
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
Foto: Sava Radovanović / TanjugŠta spaja Andreja Vučića, Predraga Koluviju, Dijanu Hrkalović i “neke od najvećih kompanija koje posluju u Srbiji”
Kako je sam objelodanio javnosti 2018, Vladimir Đukanović je položio pravosudni ispit i postao advokat. Pravni fakultet u Beogradu upisao je 1998. godine, a tu je i masterirao 2005. Prema sopstvenim riječima, pretežno se bavi krivičnim i privrednim pravom, kao i medijacijom.
Đukanović je takođe predavač u Centru za obrazovanje i lični razvoj, gdje studentima drži kurseve iz medijacije. Na sajtu Centra naveo je detaljno svoju biografiju, u kojoj stoji da su upravo njemu povjerili pravno zastupanje “neke od najvećih kompanija koje posluju u Srbiji, ali i poznata fizička lica koja znaju da će na ročištima biti pravično, nepristrasno i fer saslušana”. Koje su to kompanije, javnosti nije poznato, a njegova kancelarija nema ni veb-sajt, što je malo neobično za nekoga ko ima toliko “najvećih” i “poznatih” klijenata. Biće da se kod Đuke ide po preporuci.
Pored advokatske karijere, Đukanović je i asistent na Poslovnom i pravnom fakultetu u Beogradu, čije je sjedište u Mladenovcu, a koji pripada upravo Univerzitetu Union, gdje je započeo doktorske studije.
Od ličnosti koje zastupa javnosti su svakako najpoznatiji Predrag Koluvija, prvooptuženi u slučaju Jovanjica, te bivša državna sekretarka MUP-a Srbije Dijana Hrkalović, kojoj se sudi zbog trgovine uticajem. U oba slučaja Đuka utrčava da “pomogne” kada su oba procesa bila u toku i klijenti po automatizmu izlaze iz pritvora. Na pitanje zašto je postao pravni zastupnik Hrkalovićeve, iako ju je ranije prilično kritikovao u svojoj emisiji, ili bar dovodio ljude koji će to da rade umjesto njega, Đuka se zapitao koji bi to advokat “odbio ovakav izazov”.
Pored ovih dobro poznatih slučajeva, advokat Vladimir Đukanović zastupa i Andreja Vučića, koga često oslovljava sa “prijateljem”. I ovo je povezano sa Jovanjicom, pošto je predsjednikov brat tužio potpredsednika Narodne stranke Miroslava Alseksića jer ga je ovaj doveo u vezu sa Koluvijom, to jest izjavio da je Koluvija prilikom hapšenja prvo zvao Andreja Vučića. U emisiji “Sa Đukom” gostovao je i Koluvija, koji je izjavio da su mu “nudili slobodu ako lažno optuži Andreja Vučića”. Ko to “oni”, nije poznato.
Da iz nekog razloga posebno voli organsku hranu sa Jovanjice, jasno je bilo i kada je Đukanović postao advokat Milana Kendije, pripadnika MUP-a koji je uhapšen kao Koluvijin saučesnik i veza u policiji. On je inače ranije bio šef obezbeđenja bivšeg direktora policije Milorada Veljovića, a i na plantaži marihuane u Jovanjici je imao zadatak da koordiniše obezbeđenje. Kako je BIRN pisao, u njegovoj kancelariji je nakon hapšenja pronađen dokument naslovljen “Informativno obaveštenje” i sa podnaslovom za “Predsednika Republike Srbije i vrhovnog komandanta Aleksandra Vučića”. Međutim, javnost do danas nije saznala sadržinu tih stranica.
Prema saznanjima “Vremena”, Vladimir Đukanović postao je advokat i nekadašnjem šefu odjeljenja za suzbijanje krijumčarenja Nemanji Manjku, kada je ovaj priveden na saslušanje u prostorije Službe za sprečavanje organizovanog kriminala i korupcije. Manjak se sumnjiči da je učestvovao u malverzacijama Uprave carine. Kada je priveden u martu prošle godine, Manjak je osvanuo na naslovnicama većine tabloida, ali od kada ga je Đuka preuzeo, niko više ne piše o njemu.

Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve