U prošlu subotu, kad sam prošao pored stranačkih štandova, ispisnica po godinama vuče me za rukav: "Komšija, meni uzeli od penzije i dali onima s belim krpama." A onda vrlo upućeno citira iznos subvencija za "Er Srbija"
„Imaš li olovke?“
„Nema sad. Biće pred izbore.“
Osamdeset do sto dana pred izbore na Vračaru Kalenić pijaca je okružena štandovima stranaka. Od platoa ispred zgrade opštine, preko mini-skvera „kod Matijevića“ do proširenja na uglu Krunske štand do štanda; svi tvrde da su najbolji, baš kao što je svaki krompir na tezgama iz Ivanjice, a kajmak je iz Kraljeva.
foto: marko rupenaPIJACA: Plato ispred opštine Vračar
Obožavam pijacu. Kad je neka baka pre dve godine htela da mi naplati vezu zeleni 20 dinara skuplje nego što je cena na susednim tezgama to je obrazložila prostonarodski: „Imaš ti para, videla sam te na televiziji.“
Prošle godine prodavac krompira koji na gomili robe drži sliku Vojislava Šešelja, zlurado mi je rekao: „Nema te više na televiziji.“
Ali, svakog vikenda prođem kroz pijacu da oslušnem ono što se meni čini da narod misli. Primetio sam da su to dva sveta. Jedan je nakupačko seljački unutar pijace, a drugi su ovi koji su sa svih strana opkolili pijacu kao Nemci partizane na Sutjesci.
Unutar pijace rasprave su načelne: Vučić, Šešelj (Pajtića niko ne pominje), a na pločnicima ispred pijace stranke se nadmeću u telalenju sopstvene robe. S akcentom na Vračar. Ima tu lokalpatriotizma i neke vrste ponosa zbog okolnosti da već 23 godine tamo niko osim demokratske opcije nije prišao vlasti, mada nisam siguran koliko je to „busanje u prsa junačka“, a koliko realan odnos snaga.
U prošlu subotu, kad sam prošao pored stranačkih štandova, ispisnica po godinama vuče me za rukav: „Komšija, meni uzeli od penzije i dali onima s belim krpama.“ A onda vrlo upućeno citira iznos subvencija za „Er Srbija“.
Ne sumnjam da je SNS-u Vračar vrlo važna simbolička tačka. Evo, u mojoj zgradi na „inicijativu poslanika SNS-a u opštinskoj skupštini“ promenjeni su poštanski sandučići. Zgrada tik do moje je, takođe na inicijativu istih odbornika, dobila novu omalanu fasadu. TV ekipe čekale su Gorana Vesića da otvori radove. Zgrada je samo spreda, prema ulici, omalana, a farba se ljušti već posle prve obilnije kiše. Sve te inicijative prosleđene su Gradskom stambenom preduzeću i, od sandučića za poštu do malanja fasade, plaćene su gradskim novcem.
Hit naprednjaka su besplatni medicinski saveti. Vračar je opština starih ljudi. Da bi ostvarili pravo na savet, treba da se javite na telefon… a posle vidite za koga ćete da glasate.
Glavna tema oko pijačnih štandova inače je „uvoz glasača“. Neki tvrde da je od prošlih izbora Vračar dobio oko pet hiljada novoupisanih u biračke spiskove i da je, jedan viče iz sveg glasa, „sve to Vučićevo maslo“, a trezveniji govore o više stotina ljudi, a onda polušapatom kažu: „To su neki sa Voždovca koji se lažno prijavljuju da žive ovde.“
Takvu sliku stanja je pokazao pijačni barometar od prošle subote. U nedelju, kada je finale u Montrealu igrao Novak Đoković, nije bilo stranačkih štandova, a ni gužve na pijaci.
I kafana „Kalenić“ bila je poluprazna. Prava navala očekuje se uskoro: biće olovaka, cegera za pijac, baterijskih lampi, privezaka za ključeve, a da ne pominjemo kalendare i blokčiće.
U kafanskoj raspravi o tome ko će pobediti na Vračaru uključuje se glas sa susednog stola: „Neće vala Vučić da pobedi na moj Vračar“. Akcenat je stopostotno crnogorski, a da bi stvar bila, kako se to kaže, potpuno transparentna, začinjena je psovkom: „Da mu oca očinjeg.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Dijana Hrka i Milomir Jaćimović nisu samo pojedinci u štrajku glađu – oni su simbol moralne povrede koju oseća celo društvo. Kada moralnu povredu posmatramo u političkom kontekstu, postaje jasnije zašto inače razumni i pristojni ljudi mogu da osete snažan bes ili čak mržnju prema onima koji se ponašaju cinično i bez trunke empatije
“Mi sada nemamo politički život u Srbiji i moramo da ga obnovimo, da obnovimo elementarnu demokratiju i platforme kritičkog mišljenja. Ako budemo insistirali na ideološkim ekskluzivnostima, tu promenu nećemo izvojevati, jer da smo mogli, to bi se već dogodilo. Dakle, sad imamo jednog snažnog aktera, i tog aktera treba podržati, jer u referendumskoj atmosferi na potencijalnim izborima Vučić gubi”
Šta je ušlo u te male ljude po srednjim školama te su zaustavili svoje živote na dva dana kako bi poslužili kao leđa jednoj ženi, da ne leži bez ikoga dan i noć naspram Ćacilenda? U srednjoškolcima se razbuktao požar saosećanja i solidarnosti. Jer, Dijana Hrka je taman tih godina da bi mogla biti majka svakoga od njih. A majka se nikada ne ostavlja sama
Kako su poslanik SNS Milenko Jovanov i njegove kolege, nastojeći da u parlamentu dokažu kako je leks specijalis kojim će se omogućiti rušenje Generalštaba prava stvar za ovu državu, blatili Nikolu Dobrovića, autora tog zdanja, a u stvari pokazali koliko su on i njegovo delo veliki
Kad taktika beskonačnog odlaganja obaveza prestane da daje rezultate, režim u Srbiji ima jednostavna i oprobana rešenja. Ako im smeta kulturno dobro, Skupština izglasa Leks specijalis. Na žalbe o krađi izbora, predlažu zakon kao da su stvarno spremni na kompromis. Ako mora novi Savet REM-a, može i to, ali da se bar oko jednog kandidata napravi neka spletka – recimo, oko nacionalnih manjina
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava
Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne
Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!