

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


"Sam Vučić je izveo svoju decu iz privatne sfere u javnu. Isticao je dvoje starije dece kao pozitivan primer izrekavši da su volonteri u toku epidemije. Danilo Vučić je punoletan i ne može se označiti kao ‘dete’", kaže za "Vreme" Vesna Rakić Vodinelić
Medijska ekspertkinja Tanja Maksić iz BIRN-a kaže da je interesovanje medija za ponašanje predsednikovog sina Danila Vučića sasvim opravdano i da je u skladu sa etičkim i profesionalnim standardima.
„Da je Danilo Vučić bio u društvu anonimnih lica, to onda svakako ne bi bila vest od interesa za javnost. Ali, s obzirom na to da je viđen, i to više puta, u društvu osoba za koje se sumnja da pripadaju kriminalnom miljeu, onda to jeste vest od javnog interesa“, kaže Tanja Maksić za „Vreme“.
Ona ukazuje na to kako je otkrivanje „svih konekcija“ nosilaca vlasti sa osobama koje mogu uticati na sprovođenje određenih politika (na primer, veze koje upućuju na trgovinu uticajem, korupciju, i sl.) – važno za javno informisanje i javnost „ima pravo da bude upoznata sa ovim okolnostima“, te podseća da Kodeks novinara Srbije eksplicitno navodi da „novinar ima pravo da istražuje sve okolnosti i činjenice o događajima koji su od interesa za javnost“. Ona podseća da u Kodeksu takođe stoji kako je pravo na privatnost „suženo kada je reč o javnim ličnostima, a posebno nosiocima javnih funkcija“, kao i da se podaci iz privatnog života javnih ličnosti objavljuju „ukoliko je to u interesu javnosti, odnosno ukoliko imaju direktne posledice na više ljudi, ukoliko su u suprotnosti s duhom funkcije koju ta ličnost obavlja ili idejama koje javno zastupa“.
Profesorka Pravnog fakulteta Univerziteta Union u penziji Vesna Rakić Vodinelić ističe da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, tzv. javne ličnosti uživaju slabiju pravnu zaštitu u odnosu na medije nego drugi građani. Ona kaže da se o tome da li je Vučićev sin javna ličnost – procenjuje „kontekstualno“.
„Već sam Vučić je izveo svoju decu iz privatne sfere u javnu. Isticao je dvoje starije dece kao pozitivan primer izrekavši da su volonteri u toku epidemije. Danilo Vučić je punoletan i ne može se označiti kao ‘dete’“, kaže Vesna Rakić Vodinelić u razgovoru za „Vreme“.
Ona podseća da je predsednik Vučić takođe obavestio javnost kako je njegov sin Danilo oboleo od virusa korona, te u kojoj se bolnici nalazi, a da je premijerka kao dokaz o volonterskoj delatnosti pokazala javnosti fotografiju dvoje starije dece predsednika sa odgovarajućim obeležjima.
„Danilo Vučić je, zahvaljujući delatnosti svog oca i premijerke, u javnosti prikazan kao mladi čovek čiji primer valja slediti. Oni su ga učinili javnom ličnošću. Zato mediji imaju pravo da prate njegov način života kao što to čine kada su u pitanju druge javne ličnosti. Medijska slika Danila Vučića, međutim, nije slika samo požrtvovanog volontera. On je ne jednom fotografisan u prijateljskim pozama sa ličnostima koje su poznatije po sumnjama na kriminalne delatnosti nego po ičemu drugom. Budući da je ovaj mladi čovek javna ličnost, javnost ima pravo da zna sve aspekte njegovog života, uključujući i one koje nisu primer za ugled“, kaže profesorka Rakić Vodinelić.
Naprednjački političari i režimski mediji upozoravaju da je fotografisanjem Danila Vučića ugrožena njegova bezbednost, kao i bezbednost njegovog oca. Vesna Rakić Vodinelić ne vidi, međutim, nikakvu uzročno-posledičnu vezu između objavljene fotografije i bilo čije ugroženosti.
„Može se sa osnovom pretpostaviti da Danilo Vučić uživa zaštitu koju nemaju njegovi vršnjaci, potomci anonimnih roditelja. Fotografisanje nije ugrožavanje, niti je u ovom slučaju reč o povredi privatnosti. Sam Aleksandar Vučić time što je fotografisan njegov sin, kojeg je on sam učinio javnom ličnošću, ne može biti bezbednosno ugroženiji nego što je bio pre toga. Ako se dignutom hajkom htelo reći da je društvo Danila Vučića takvo da ugrožava njegov ugled ili ugled njegovog oca, to je nešto drugo i ne stoji u vezi sa njihovom ličnom bezbednošću“, kaže Vesna Rakić-Vodinelić dodajući da za „kvarenje“ projektovane slike o Vučiću junioru novinari ne snose nikakvu odgovornost, već da je on sam odgovoran za to.
Za Tanju Maksić način na koji režimski mediji i političari „brane“ Danila Vučića predstavlja „klasičnu zamenu teza“.
„Najpre, ovde nema govora o ‘deci’, jer se radi o punoletnom licu, čije je pravo na privatnost suženo. Drugo, bilo bi mnogo delotvornije da javnost dobije informaciju o tome kakva je priroda veze Danila Vučića sa licima za koje postoje sumnja da pripadaju organizovanim kriminalnim grupama, nego da se javnosti šalju neutemeljene poruke o napadu na predsednika. Dodatno, javnost je ostala uskraćena za informaciju o tome ko su pripadnici policije koji su zaustavili i legitimisali novinarku KRIK-a, kao i zašto je njoj mobilni telefon vraćen tek nakon intervencije privatnog lica (A. Vidojevića, prema svedočenju novinarke), a ne na intervenciju policije“, kaže ona.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve