želi; Milošević više ne upravlja strankom i niko navodno više ne stane mirno kada neko kraj njega kaže „sinoć me je opet zvao Sloba, ljut je“; iako više niko ne stoji mirno, to ne znači da se nije poodmaklo u pokušajima da mu obezbede dovoljno sredstava za finansiranje odbrane, ili u raspitivanjima – može li Mira da ga poseti…
Svemu tome usprotiviće se na sednici GO-a (već su to učinili preko novina) Milutin Mrkonjić i Milorad Vučelić. Mrkonjić je zbog katastrofalnog rezultata na izborima, zbog ignorisanja Miloševića (bio je protiv Dačićeve kandidature) i ostavljanja na cedilu predsednika stranke, već tražio ostavku kompletnog rukovodstva, a nije usamljen ni u uverenju da bi početak drugog dela suđenja u Hagu mogao socijalistima da vrati dobar deo popularnosti. Slično je ovih dana po novinama govorio i Vučelić koji je jedan od potpredsednika SPS-a. Mrkonjiću će verovatno biti zamereno da odavno radi za Bogoljuba Karića i da ga za partiju i nije briga, a Vučeliću da je radio protiv kandidata Dačića, da je mnoge lokalne odbore ubeđivao kako će „Ivica na izborima sigurno proći lošije nego princeza Jelisaveta“. Zbog toga bi mogao da izgubi mesto potpredsednika, što bi bilo treći put da „zglajza“ u istoj partiji. Prvi put se to desilo u novembru 1995. kada zajedno sa akademikom Markovićem nije umeo da izgovori „mir (dejtonski) nema alternativu“. Kasnije se vratio jer nije želeo da po Srbiji gleda „desničarski stampedo“, a i Milošević ga je pitao „gde si, Vučela, ima mnogo toga da se radi“. Zatim je najuren novembra 1998. „zbog nedoličnog ponašanja“. Posle 5. oktobra je osnivao sopstvenu stranku, a šef ga je ponovo nazvao posle hapšenja u akciji Sablja i tada ga ponovo pitao za zdravlje. Upućeni tvrde da bi Milošević možda najviše voleo da upravo Vučelića vidi na čelu stranke.
Socijalistima zaista nije lako. Predsednik im je u Hagu, njihov nekada glavni ideolog sada savetuje radikale, najuspešniji bogataš iz njihovog vremena danas je najuverljiviji zaštitnik sirotinje i gubitnika tranzicije u Srbiji koju bi oni kao levica trebalo da zastupaju…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika
Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević
“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”
Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Ćacilend više nije ograđeni obor, već je svuda, ušljiskao nas je i zamazao mimo naše volje. I nisu tamo samo ubice, probisveti i silovatelji. Ima i jurodivih, ekscentričnih, oriđinala, zovite ih kako hoćete. Među njima je i Dejan Stanović Kralj, jedan od šestoro čija prijava “ispunjava uslove” za kandidaturu za direktora RTS-a
Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara
Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Postavka o Jasenovcu u holu Narodne skupštine kao dobrodošlica evroposlaniku Toninu Piculi i ostalim evroposlanicima je na nivou Vučićevog videa na mreži X u kome elaborira kvalitet svog smeštaja u Davosu. Tamo mu je bio kratak krevet, ovde mu je kratka pamet
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!