

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Ljudima koji ovih dana pokušavaju da izvade pasoš ili ličnu kartu zajedničke su dve stvari: fascikle sa dokumentima i izrazi lica koji odaju očaj i bespomoćnost. Uprkos opštem metežu i odsustvu organizacije, moguće je napraviti nekakvu podelu: na one koji pomirljivo staju na kraj reda, bilo kog, jer nikom nije jasno gde se šta čeka i one koji uđu i odmah izlete napolje


U ranim prepodnevnim satima ispred Policijske uprave Novi Beograd, gužva još nije prevelika. Ipak, kante za smeće prepune ambalaže raznih čipseva, keksa i sokova, opušci i prazne kartonske čaše za kafu svuda po stepeništu svedoče da se ovde poslednjih dana dešava nešto neobično. A zapravo, ništa se čudno ne dešava, ljudi dolaze iz istih razloga zbog kojih to inače čine: kako bi izvadili lične karte, pasoše, saobraćajne dozvole. Reklo bi se: stanje redovno. Ali, nije. Naprotiv, u većini policijskih uprava u Srbiji stanje je u poslednje vreme krajnje neredovno, štaviše – haotično.
Utorak je, drugi dan otkako je počela predaja zahteva za nove pasoše. Nešto malo posle osam sati ujutru u Policijskoj upravi beogradske opštine Stari grad već su formirani redovi. Isto je na Novom Beogradu i verovatno, u većini gradova i opština u Srbiji. Za to vreme u „Jutarnjem programu“ Radio-televizije Srbije, potpredsednik Vlade Božidar Đelić, građanima koji ne mogu da ga vide, jer stoje u redu, obećava dodatne klima-uređaje i stolice u šalter-salama policijskih uprava. Dan ranije, Đelić je posetio PU Novi Beograd i uverio se da su redovi ogromni. Tamo su ga već poslušali, pa su u salu uneli nekoliko stolica: tri se nalaze ispred šaltera, a dve usred reda koji bi trebalo da bude onaj na kom se predaju dokumenta za saobraćajne dozvole. Međutim, niko sa sigurnošću ne može da utvrdi koji je red za šta. Nije ni čudo, jer unutra ima toliko ljudi da je nemoguće organizovati ih u redove. Jednostavno, ulaze i stanu tamo gde nađu makar pedalj slobodnog prostora. Četiri od ranije postojeća klima-uređaja uzalud troše struju, u sali je toplije nego napolju, gde je već oko 30 °C, a vazduha skoro da nema.
Ljudima koji ulaze unutra zajedničke su dve stvari: fascikle sa dokumentima i izrazi lica koji odaju očaj i bespomoćnost. Uprkos opštem metežu i odsustvu organizacije, moguće je napraviti nekakvu podelu: na one koji pomirljivo staju na kraj reda, bilo kog, i one koji uđu i odmah izlete napolje. „Ne bih stao ovde ni za ‘soma’ evra“, kaže jedan momak izlazeći korakom mnogo bržim nego kad je ulazio. Gužva je i ispred oglasne table, jedinog mesta gde se građani mogu informisati o tome šta treba da prilože kako bi se dokopali ličnih dokumenata. „Pa, ja moram nekoga da pitam“, kaže žena u poodmakloj trudnoći. Iako je među retkima koji su uspeli da izvade novu ličnu kartu, nije ni blizu kraja agonije stajanja u redu. Treba da izvadi zdravstvenu knjižicu, ali, u Zavodu za zdravstveno osiguranje nemaju čitač za nove lične karte, pa ne mogu da dođu do njene adrese koja se nalazi na čipu. Sada mora da traži potvrdu o adresi prebivališta. Muškarac koji je tu sa njom odvraća je od ideje da se obrati nekome od šalterskih službenika: „Jesi normalna, ubiće te neko!“ Njegova primedba nije daleko od istine. Ljudi su na ivici živaca, pa nemaju milosti ni za koga. Na stolicama sede oni koji su ih se prvi domogli, a iz redova proviruju štake, štapovi i kolica za bebe.
Nesnosne gužve u redovima za lična dokumenta postale su praksa u celoj Srbiji. Više puta odlagano izdavanje novih dokumenata konačno je počelo, a nadležni su ga, izgleda, uprkos odlaganjima dočekali nespremni. Potpredsednik Vlade Đelić, ipak, i za ovo ima opravdanje. Gostujući na RTS-u, objasnio je da izdavanje novih dokumenata ide sporo jer Srbija nema onoliko mašina za izradu dokumenata koliko je potrebno da se zadovolji trenutni broj zahteva. Kupovina još nekoliko takvih uređaja koštala bi između tri i četiri miliona evra, što bi, dugoročno, bilo bacanje para, jer neće uvek biti ovoliko zahteva građana. „Želim da apelujem na građane da ne dolaze, osim ukoliko nemaju preku potrebu da izvade novu ličnu kartu ili novi pasoš. Imaju vremena sve do 2011. godine da izvade nova dokumenta ukoliko im je lična karta validna i imaju vremena do kraja ove godine da dobiju novi pasoš, ukoliko imaju nameru da putuju“, rekao je Đelić. Od desetak građana-čekača u redovima s kojima je ekipa „Vremena“ razgovarala, niko se nije tu zatekao bez preke potrebe. Dokumenta su im istekla, a planiraju da putuju. Iako je počeo prijem zahteva za nove pasoše, građanima koji uskoro planiraju da idu u inostranstvo, policijske uprave još izdaju i stare, plave pasoše. Ali, redovi za stare nisu ništa kraći od onih za nove putne isprave.
Ispred dobrog dela policijskih uprava u Srbiji, redovi se formiraju mnogo pre otvaranja šaltera. Najuporniji dolaze već oko šest ujutru. Ali, ima i onih kojima ne pada na pamet da stanu u red: „Stara lična karta mi je istekla u martu. Javili su mi pre tri nedelje da mi je nova gotova“, kaže u razgovoru za „Vreme“ gospođa koja je samo provirila u salu PU Novi Beograd: „Svratim svakog dana i odustanem kad vidim gužvu. Ne dolazi u obzir da se guram ovde ili da, ne daj bože, dolazim u zoru.“ Kazna za neposedovanje ličnog dokumenta na javnom mestu iznosi 50.000 dinara, ili jednu i po prosečnu platu u Srbiji.
Poslednjih nedelja građani su se preko medija naslušali raznih objašnjenja o uzrocima velikih gužvi na šalterima i apela da budu strpljivi. U nekom trenutku, kada većina zameni stara dokumenta, redovi će biti kraći, a gužve manje. Međutim, i dalje će ostati činjenica da nam administracija u velikom delu države funkcioniše isto kao pre tridesetak godina, a da je broj građana veći nego onda.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve