Hapšenjem potpukovnika Dragana Obrenovića slagalica o tragediji Srebrenice je gotovo dovršena
„SVE IDE PO PLANU“: Dragan Obrenović
Potpukovnik Dragan Obrenović, komandant kasarne u Zvorniku, uhapšen je na Uskrs u dvorištu roditeljske kuće u selu Kozluk. Obrenoviću su, kada je napustio za trenutak proslavu i izašao iz kuće, prišla tri muškarca i jedna žena, te ga uz pretnju oružjem ubacili u jedan od tri automobila koji su čekali na ulici. Porodica i prijatelji su, misleći da je reč o otmici, obavestili policiju, ali su automobili – dva golfa i škoda, svi sa lokalnim tablicama – projurili pored patrole na putu za Tuzlu i stali tek na punktu federalne policije van teritorije Republike Srpske, u selu Memići, gde su zadržani. Putnici su, međutim, odbili da se legitimišu sve dok u Memiće nije stigla jaka patrola SFOR, nakon čega se ispostavilo da su „otmičari“ pripadnici specijalne jedinice NATO-a sa ovlašćenjem Tribunala u Hagu. Nekoliko sati kasnije, Obrenović je već bio u pritvorskoj jedinici u Ševeningenu, odakle se iste večeri javio porodici. Tribunal je saopštio da je Obrenović uhapšen na osnovu tajne optužnice koja je protiv njega podignuta 9. aprila ove godine, a u vezi sa pokoljem Muslimana u Srebrenici juna 1995.
Iako Obrenović nije bio šire poznat u javnosti, njegovo hapšenje nije moglo iznenaditi nikog ko je pratio suđenje njegovom pretpostavljenom, generalu Radislavu Krstiću, komandantu Drinskog korpusa VRS. Naime, u vreme ofanzive na Srebrenicu Obrenović, tada major, zauzimao je daleko istaknutije mesto nego što bi se moglo pretpostaviti na osnovu čina: bio je vršilac dužnosti komandanta Zvorničkog garnizona, u čiju je zonu odgovornosti spadao dobar deo fronta prema Srebrenici. Šta se dogodilo pošto je general Ratko Mladić, koji je rukovodio celom operacijom, ušao u ovu muslimansku enklavu i podelio deci slatkiše, nažalost je dobro poznato: računa se da je u Srebrenici i oko nje pobijeno oko pet hiljada muškaraca od šesnaest godina pa naviše; dve hiljade je pronađeno u masovnim grobnicama, dok se za leševima ostalih još traga. U Srbiji je ovaj pokolj dugo predstavljan kao izmišljotina zapadne propagande, ali danas gotovo niko ozbiljno ne dovodi u pitanje da se on zaista dogodio.
Kako se moglo saznati iz suđenja generalu Krstiću novembra prošle godine, Obrenović je svoj udeo u ovom poslu obavio odlučno i sa entuzijazmom, zbog čega je nedugo nakon rata unapređen. Na suđenju je, naime, emitovana traka sa uhvaćenim razgovorom između Krstića i Obrenovića na kojoj se čulo sledeće: „Radite li vi tamo dole?“ pita Krstić. „Radimo, radimo, gospodine generale“, odgovara Obrenović. „Ima ih još nekih koji su naleteli na žice i mine.“ „Dobro“, kaže Krstić, „pobijte ih sve redom. Jebite im majku.“ „Sve ide po planu“, odgovara spremno Obrenović i to ponavlja još jednom u toku razgovora. Krstić je tokom suđenja uzalud tvrdio da je traka montirana, da glas nije njegov, da on tih dana uopšte nije razgovarao sa Obrenovićem. Sudski eksperti su, međutim, potvdili autentičnost trake putem grafičkog otiska glasa, i nisu našli nikakve dokaze da je reč o montaži. Tako nešto ne bi ni bilo potrebno jer tužioci Tribunala, uz komandnu odgovornost, imaju sasvim dovoljno dokaza i svedočenja za svoje optužbe. Suđenje Krstiću je, inače, gotovo završeno i privremeno je prekinuto zbog pogoršanja zdravstvenog stanja optuženog. Obrenović je zanimljiv i zbog toga što je, kako optužnica tvrdi, u mesecima nakon ofanzive rukovodio naporima da se masovne grobnice izmeste i prikriju, pa bi mogao da pruži ključne informacije o nestalima, čija rodbina već šest godina uzalud čeka da sazna gde su leševi. Sem toga, optužnica ga tereti za genocid, kršenje zakona i običaja rata, zločine protiv humanosti i teška kršenja Ženevske konvencije, uključujući ubistva, mučenja i rasne i religijske progone. Obrenovićevo hapšenje je, sasvim očekivano, izazvalo proteste bosanskih Srba, po već ustaljenom ritualu koji se sprovodi kad god neko bitan bude uhapšen. U ponedeljak, dan posle hapšenja, u Zvorniku je protestovalo oko dve hiljade ljudi, dok je vlada Mirka Šarovića izrazila nezadovoljstvo zbog načina hapšenja. Obrenoviću nije pomoglo ni to što je, kako se tvrdi, do sada dva puta razgovarao sa istražiteljima Tribunala u Banjaluci, kao ni to što je izrazio spremnost da se dobrovoljno preda ako bude optužen. Tribunal mu ili nije poverovao, ili je odlučio da ne rizikuje eventualan pokušaj likvidacije od strane saučesnika, tek, prošli Uskrs je verovatno poslednji koji je dočekao na slobodi. Na slobodi je još uvek i glavni autor „plana“ koji je Obrenović pomenuo na traci, general Mladić, za koga se veruje da se krije u podzemnim skloništima svog bivšeg glavnog štaba u Sokocu. Tek kad on bude uhapšen, imaćemo potpunu sliku onoga što se desilo u Srebrenici, mada ne sasvim potpunu. Naime, ostaje da se rasvetli i uloga međunarodne zajednice, koja je prećutno odobrila ofanzivu na Srebrenicu u cilju uprošćavanja mapa za budući mirovni sporazum, kao i uloga Generalštaba Vojske Jugoslavije, koji je nesebično pružao logističku i ostalu pomoć Mladiću tokom operacije. Tek kada i ti komadi slagalice padnu na svoje mesto, duhovi srebreničkih žrtava moći će da se smire.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Odluka studenata da režimu upute zahtev za raspuštanje državnog parlamenta i raspisivanje vanrednih republičkih izbora nije pala s Marsa. O ovoj opciji se na plenumima već dugo žustro diskutovalo, a stvar je presečena onda kada je svima, ali baš svima, postalo jasno da vlast ne samo da ne želi da ispuni studentske zahteve nego na političku krizu odgovara sve jačom represijom i sve prljavijom propagandom. I kada više niko nije mogao da ospori činjenicu da je upravo režim generator svih društvenih i političkih anomalija, te da zahvaljujući njemu novosadska nadstrešnica svakom građaninu ove zemlje visi nad glavom
Kakvo je interesovanje među najvišim univerzitetskim radnicima za direktno učešće u politici, na “studentskoj listi”, ukoliko bi u Srbiji bili raspisani vanredni parlamentarni izbori
Poziv na raspisivanje izbora je poziv režimu, a trebalo bi da se vidi da li će postojati i studentski poziv svim ostalima na društveni dogovor o tome kako se suprotstaviti režimu na budućim izborima. Oni mogu biti raspisani neočekivano brzo, a možda ih i ne bude pre nekog “redovnog termina” ako ne bude izuzetno jakog pritiska na ulici
Možda je tačna verzija da je Aleksandru Vučiću pozlilo pa se zato vratio u zemlju. Ali i dalje cela stvar ostavlja mnogo otvorenih pitanja. Za početak, zašto je predsednik naše zemlje išao na donatorsko veče namenjeno unutarpolitičkim ciljevima druge zemlje? Zašto je išao na događaj na koji se ne može ući ako se ne donira novac? I ko ga je zvao? Ako se ova sapunska opera posmatra kao izolovan događaj, van domaćeg konteksta, zaista je reč o nečemu što izmiče zdravom razumu
Bez razumevanja zla koje je činjeno u našoj neposrednoj istoriji u poslednje tri, četiri decenije, to bi bilo parcijalno i licemerno. Zakasnilo se i za ono što se dogodilo pre šest meseci, sve sada je nadoknada. Ako ne dođemo do ozbiljnog suočavanja sa prošlošću, sa snažnim programom stvaranja nenasilnog društva, promene će imati kratak rok trajanja. A u toj promeni roditelji ubijene dece mogli bi da budu ambasadori procesa normalizacije ovog društva. Oni su spremni na tu ulogu i bilo bi dobro da ih i studenti uključe u svoje debate, da razumeju šta se dogodilo i koji su putevi suočavanja
Režimska odmazda biće strašna ako otpor posustane. Sada hoće da utamniče ljude koji su čavrljali o rušenju vlasti jer su time tobože rušili državu. Ali, državu je oteo i srušio režim, odavno
Ministarstvo za javna ulaganja podnelo je zahtev za građevinsku dozvolu za gradnju nove zgrade Beogradske filharmonije. S obzirom da se zna da je projekat preskup i da za njega nema para, deluje da je i ovo samo nova šarena laža
Klecavo vrhovno biće uzda se u lokalne izbore u Kosjeriću i Zaječaru. Ne sme se zaboraviti da on 13 godina teškim otrovima zasipa naročito u provinciji, te da je detoksikacija dug i mučan proces
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!