

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




Šta spaja Andreja Vučića, Predraga Koluviju, Dijanu Hrkalović i “neke od najvećih kompanija koje posluju u Srbiji”
Kako je sam objelodanio javnosti 2018, Vladimir Đukanović je položio pravosudni ispit i postao advokat. Pravni fakultet u Beogradu upisao je 1998. godine, a tu je i masterirao 2005. Prema sopstvenim riječima, pretežno se bavi krivičnim i privrednim pravom, kao i medijacijom.
Đukanović je takođe predavač u Centru za obrazovanje i lični razvoj, gdje studentima drži kurseve iz medijacije. Na sajtu Centra naveo je detaljno svoju biografiju, u kojoj stoji da su upravo njemu povjerili pravno zastupanje “neke od najvećih kompanija koje posluju u Srbiji, ali i poznata fizička lica koja znaju da će na ročištima biti pravično, nepristrasno i fer saslušana”. Koje su to kompanije, javnosti nije poznato, a njegova kancelarija nema ni veb-sajt, što je malo neobično za nekoga ko ima toliko “najvećih” i “poznatih” klijenata. Biće da se kod Đuke ide po preporuci.
Pored advokatske karijere, Đukanović je i asistent na Poslovnom i pravnom fakultetu u Beogradu, čije je sjedište u Mladenovcu, a koji pripada upravo Univerzitetu Union, gdje je započeo doktorske studije.
Od ličnosti koje zastupa javnosti su svakako najpoznatiji Predrag Koluvija, prvooptuženi u slučaju Jovanjica, te bivša državna sekretarka MUP-a Srbije Dijana Hrkalović, kojoj se sudi zbog trgovine uticajem. U oba slučaja Đuka utrčava da “pomogne” kada su oba procesa bila u toku i klijenti po automatizmu izlaze iz pritvora. Na pitanje zašto je postao pravni zastupnik Hrkalovićeve, iako ju je ranije prilično kritikovao u svojoj emisiji, ili bar dovodio ljude koji će to da rade umjesto njega, Đuka se zapitao koji bi to advokat “odbio ovakav izazov”.
Pored ovih dobro poznatih slučajeva, advokat Vladimir Đukanović zastupa i Andreja Vučića, koga često oslovljava sa “prijateljem”. I ovo je povezano sa Jovanjicom, pošto je predsjednikov brat tužio potpredsednika Narodne stranke Miroslava Alseksića jer ga je ovaj doveo u vezu sa Koluvijom, to jest izjavio da je Koluvija prilikom hapšenja prvo zvao Andreja Vučića. U emisiji “Sa Đukom” gostovao je i Koluvija, koji je izjavio da su mu “nudili slobodu ako lažno optuži Andreja Vučića”. Ko to “oni”, nije poznato.
Da iz nekog razloga posebno voli organsku hranu sa Jovanjice, jasno je bilo i kada je Đukanović postao advokat Milana Kendije, pripadnika MUP-a koji je uhapšen kao Koluvijin saučesnik i veza u policiji. On je inače ranije bio šef obezbeđenja bivšeg direktora policije Milorada Veljovića, a i na plantaži marihuane u Jovanjici je imao zadatak da koordiniše obezbeđenje. Kako je BIRN pisao, u njegovoj kancelariji je nakon hapšenja pronađen dokument naslovljen “Informativno obaveštenje” i sa podnaslovom za “Predsednika Republike Srbije i vrhovnog komandanta Aleksandra Vučića”. Međutim, javnost do danas nije saznala sadržinu tih stranica.
Prema saznanjima “Vremena”, Vladimir Đukanović postao je advokat i nekadašnjem šefu odjeljenja za suzbijanje krijumčarenja Nemanji Manjku, kada je ovaj priveden na saslušanje u prostorije Službe za sprečavanje organizovanog kriminala i korupcije. Manjak se sumnjiči da je učestvovao u malverzacijama Uprave carine. Kada je priveden u martu prošle godine, Manjak je osvanuo na naslovnicama većine tabloida, ali od kada ga je Đuka preuzeo, niko više ne piše o njemu.


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve