

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Načelnik Resora državne bezbednosti MUP Srbije Goran Petrović, saopštio je da nema podatke o kontaktu Momira Gavrilovića Gavre sa ljudima iz kabineta predsednika SRJ nekoliko sati pre ubistva


Očekivalo se da će na konferenciji za novinare MUP-a Srbije, u prošli utorak, biti reči o ubistvu bivšeg debeovca Momira Gavrilovića Gavre (42) koga su 3. avgusta u Novom Beogradu ubili za sad nepoznati napadači. Posebno zbog toga što se među novinarima pričalo da je Gavrilović nekoliko sati pre ubistva zatražio prijem kod predsednika Koštunice i razgovarao u kabinetu sa njegovim saradnicima.
Međutim, Goran Petrović, načelnik resora DB, na pitanje novinara, saopštio je samo podatke iz Gavrilovićevog personalnog dosijea uz opasku da služba nema podatke o njegovim kontaktu sa ljudima iz kabineta predsednika SRJ, niti da je bilo ko iz DB-a Srbije razgovarao sa Gavrilovićem o njegovom reaktiviranju u srpsku tajnu policiju. „Nažalost, ovde nema načelnika kriminalističke policije MUP-a Srbije koji bi mogao nešto više da kaže o tome. Mi radimo na rasvetljavanju tog ubistva“, objasnio je Petrović.
Međutim, sutradan je sledilo iznenađenje: dnevne novine „iz izvora bliskog predsedniku SRJ objavile su da je Gavrilović dan uoči ubistva zatražio hitan prijem kod V. Koštunice, te da je u petak 3. avgusta pre podne dva i po časa proveo u razgovoru sa predsednikovim saradnicima. Tom prilikom, piše „Blic“, Gavrilović je sagovornicima u Koštuničinom kabinetu saopštio informacije o sprezi pojedinih ljudi iz aktuelne vlasti sa vođama organizovanog kriminala u Srbiji. Navodno je predao i dokumentaciju koja potvrđuje spregu. Posebno je ukazao na saradnju pojedinaca iz vlasti sa pripadnicima „surčinskog klana“, poznatog inače po preprodajama luksuznih automobila kradenih širom Evrope koji su završavali u okolnim zemljama.
Na pomenutoj konferenciji za novinare šef beogradske policije Boško Buha saopštio je da su uspele akcije protiv kradljivaca automobila. Nije, međutim, pominjao surčinski klan.
Očekuje se da će iz kabineta predsednika Koštunice uslediti potvrda ili negiranje Gavrilovićeve posete i postojanje kompromitujuće dokumentacije. A i ćutanje bi ipak nešto značilo.
Inače, Momir Gavrilović je počeo da radi u DB-u 1985. a napustio ga, na sopstveni zahtev, 1999. godine. Radio je kao operativac u Prvom odeljenju beogradskog centra državne bezbednosti, prvo kao šef odseka a zatim pomoćnik načelnika. Službovao je potom od 1990. u Uroševcu i od 1995. do 1996. godine u Somboru.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve