
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Foto: Sava Radovanović / Tanjug
Šta spaja Andreja Vučića, Predraga Koluviju, Dijanu Hrkalović i “neke od najvećih kompanija koje posluju u Srbiji”
Kako je sam objelodanio javnosti 2018, Vladimir Đukanović je položio pravosudni ispit i postao advokat. Pravni fakultet u Beogradu upisao je 1998. godine, a tu je i masterirao 2005. Prema sopstvenim riječima, pretežno se bavi krivičnim i privrednim pravom, kao i medijacijom.
Đukanović je takođe predavač u Centru za obrazovanje i lični razvoj, gdje studentima drži kurseve iz medijacije. Na sajtu Centra naveo je detaljno svoju biografiju, u kojoj stoji da su upravo njemu povjerili pravno zastupanje “neke od najvećih kompanija koje posluju u Srbiji, ali i poznata fizička lica koja znaju da će na ročištima biti pravično, nepristrasno i fer saslušana”. Koje su to kompanije, javnosti nije poznato, a njegova kancelarija nema ni veb-sajt, što je malo neobično za nekoga ko ima toliko “najvećih” i “poznatih” klijenata. Biće da se kod Đuke ide po preporuci.
Pored advokatske karijere, Đukanović je i asistent na Poslovnom i pravnom fakultetu u Beogradu, čije je sjedište u Mladenovcu, a koji pripada upravo Univerzitetu Union, gdje je započeo doktorske studije.
Od ličnosti koje zastupa javnosti su svakako najpoznatiji Predrag Koluvija, prvooptuženi u slučaju Jovanjica, te bivša državna sekretarka MUP-a Srbije Dijana Hrkalović, kojoj se sudi zbog trgovine uticajem. U oba slučaja Đuka utrčava da “pomogne” kada su oba procesa bila u toku i klijenti po automatizmu izlaze iz pritvora. Na pitanje zašto je postao pravni zastupnik Hrkalovićeve, iako ju je ranije prilično kritikovao u svojoj emisiji, ili bar dovodio ljude koji će to da rade umjesto njega, Đuka se zapitao koji bi to advokat “odbio ovakav izazov”.
Pored ovih dobro poznatih slučajeva, advokat Vladimir Đukanović zastupa i Andreja Vučića, koga često oslovljava sa “prijateljem”. I ovo je povezano sa Jovanjicom, pošto je predsjednikov brat tužio potpredsednika Narodne stranke Miroslava Alseksića jer ga je ovaj doveo u vezu sa Koluvijom, to jest izjavio da je Koluvija prilikom hapšenja prvo zvao Andreja Vučića. U emisiji “Sa Đukom” gostovao je i Koluvija, koji je izjavio da su mu “nudili slobodu ako lažno optuži Andreja Vučića”. Ko to “oni”, nije poznato.
Da iz nekog razloga posebno voli organsku hranu sa Jovanjice, jasno je bilo i kada je Đukanović postao advokat Milana Kendije, pripadnika MUP-a koji je uhapšen kao Koluvijin saučesnik i veza u policiji. On je inače ranije bio šef obezbeđenja bivšeg direktora policije Milorada Veljovića, a i na plantaži marihuane u Jovanjici je imao zadatak da koordiniše obezbeđenje. Kako je BIRN pisao, u njegovoj kancelariji je nakon hapšenja pronađen dokument naslovljen “Informativno obaveštenje” i sa podnaslovom za “Predsednika Republike Srbije i vrhovnog komandanta Aleksandra Vučića”. Međutim, javnost do danas nije saznala sadržinu tih stranica.
Prema saznanjima “Vremena”, Vladimir Đukanović postao je advokat i nekadašnjem šefu odjeljenja za suzbijanje krijumčarenja Nemanji Manjku, kada je ovaj priveden na saslušanje u prostorije Službe za sprečavanje organizovanog kriminala i korupcije. Manjak se sumnjiči da je učestvovao u malverzacijama Uprave carine. Kada je priveden u martu prošle godine, Manjak je osvanuo na naslovnicama većine tabloida, ali od kada ga je Đuka preuzeo, niko više ne piše o njemu.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve