Otkad je fotografija postala dostupna svima, ljudi svakodnevno slikom bilježe život i stvaraju umjetnička djela. Dio tog svijeta pokazan je ovog aprila na Beogradskom mesecu fotografije na više od 50 izložbi i 80 događaja uz učešće najmanje stotinu fotografa i fotografkinja.
Ovo je druga godina Beogradskog meseca fotografije. Osnovan je s namerom da pojača vidljivost srpskih fotografa i fotografije, i po rečima organizatora, organizovan je po ugledu na slične evropske festivale. David Pujado, direktor ovog festivala, za „Vreme“ kaže da su ove godine došli i fotografi iz inostranstva, i da na festivalu aktivno učestvuju predstavnici evropskih kulturnih centara. „Otvorili smo mogućnost da strani umjetnici dođu u Beograd, ali i da srpska publika vidi drugačiji rad, nastao sa drugačije tačke gledišta. U isto vrijeme, promovišemo rad srpskih fotografa u inostranstvu“, objasnio je Pujado, i naglasio da je festival otvoren za najrazličitije teme, a naročito one društveno značajne.
Aktuelna izbjeglička kriza problematizovana je kroz nekoliko izložbi. Na različite načine, o njoj su govorili Igor Čoko, kolektiv Kamerades, Luka Trajković i Ana Jimenez. Pet dokumentarnih fotografa (Milovan Milenković, Marko Rupena, Marko Risović, Nemanja Pančić i Nemanja Jovanović) kolektiva Kamerades i Igor Pavićević pratili su putovanje izbjeglica balkanskom rutom, bilježeći haos na granicama i lica ljudi željnih dostojanstva koji pokušavaju pobjeći od rata putevima ponekada okrutnim kao i sam rat. Te fotografije putovanja izbjeglica i imigranata nastale tokom nekoliko prethodnih godina, predstavljene su na izložbi Stazama bezimenih. „To su uvek fotografije neizmenjene stvarnosti, ali sa izraženim stavom koji se provlači kroz čitav rad Kameradesa. Na njima su prikazani ljudi u kolektivnim centrima, alternativnim smeštajima poput onog u blizini Beograda na vodi, ili čekajući da nađu ilegalan način kako bi se prevezli do naredne destinacije“, kaže Marko Risović iz ovog kolektiva.
Dvije izložbe glasno postavljaju pitanje o položaju žene u savremenom društvu. Izložba Nešto je puklo u meni… autorke Marije Janković se bavi temom nasilja nad ženama kroz tabloidno izveštavanje, dok izložba Good Wife Deyana Clementa serijom autoportreta preispituje ulogu koja se priželjkuje za ženu u savremenom društvu.
Jedan od istaknutijih programa Beogradskog meseca fotografije, kao i prethodne godine, bila je internacionalna izložba Mladi talenti. Ove godine predstavljene su fotografije Luke Trajkovića, Oleksandra McQuartza i Pawela Starzeca u okviru tri projekta. Serija fotografija Luke Trajkovića U podnožju Eagle Hillsa kreira univerzalnu priču o sudbini i propasti jednog naroda, kroz svjedočenje o svakodnevici emigranata smještenih u napuštenim beogradskim skladištima u neposrednoj blizini gradilišta ekskluzivnog Beograda na vodi. Oleksandar MeQuartz predstavio je SurrealReal, nadrealistički projekat koji čini serija fotografija snimljenih u različitim enterijerima. Pavel Stažec je projektom Makeshift ukazao na prepravljanju istorije masovnih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini i brisanju istorijskog konteksta lokacija na kojima su se oni dogodili jer su u većini slučajeva mjesta na kojima su počinjeni zločini renovirana kako bi bila ponovno privedena prethodnoj funkciji.
Osim dokumentarnih za koje bi se reklo da su u većini, samostalnim i grupnim izložbama predstavili su se i umjetnički i fotografi amateri. Jedna od njih je i Katarina Ristić, koja je na izložbi Moja Boka predstavila fotografije pejzaža kojim je ilustrovala svoje intimno viđenje Bokokotorskog zaliva sa akcentom na njegove prirodne ljepote i pojave u kojima uživa već tri decenije.
Cilj da se Beograd ucrta na fotografsku mapu svijeta, što je namera ovog festivala, korak je bliže ostvarenju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Nedelja iza nas deluje kao uvod u poslednju fazu kuvanja kosovske žabe. Šta se saznalo prethodnih dana? Ima li Srbija “crvene linije”? Gde je napravljena najveća greška? Koliko je kosovske Srbe, u kombinaciji sa proračunatom tišinom vlasti, koštalo busanje predsednika u grudi i hvalisanje da će ih Beograd zaštititi po svaku cenu? Koliko ih je koštala podrška Srpskoj listi i ćutanje na pogrešne poteze srpske države? Ponovo se čuje ono – a šta sad? Problem je što svaki put kada se to pitanje postavi, obično kao reakcija na još jednu akciju kosovskih vlasti usmerenu protiv srpske zajednice, istovremeno mogućih i konstruktivnih odgovora sve je manje. Korak po korak
Šta god da je bila suštinska svrha Vulinove posete Moskvi, ona se po Vučića nije završila onako kako je želeo. Vulinov zadatak je valjda bio da ovom posetom demonstrira daljnju bliskost Srbije i Rusije. Umesto toga, Vučić je kao rezultat sastanka Vulina i ruskog predsednika dobio šamarčinu od Putina, koji ga je pozvao da prisustvuje samitu BRIKS u Kazanju
Istraživanje NSPM
11.septembar 2024.Đorđe Vukadinović i istraživački tim NSPM
Za dva meseca intenzivne režimske kampanje procenat protivnika Rio Tinta je sa 55,5 porastao na skoro 60 odsto. A opao je – doduše, neznatno – i broj pristalica projekta “Jadar” (na ispod 25 procenata od ukupnog broja izjašnjenih). A na pitanje ko će imati najveću korist od eventualnog otvaranja rudnika litijuma, samo 21,7 odsto ispitanika reklo je da su to “građani Srbije”, dok ukupno skoro tri četvrtine smatra da će najveću korist imati Rio Tinto, Nemačka i “sadašnja vlast”
Ko se usudio da nezakonito prisluškuje inspektore za borbu protiv droga koji su otkrili Jovanjicu i uhapsili Koluviju, kao i da takve razgovore iz nezakonitog prisluškivanja poturi među dokaze u postupku protiv njih
Ako se zaista uvede obavezno služenje vojnog roka najviše će se radovati vlasnici kafana i šatora - eto njima posla oko ispraćaja. Što se svih drugih tiče – isuviše je nedorečenosti u predlogu koji je na stolu, kao da se grupa neukih malo poigrala sa Vojskom Srbije
Od tri koraka koja je ministar kulture Nikola Selaković najavio u cilju vraćanja upotrebe ćiriličkog pisma, jedan je besmislen, drugi štetan, a treći nije ništa novo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!