
Peta gimazija
Ako hoćeš novogodišnji vaučer od države – moraš da daš JMBG roditelja
Uprava Pete gimnazije traži da deca koja žele da dobiju novogodišnji vaučer od države odaju odatke svojih roditelja
April, mesec fotografije u Beogradu
Otkad je fotografija postala dostupna svima, ljudi svakodnevno slikom bilježe život i stvaraju umjetnička djela. Dio tog svijeta pokazan je ovog aprila na Beogradskom mesecu fotografije na više od 50 izložbi i 80 događaja uz učešće najmanje stotinu fotografa i fotografkinja.
Ovo je druga godina Beogradskog meseca fotografije. Osnovan je s namerom da pojača vidljivost srpskih fotografa i fotografije, i po rečima organizatora, organizovan je po ugledu na slične evropske festivale. David Pujado, direktor ovog festivala, za „Vreme“ kaže da su ove godine došli i fotografi iz inostranstva, i da na festivalu aktivno učestvuju predstavnici evropskih kulturnih centara. „Otvorili smo mogućnost da strani umjetnici dođu u Beograd, ali i da srpska publika vidi drugačiji rad, nastao sa drugačije tačke gledišta. U isto vrijeme, promovišemo rad srpskih fotografa u inostranstvu“, objasnio je Pujado, i naglasio da je festival otvoren za najrazličitije teme, a naročito one društveno značajne.
Aktuelna izbjeglička kriza problematizovana je kroz nekoliko izložbi. Na različite načine, o njoj su govorili Igor Čoko, kolektiv Kamerades, Luka Trajković i Ana Jimenez. Pet dokumentarnih fotografa (Milovan Milenković, Marko Rupena, Marko Risović, Nemanja Pančić i Nemanja Jovanović) kolektiva Kamerades i Igor Pavićević pratili su putovanje izbjeglica balkanskom rutom, bilježeći haos na granicama i lica ljudi željnih dostojanstva koji pokušavaju pobjeći od rata putevima ponekada okrutnim kao i sam rat. Te fotografije putovanja izbjeglica i imigranata nastale tokom nekoliko prethodnih godina, predstavljene su na izložbi Stazama bezimenih. „To su uvek fotografije neizmenjene stvarnosti, ali sa izraženim stavom koji se provlači kroz čitav rad Kameradesa. Na njima su prikazani ljudi u kolektivnim centrima, alternativnim smeštajima poput onog u blizini Beograda na vodi, ili čekajući da nađu ilegalan način kako bi se prevezli do naredne destinacije“, kaže Marko Risović iz ovog kolektiva.
Dvije izložbe glasno postavljaju pitanje o položaju žene u savremenom društvu. Izložba Nešto je puklo u meni… autorke Marije Janković se bavi temom nasilja nad ženama kroz tabloidno izveštavanje, dok izložba Good Wife Deyana Clementa serijom autoportreta preispituje ulogu koja se priželjkuje za ženu u savremenom društvu.
Jedan od istaknutijih programa Beogradskog meseca fotografije, kao i prethodne godine, bila je internacionalna izložba Mladi talenti. Ove godine predstavljene su fotografije Luke Trajkovića, Oleksandra McQuartza i Pawela Starzeca u okviru tri projekta. Serija fotografija Luke Trajkovića U podnožju Eagle Hillsa kreira univerzalnu priču o sudbini i propasti jednog naroda, kroz svjedočenje o svakodnevici emigranata smještenih u napuštenim beogradskim skladištima u neposrednoj blizini gradilišta ekskluzivnog Beograda na vodi. Oleksandar MeQuartz predstavio je SurrealReal, nadrealistički projekat koji čini serija fotografija snimljenih u različitim enterijerima. Pavel Stažec je projektom Makeshift ukazao na prepravljanju istorije masovnih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini i brisanju istorijskog konteksta lokacija na kojima su se oni dogodili jer su u većini slučajeva mjesta na kojima su počinjeni zločini renovirana kako bi bila ponovno privedena prethodnoj funkciji.
Osim dokumentarnih za koje bi se reklo da su u većini, samostalnim i grupnim izložbama predstavili su se i umjetnički i fotografi amateri. Jedna od njih je i Katarina Ristić, koja je na izložbi Moja Boka predstavila fotografije pejzaža kojim je ilustrovala svoje intimno viđenje Bokokotorskog zaliva sa akcentom na njegove prirodne ljepote i pojave u kojima uživa već tri decenije.
Cilj da se Beograd ucrta na fotografsku mapu svijeta, što je namera ovog festivala, korak je bliže ostvarenju.

Uprava Pete gimnazije traži da deca koja žele da dobiju novogodišnji vaučer od države odaju odatke svojih roditelja

Mnogo je „ako“ u slučaju Generalštaba, ali bi taj slučaj mogao da prodre do samog dna režima i predsednika Vučića koji se opet igra boga pomilovanja, piše „Vreme“ u naslovnoj temi novog broja

Ako se Selaković ili Vlada ne pozovu na ministrov imunitet, ako se nešto ne desi postupajućim tužiocima i njihovim porodicama, ako glavni tužilac TOK a Mladen Nenadić ne odluči da će TOK da “batali” ceo slučaj ili se zadovolji da sve ostane na ministru Selakoviću, ako vlast ne uspe da uguši tužilaštvo ili blokira njegov rad, ako policija i drugi državni organi budu postupali po nalozima tužilaštva, moguće je da će se predmet “Generalštab” probiti do samog “srca tame”, odakle je i potekao

Data i najavljena pomilovanja po službenoj dužnosti, svedoče o bojazni da pravosuđe neće biti poslušno. Predsednik Srbije, po svemu sudeći, nije svestan da oslobađanjem od krivičnog gonjenja posredno priznaje da ne veruje pravosuđu jer zna da je do sada na pravosuđe moglo da se utiče s vrha, ali da je odnedavno uspešnost takvog patronata neizvesna, i da bi krivica pomilovanih u redovnom postupku bila dokazana. Inače, posredi je očigledna zloupotreba

U menjačnicama godinama nije bila veća gužva nego ovog decembra, a jagma za evrima i dalje tinja. Uzrok je neizvesnost povodom posledica do kojih mogu dovesti sankcije Nisu. Dok režim krivi narod i medije za paničenje, razloge navale ljudi na devize treba prvenstveno tražiti u neodgovornim porukama Aleksandra Vučića i guvernerke Narodne banke Srbije, Jorgovanke Tabaković, javnosti
Propast projekta “Generalštab” i podizanje optužnice protiv ministra kulture
Dan kada im je krenulo nizbrdo Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve