
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
Ljudima koji ovih dana pokušavaju da izvade pasoš ili ličnu kartu zajedničke su dve stvari: fascikle sa dokumentima i izrazi lica koji odaju očaj i bespomoćnost. Uprkos opštem metežu i odsustvu organizacije, moguće je napraviti nekakvu podelu: na one koji pomirljivo staju na kraj reda, bilo kog, jer nikom nije jasno gde se šta čeka i one koji uđu i odmah izlete napolje

U ranim prepodnevnim satima ispred Policijske uprave Novi Beograd, gužva još nije prevelika. Ipak, kante za smeće prepune ambalaže raznih čipseva, keksa i sokova, opušci i prazne kartonske čaše za kafu svuda po stepeništu svedoče da se ovde poslednjih dana dešava nešto neobično. A zapravo, ništa se čudno ne dešava, ljudi dolaze iz istih razloga zbog kojih to inače čine: kako bi izvadili lične karte, pasoše, saobraćajne dozvole. Reklo bi se: stanje redovno. Ali, nije. Naprotiv, u većini policijskih uprava u Srbiji stanje je u poslednje vreme krajnje neredovno, štaviše – haotično.
Utorak je, drugi dan otkako je počela predaja zahteva za nove pasoše. Nešto malo posle osam sati ujutru u Policijskoj upravi beogradske opštine Stari grad već su formirani redovi. Isto je na Novom Beogradu i verovatno, u većini gradova i opština u Srbiji. Za to vreme u „Jutarnjem programu“ Radio-televizije Srbije, potpredsednik Vlade Božidar Đelić, građanima koji ne mogu da ga vide, jer stoje u redu, obećava dodatne klima-uređaje i stolice u šalter-salama policijskih uprava. Dan ranije, Đelić je posetio PU Novi Beograd i uverio se da su redovi ogromni. Tamo su ga već poslušali, pa su u salu uneli nekoliko stolica: tri se nalaze ispred šaltera, a dve usred reda koji bi trebalo da bude onaj na kom se predaju dokumenta za saobraćajne dozvole. Međutim, niko sa sigurnošću ne može da utvrdi koji je red za šta. Nije ni čudo, jer unutra ima toliko ljudi da je nemoguće organizovati ih u redove. Jednostavno, ulaze i stanu tamo gde nađu makar pedalj slobodnog prostora. Četiri od ranije postojeća klima-uređaja uzalud troše struju, u sali je toplije nego napolju, gde je već oko 30 °C, a vazduha skoro da nema.
Ljudima koji ulaze unutra zajedničke su dve stvari: fascikle sa dokumentima i izrazi lica koji odaju očaj i bespomoćnost. Uprkos opštem metežu i odsustvu organizacije, moguće je napraviti nekakvu podelu: na one koji pomirljivo staju na kraj reda, bilo kog, i one koji uđu i odmah izlete napolje. „Ne bih stao ovde ni za ‘soma’ evra“, kaže jedan momak izlazeći korakom mnogo bržim nego kad je ulazio. Gužva je i ispred oglasne table, jedinog mesta gde se građani mogu informisati o tome šta treba da prilože kako bi se dokopali ličnih dokumenata. „Pa, ja moram nekoga da pitam“, kaže žena u poodmakloj trudnoći. Iako je među retkima koji su uspeli da izvade novu ličnu kartu, nije ni blizu kraja agonije stajanja u redu. Treba da izvadi zdravstvenu knjižicu, ali, u Zavodu za zdravstveno osiguranje nemaju čitač za nove lične karte, pa ne mogu da dođu do njene adrese koja se nalazi na čipu. Sada mora da traži potvrdu o adresi prebivališta. Muškarac koji je tu sa njom odvraća je od ideje da se obrati nekome od šalterskih službenika: „Jesi normalna, ubiće te neko!“ Njegova primedba nije daleko od istine. Ljudi su na ivici živaca, pa nemaju milosti ni za koga. Na stolicama sede oni koji su ih se prvi domogli, a iz redova proviruju štake, štapovi i kolica za bebe.
Nesnosne gužve u redovima za lična dokumenta postale su praksa u celoj Srbiji. Više puta odlagano izdavanje novih dokumenata konačno je počelo, a nadležni su ga, izgleda, uprkos odlaganjima dočekali nespremni. Potpredsednik Vlade Đelić, ipak, i za ovo ima opravdanje. Gostujući na RTS-u, objasnio je da izdavanje novih dokumenata ide sporo jer Srbija nema onoliko mašina za izradu dokumenata koliko je potrebno da se zadovolji trenutni broj zahteva. Kupovina još nekoliko takvih uređaja koštala bi između tri i četiri miliona evra, što bi, dugoročno, bilo bacanje para, jer neće uvek biti ovoliko zahteva građana. „Želim da apelujem na građane da ne dolaze, osim ukoliko nemaju preku potrebu da izvade novu ličnu kartu ili novi pasoš. Imaju vremena sve do 2011. godine da izvade nova dokumenta ukoliko im je lična karta validna i imaju vremena do kraja ove godine da dobiju novi pasoš, ukoliko imaju nameru da putuju“, rekao je Đelić. Od desetak građana-čekača u redovima s kojima je ekipa „Vremena“ razgovarala, niko se nije tu zatekao bez preke potrebe. Dokumenta su im istekla, a planiraju da putuju. Iako je počeo prijem zahteva za nove pasoše, građanima koji uskoro planiraju da idu u inostranstvo, policijske uprave još izdaju i stare, plave pasoše. Ali, redovi za stare nisu ništa kraći od onih za nove putne isprave.
Ispred dobrog dela policijskih uprava u Srbiji, redovi se formiraju mnogo pre otvaranja šaltera. Najuporniji dolaze već oko šest ujutru. Ali, ima i onih kojima ne pada na pamet da stanu u red: „Stara lična karta mi je istekla u martu. Javili su mi pre tri nedelje da mi je nova gotova“, kaže u razgovoru za „Vreme“ gospođa koja je samo provirila u salu PU Novi Beograd: „Svratim svakog dana i odustanem kad vidim gužvu. Ne dolazi u obzir da se guram ovde ili da, ne daj bože, dolazim u zoru.“ Kazna za neposedovanje ličnog dokumenta na javnom mestu iznosi 50.000 dinara, ili jednu i po prosečnu platu u Srbiji.
Poslednjih nedelja građani su se preko medija naslušali raznih objašnjenja o uzrocima velikih gužvi na šalterima i apela da budu strpljivi. U nekom trenutku, kada većina zameni stara dokumenta, redovi će biti kraći, a gužve manje. Međutim, i dalje će ostati činjenica da nam administracija u velikom delu države funkcioniše isto kao pre tridesetak godina, a da je broj građana veći nego onda.

Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve