Kako je i zbog čega reagovao Etički odbor srpskog tužilaštva na priču o vezama tužilaca i ljudi iz podzemlja? I da li je na meti dr Goran Ilić, tužilac u Višem javnom tužilaštvu i osoba koja nema nikakve "repove" u svojoj karijeri? Od njega se po ko zna koji put pravi problematična osoba, uz diskvalifikacije da je zapravo korumpiran i nedostojan funkcije
Afera „Pazar“ potresa srpsko tužilaštvo, bar prema pisanju tabloida „Srpski telegraf“. Ove dnevne novine su u vikend-izdanju od 7. septembra 2019. godine objavile priču sa proslave rođendana tužioca Višeg javnog tužilaštva u Beogradu Stanislava Dukića kojoj su navodno prisustvovali ljudi sa debelim kriminalnim dosijeom.
Optužba je sledeća: ako na slikama imamo bar četvoro tužilaca, domaćina Dukića te goste Gorana Ilića, Zorna Vidakovića i Sandru Kulezić i ako vidimo da su se tog dana na istom mestu pojavili ljudi za koje se osnovano sumnja da su kriminalci, da li je to potvrda da su i ovi tužioci korumpirani?
Razume se, u tradiciji tabloida, pomenuti tužioci su osuđeni i sve je jasno. Međutim, sam slučaj i način na koji su podaci objavljeni može da dovede u pitanje ovakav stav.
Na ovu objavu reagovalo je Republičko javno tužilaštvo i po hitnom postupku, praktično za vikend, zakazalo sednicu Etičkog odbora, što nije tako čest slučaj kada je ova institucija u pitanju. Etički odbor se sastao u ponedeljak 9. septembra i odlučio da slučaj prosledi Disciplinskoj komisiji Državnog veća tužilaca; ona bi trebalo da proceni da li je neko od tužilaca koji su pomenuti u objavi ST-a prekršio neka od etičkih ili drugih pravila koja obavezuju tužioce u Srbiji.
„Srpski telegraf“ je objavio, u opremi primerenoj ovom tabloidu, da su se na proslavi 50. rođendana tužioca Dukića pored njegovih kolega iz tužilaštva i članova Državnog veća tužilaca – tela u kome je i sam Dukić – pojavile i osobe iz Novog Pazara za koje se „opravdano sumnja“ da su kriminalci, i to kriminalci koji se bave narko-biznisom.
Činjenica da su se slike sa prijema u hotelu „Šumadija“ pojavile u tabloidu dovele su do toga da se otvori i tema ko je slikao i zbog čega, pa je tužilac dr Goran Ilić izjavio da mu izgleda kao da je to radila „služba“, a ne paparaci, i da mu se čini da je umesto da ih štiti, ugrozila bezbednost ovih javnih funkcionera. U izjavi za dnevne novine „Danas“, on je u izdanju od utorka 10. septembra izjavio da mu je jasno da je „on meta i da se o rođendanu mog kolege ne bi pisalo da nisam bio jedan od gostiju. Ovo je otvorena hajka i ne znam šta je sledeće, da me neko likvidira“.
Da li je sve organizovano da bi se slomila kičma neposlušnom tužiocu i jednom od retkih ljudi iz te branše koji javno govori o tome na koji način tužilaštvo radi i zbog čega nema velikih istraga uprkos mnogobrojnim primerima kriminala i korupcije u Srbiji, ili je u pitanju neki veći obračun koji treba da obezbedi primat dominantnoj političkoj struji u Srbiji i u telu u kojem, do sada, nemaju „apsolutnu većinu“?
KOME SMETA ROĐENDAN U „ŠUMADIJI“
U telefonskoj izjavi tužilac Dukić kaže da je normalno da se slavi rođendan i da se pozovu različiti ljudi, ali je izričit u tome da na proslavi nisu bili ljudi koji su kriminalci, kako ga se optužuje.
…i Stanislav Dukić
„Prolazio sam kroz težak period, imao sam određene zdravstvene probleme i kada sam to prebrodio, odlučio sam da napravim slavlje i da počastim ljude sa kojima sam prijatelj i sa kojima sarađujem“, kaže Dukić.
On ponavlja ono što je rekao i pred Etičkim odborom: da su u tabloidu lažno objavili imena ljudi koji su bili na proslavi i da apsolutno nema govora da je povezan sa bilo kim iz sveta kriminala. Na pitanje otkud na rođendanu Halil Emrović, kontroverzni privrednik iz Novog Pazara za kojeg se, baš kao i za njegovog brata Edina, u istom gradu priča da su novac stekli preprodajom droge (za šta nikada nisu osuđeni i pored brojnih krivičnih prijava), Dukić odgovara da je Emrovića zvao po sugestiji narodnog poslanika Srpske napredne stranke iz Novog Pazara Nikole Jolovića, a koji se na kraju nije ni pojavio na rođendanu.
Poslanik Jolović je, takođe, prošle godine vodio tužioca Dukića na proslavu otvaranja Emrovićevog hotela i nadaleko čuvenog rizorta „Emrovića raj“ u Novopazarskoj banji, kada je kao glavna zvezda nastupila Svetlana Ražnatović.
Na pitanje ovog novinara šta mu je Jolović rekao pošto je njegov rođendan postao povod za raščišćavanja u tužilaštvu, Dukić nije želeo da odgovori, ali je objasnio da je sa Jolovićem postao drug tek po dolasku u Beograd:
„Mi se nismo družili u Novom Pazaru dok sam ja tamo radio kao tužilac, nego smo počeli da se viđamo kada smo obojica počeli da radimo u Beogradu, on kao poslanik SNS-a, a ja kao tužilac.“
Dukić ne vidi ništa sporno u tome da je drugar sa političarima i kaže da je i ovaj rođendan hteo da napravi da bi se na neki način odužio onima koji su njega vodili na ručkove.
On takođe, kako kaže, nije znao ništa u vezi sa hotelom „Šumadija“ u kojem je organizovao proslavu i nije mu bilo poznato da je taj hotel preuzet od vlasnika u kontroverznom postupku uz upotrebu maskiranih osoba prošle zime, o čemu je BIRN iscrpno izvestio u martu 2019. godine. BIRN je objavio istraživanje u kome se pokazuje mehanizam preuzimanja firme i imovine vredne nekoliko miliona evra za mnogo manji iznos, u šta je bio upleten Branko Stefanović, penzioner iz Beograda, poznatiji kao otac ministra policije dr Nebojše Stefanovića.
U priči je objavljeno i svedočenje nekadašnjeg vlasnika hotela o tome kako mu je Stefanović nudio 300 hiljada evra u kešu da „izađe iz posla“, kao i saznanje o tome kako je policija zataškala istragu povodom nasilnog upada u sam hotel od strane maskiranih napadača.
Tužilac Dukić kaže da ne zna ništa o umešanosti Branka Stefanovića u taj posao, da nije znao kada je zakazao proslavu da postoji bilo šta kontroverzno sa tim mestom: „Tamo sam bio na nekakvoj obuci 2010. godine i ništa mi drugo u vezi s tim nije bilo poznato, mislio sam da je to Best Western hotel“, rekao je Dukić.
Njegovo je uverenje da je ovo podvala „Srpskog telegrafa“, sa kojim od ranije ima spor, a na pitanje o tome da li zna ko ih je snimao i šta znači ako su to radile „službe“, kaže da bi i očekivao da službe prate takav događaj s obzirom na visok nivo zvanica iz sveta pravosuđa, biznisa i politike, i da bi oni trebalo da ih štite od potencijalnih problema. Za razliku od svog kolege Ilića, koji je na neki način uveren da je bezbednosna agencija možda zloupotrebljena i da bi ona, ako je imala neka saznanja o tome ko će doći, trebalo i da javi tužiocima, Dukić ne veruje da se radi o tome, ali, kaže, nema nikakav mehanizam da to formalno i zvanično proveri.
HAJKA NA ILIĆA ILI NEŠTO TREĆE
Dr Goran Ilić, tužilac u Višem javnom tužilaštvu i osoba koja nema nikakve „repove“ u svojoj karijeri, koja je i praktičarska i akademska, ponovo se našao u „novinama“, a da to nema neke veze sa njegovim poslom. Naprotiv. Od njega se po ko zna koji put pravi problematična osoba, uz diskvalifikacije da je zapravo korumpiran i nedostojan funkcije.
On je na važnom mestu u tužilačkoj hijerarhiji, a po hrabrosti da govori javno o problemima u srpskom tužilaštvu i pravosuđu uopšte on se i previše ističe za ukus ovog vremena, a posebno kada se ima u vidu da je tužilačka funkcija u Srbiji nestabilnija od mnogih drugih. Takav tužilac, koji je diskretno, ali otvoreno učestvovao i učestvuje u javnosti i govori na različite teme iz domena svoje profesije i odgovornosti, često se u poslednjih nekoliko godina nalazio „na udaru“ tabloida, a pre ove optužbe, da sedi sa mafijašima na nekakvoj proslavi, nedavno su ga predstavnici jedne gongo nevladine organizacije optužili da ne radi svoj posao zbog stava iznetog u jednom tvitu.
On je deo Državnog veća tužilaca u kome sedi još deset osoba, tela koje umnogome oblikuje tužilački ekosistem Srbije: naime, ovo veće se bavi izborom i reizborom tužilaca i njihovih zamenika na svim nivoima i delimično je odgovorno za to kako će izgledati ova profesija u budućnosti. Kada je reč o sastavu tog veća, obično se kaže da aktualni režim – koji je u veću zastupljen sa dva člana a to su ministarka pravosuđa Nela Kuburović i predsednik skupštinskog odbora za pravosuđe Petar Petrović – nema apsolutnu većinu i da ponekad baš i ne mogu da donose odluke o imenovanjima i prestanku funkcije onako kako bi želeo.
Ko su članovi Državnog veća tužilaca
Zagorka Dolovac, republički javni tužilac
Nela Kuburović, ministar pravde u Vladi Republike Srbije
Petar Petrović, predsednik Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu u Narodnoj skupštini Republike Srbije
dr Goran Ilić, zamenik Republičkog javnog tužioca
Radovan Lazić, zamenik javnog tužioca u Apelacionom javnom tužilaštvu u Novom Sadu
Tatjana Lagumdžija, zamenik javnog tužioca u Višem javnom tužilaštvu u Novom Sadu
Stanislav Dukić, zamenik javnog tužioca u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu
Sandra Kulezić, zamenik javnog tužioca u Osnovnom javnom tužilaštvu, Šabac
Svetlana Nenadić, zamenik javnog tužioca u Prvom osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu
dr Zoran Stojanović, redovni prof. Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu
Iako je i u tom državnom organu odnos moći principi po kome se postupa, posledice odluka koje se donose mogu da trajno promene karakter sistema javnog tužilaštva koje jeste brojnim „reformama“ u prošlosti dovedeno do toga da zapravo i ne obavlja svoju funkciju na način na koji bi se od njih to očekivalo.
Zagorka Dolovac, višegodišnja državna tužiteljka, osoba je koju gotovo da niko nikada nije ni čuo ni video, tako da Goran Ilić, koji se ipak oglašavao u javnosti povodom brojnih slučajeva, štrči u toj i takvoj postavci i izgleda kao osoba koja se u najvećoj meri bori za integritet javnih tužilaca u Srbiji.
Neki izvori kažu da je čitava ova akcija i organizovana sa namerom da se kompromituju ljudi koji u ovoj „tužilačkoj vladi“ pružaju otpor i navodno ne slede sve instrukcije koje bi mogle da dođu iz vlasti, a tiču se izbora i napredovanja tužilaca.
NEVOLJA NIKAD NE DOLAZI SAMA
S druge strane, srpsko tužilaštvo ne može da se podiči epohalnim istragama i slučajevima koje je otvorilo u poslednjih sedam godina, posebno od trenutka kada je pre nekoliko godina istraga prešla u ruke tužilaca. Štaviše, skoro da nismo mogli ni da čujemo glas kojim bi se tužioci suprotstavili vrsti „pravnog nasilja“ koje godinama dolazi iz samog vrha države, bilo da se radi o izjavama Aleksandra Vučića bilo da je u pitanju Nebojša Stefanović.
Tužioci su ostajali nemi, osim u retkim situacijama kada se Ilić oglašavao, tako da je lako zamisliti da postoji neka vrsta plana da se i on isključi iz tako visokog tužilačkog veća i da se u nekom budućem periodu odluke donose „bez svedoka“.
Pored toga, zvuči neverovatno da tužioci koji rade na najvišem nivou ne znaju gde odlaze na proslave i ko sve tamo sedi, a činjenica da im izgleda da ih BIA prati zbog toga, i to ne da bi ih zaštitila, govori o nemoći ljudi za koje se veruje da bi mogli da u Srbiji urade nešto više na polju jačanja vladavine zakona. Zvuči takođe potresno da republička javna tužiteljka, koja je do sada imala bezbroj primera u kojima je mogla da reaguje – recimo i u slučaju preuzimanja hotela „Šumadija“ – nikad ništa nije uradila, niti iko od tužilaca (kojih inače nama dovoljno u sistemu), a da je sada naprasno rešila, posle pisanja tabloida koji je poznat po objavljivanju neproverenih informacija i informacija koje je nemoguće proveriti, da reaguje i možda suspenduje kolege koji su na visokim funkcijama zbog njihove „neopreznosti“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Ljubavi smo naučili vatru, da zemlja nam više ne gori”. To je stih Vaska Pope, jednog od naših najvećih pesnika koji je rođen u selu Grebenac, na obodu Deliblatske peščare, u jednom od naselja koja su direktno bila ugrožena vatrom. Uprkos nadljudskim naporima vatrogasaca, dobrovoljaca i meštana, uprkos pomoći koju studenti i građani šalju nemajući šta drugo da čine, uprkos apelima da se ranije zatraži strana pomoć, šumski požar u Pesku se ovog leta sasvim oteo kontroli i nastala je šteta koja će se sanirati decenijama. Neko bi mogao da zaključi kako je Pesak u plamenu parabola današnje Srbije solidarnih građana i studenata kojima vlada zloćudni režim koji nije dostojan da štiti ekosisteme kakva je Peščara, da čuva naša prirodna blaga, našu zemlju
Uprkos tome što nema jasnog diskontinuiteta u radu Sektora za vanredne situacije, opšti utisak stručne javnosti je da reakcija na požar u Deliblatskoj peščari nije bila adekvatna. Na retkim snimcima videlo se da vatrogasaca nema dovoljno, da su u pomoć priticala lokalna dobrovoljna vatrogasna društva i da je prisustvo tehnike neprimereno veličini požara. Komentatorima su u oči upadale najčešće dve činjenice – da su u Peščari korišćeni kamioni cisterne FAP i TAM, koji se ne proizvode 40 i više godina
Velike nejednakosti među decom, preobimni programi, loš položaj nastavnika, nedostatak kadra i sve veća centralizacija, neke su od neuralgičnih tačaka naših osmogodšnjih škola, kaže za “Vreme” profesor Aleksandar Baucal. Kakvo nas onda sutra čeka? Zašto svi đaci osmog razreda iz Srbije u proseku zaostaju za vršnjacima iz Evropske unije i kako to promeniti? Kako u tom duhu učitelj Predrag Starčević, čovek kome je njegov posao misija, uči decu pravim vrednostima
Kultura sećanja: 26 godina od ubistva bivšeg predsednika Predsedništva Srbije
Otmica Ivana Stambolića usred dana u Košutnjaku bila je i poruka svima koji su se suprotstavljali režimu. Ako vlast odluči da nestaneš, neće biti ni svedoka, ni tragova, ni istrage. Neće biti čak ni vesti da te nema. O tome koliko je država bila pretvorena u sredstvo privatnog opstanka na vlasti govori i zaključak suda: pripadnici JSO i čelnici Resora državne bezbednosti nisu delovali kao samostalna kriminalna grupa, već su državni aparat sile upotrebili za očuvanje političke vlasti jednog čoveka
Za samo dve godine, od početka rata u Gazi oktobra 2023, izvoz srpske municije za Izrael povećao se 42 puta i tokom 2025. i početkom ove godine dostigao 133 miliona dolara. Sve to uprkos izjavi predsednika Aleksandra Vučića juna prošle godine da Srbija obustavlja sav vojni izvoz. Samo u prva dva meseca 2026. organizovano je 14 kargo letova za Izrael, u poređenju sa 32 tokom čitave 2025. Vojne veze nisu jednosmerne. Izraelski “Elbit Systems” je krajem 2024. Srbiji prodao savremene artiljerijske sisteme, dronove i opremu u vrednosti od 335 miliona dolara. Opremu je vlast u Beogradu upotrebila za masovno praćenje svojih protivnika
Jednu „stranu“ sačinjavaju pripadnici režima, korumpirani policajci, kupljeni i ucenjeni kriminalci, te bogataši kojima je režim omogućio da se obogate, dok drugu stranu čine građani koji se okupljaju oko ideje slobode. Takva raspodela snaga ipak nije dovoljna da bi se srpsko društvo nazvalo podeljenim
Pod parolom „od njih mi ništa ne treba“, mnogi kažu da neće uzeti 6.000 dinara koje Vučić i Mali "daruju" narodu iz Akcionarskog fonda. Od takvog vida protesta je, međutim, slaba vajda
Petnaest godina ove vlasti se ogledaju u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.