Razgovori o decentralizaciji i ekonomiji nisu približili suprotstavljene stavove Beograda i Prištine, kompromis je postignut samo na pregovorima o zaštiti verskog i kulturnog nasleđa. Da li je na pomolu nametnuto rešenje
PROTEST U ZVEČANU: Traže zaštitu srpske policije
Raspad državne zajednice bacio je krajem maja u drugi plan jedan drugi nimalo veseo događaj: na polovini roka predviđenog za dogovaranje Beograda i Prištine o budućem statusu Kosova i Metohije odigrana je šesta, ponovo neuspešna runda pregovora. Kao i u prethodnim slučajevima, različite strane su različito tumačile ko je odgovoran za loš rezultat bečkih razgovora, čime su samo dodatno osnažene ionako već ozbiljno preteće prognoze da nikakav dogovor neće biti postignut i da će konačno rešenje međunarodna zajednica krajem godine – nametnuti.
Poslednji debakl izazvala je rasprava o ekonomskim pitanjima, poput imovine, procesa privatizacije i regulisanja spoljnog duga Kosova. Ocenjena kao najteža do sada, šesta runda pregovora, prema rečima člana srpskog pregovaračkog tima Leona Kojena, zbog potpuno različitih stavova, ostavila je malo mesta za dogovor. Postignut je, doduše, načelan dogovor o raspodeli duga Kosova prema međunarodnim finansijskim organizacijama, ali se dve delegacije nisu složile po pitanjima raspodele državne i privatne imovine. Beograd je tražio moratorijum na privatizaciju, a Priština je to odbila ističući da želi da završi privatizaciju do kraja ove godine. Izaslanik EU-a za pregovore Štefan Lene izjavio je da zahtev Beograda za zaustavljanje privatizacije nije prihvaćen jer Kancelarija UN-a za pregovore nema mandat da raspravlja o pitanjima privatizacije.
Nova runda nije zakazana, a prema rečima zamenika izaslanika UN-a za pregovore o Kosovu Albera Roana, u toku je uspostavljanje radne grupe koja bi se bavila razradom jedine do sada uspešne runde pregovora – zaštitom verskog i kulturnog nasleđa, u koju bi bili uključeni Savet Evrope i UNESCO. Prema planu koji predviđa završetak pregovora u novembru, sada je vreme za različite konsultacije nakon kojih bi dosadašnji razgovori o sistemu lokalne uprave, statusu crkava i manastira SPC-a i spomenika kulture, zaštiti Srba i ostalog nealbanskog stanovništva i ekonomskim pitanjima trebalo da prerastu u razgovore o statusu Kosova. Pre početka te faze, koja bi trebalo da počne u julu, specijalni izaslanik UN-a za pregovore o Kosovu Marti Athtisari najavio je da će obaviti konsultacije „sa svima, uključujući generalnog sekretara UN-a“ Kofija Anana. Šef UNMIK-a Seren Jesen Petersen trebalo bi da na sednici Saveta bezbednosti 20. juna podnese izveštaj o stanju na Kosovu, radu tamošnje Misije UN-a i stepenu ispunjenosti standarda demokratskog društva koje je definisao UN. Ahtisari bi nakon toga trebalo da se konsultuje i sa predstavnicima Kontakt grupe, najverovatnije u Moskvi, tokom sastanka uoči samita G-8 u Sankt Peterburgu polovinom jula.
BEZPOTPISA: U međuvremenu, cinično nastrojeni međunarodni izaslanici, u neformalnim razgovorima, tvrde da nikakvi naročiti rezultati pregovora nisu ni očekivani, i da će Kosovo dobiti nezavisan status koji je nemali broj zapadnih zvaničnika već najavio. Prema tim teorijama, cela priča zamišljena je tako da se izbegne direktan susret na vrhu odmah na početku procesa, koji bi, zbog potpuno suprotstavljenih stavova, „propao za dva sata“. Nekoliko meseci dug proces, prema toj verziji, trebalo bi da stvori privid stvarnog pokušaja dolaženja do kompromisa, nakon čega bi međunarodna zajednica sama predložila novu rezoluciju Saveta bezbednosti. Tim dokumentom bi praktično van snage bila stavljena Rezolucija 1244, koja govori o Kosovu kao delu teritorije zajednice Srbije i Crne Gore, a nakon poslednjeg razvoda, prema Ustavnoj povelji, teritoriji Srbije. Problem sa nemogućnošću srpske vlasti – bez obzira na njen personalni sastav – da ponese teret potpisivanja dokumenta kojim se Kosovu daje neka vrsta nezavisnog statusa bio bi izbegnut time što nikakvo potpisivanje ne bi ni bilo predviđeno, jer ne bi bilo nikakvog „ugovora“, već bi sve bilo rešeno rezolucijom UN-a. „Svako na kraju umire sam“, glasi jedan diplomatski odgovor na pitanje da li bi se mogao očekivati ruski veto na rezoluciju SB-a koja ne bi bila po volji srpskoj strani.
Ima, međutim, i onih koji misle da tolikom pesimizmu nema mesta, i da će međunarodna zajednica, svesna svih opasnosti koje bi dugoročno moglo doneti nametanje rešenja, iz sve snage pokušavati da politikom štapa i šargarepe privoli suprotstavljene strane da pristanu na kompromis. Valjda je u tu svrhu trebalo da posluži uvođenje termina „ograničena nezavisnost“, koji su srpski pregovarači ocenili kao neprihvatljiv. A termin se u konkretnom slučaju odnosi na pravo Kosova da uđe u međunarodne institucije, ali bez stolice u UN-u i bez članstva u NATO-u. Ipak, paralelnim kolosekom, Kosovo bi moglo da pristupa EU-u, a ceo aranžman bio bi oročen na tri ili pet godina.
PLATFORMA: Možda neko veruje i da bi najnovija Platforma srpskog pregovaračkog tima, predstavljena baš uoči poslednje (neuspešne) runde pregovora, mogla imati domet i van srpskog biračkog tela (kome je, prema nekim kritičarima, zapravo namenjena). Predlog, naime, predviđa da Kosovo bude sastavni deo Srbije sa visokom autonomijom, pri čemu bi Beograd i Priština zaključili međunarodni sporazum u trajanju od 20 godina, a UN bi zadržao vojno i delimično policijsko prisustvo u pokrajini. Takva operacionalna definicija prošle godine promovisanog cilja „više od autonomije, manje od nezavisnosti“, koja predviđa veće ingerencije Beograda nego što ih danas ima, još nije dobila zvaničan međunarodni odgovor – ako se ne računa tvrdnja Serena Jesena Petersena da UNMIK planira povlačenje sa Kosova po utvrđivanju statusa. Sasvim očekivano, nova srpska Platforma koja isključuje mogućnost nezavisnosti Kosova u Prištini je odbačena kao neprihvatljiva – kosovski vicepremijer Ljufti Haziri rekao je kosovskim medijima da je „nezavisnost poslednji kompromis (?!) koji kosovska strana nudi“. Prema nekim tumačenjima, iznošenjem tvrdog stava, zvanični Beograd primenio je isti metod kao i zvanična Priština, prebacujući tako odgovornost donošenja rešenja bez sporazuma na međunarodnu zajednicu. Srpski pregovarački tim istovremeno je pojačao nekoliko dana ranije obelodanjenu inicijativu predsednika i premijera Srbije Borisa Tadića i Vojislava Koštunice da se odmah započnu razgovori o budućem statusu, umesto očigledno neuspešnog pregovaranja o decentralizaciji.
A da je mala šansa da se predstavnici Beograda i Prištine o nečem dogovore, videlo se u većini od ukupno šest do sada održanih pregovaračkih rundi, na kojima se tražio recept za decentralizaciju, zaštitu verske i kulturne baštine i ključna ekonomska pitanja. Na prvom sastanku, 21. februara, razmatrani su osnovni principi prenošenja nadležnosti na opštine u oblasti zdravstva, obrazovanja, kulture, socijalnog osiguranja, policije i sudstva. Dve strane načelno su se saglasile u vezi sa oblastima koje bi trebalo da budu uređene na lokalnom nivou, ali su ostale nesaglasne o stepenu autonomije opština u pogledu nadležnosti. Kako su, međutim, rasli broj tema i osetljivost razmatranih problema, udaljenost stavova Beograda i Prištine postajala je sve očiglednija i veća.
Tačno na godišnjicu najvećeg talasa nasilja prema kosovskim Srbima, 17. marta, na drugoj rundi pregovora u Beču se razgovaralo o finansiranju na lokalnom nivou, međuopštinskoj i saradnji opština sa srpskom većinom sa Beogradom. Dve strane postigle su, prema izjavama učesnika, načelnu saglasnost da je finansiranje od strane Beograda prihvatljivo uz uslov da se obavlja na transparentan način i da je ograničeno na oblasti u nadležnosti opština, kao i da srpske opštine mogu da se međusobno povezuju, odnosno da održavaju saradnju sa Beogradom. Ipak, nije postignut formalan dogovor ni po jednom od razmatranih pitanja. Albanska strana se, kako je preneto, protivila direktnim vezama Beograda i srpskih opština, i zahtevala da finansiranje i druga pomoć idu preko prištinskih ministarstava. Prema objašnjenju koje je tada dao Kojen, srpski tim zahtevao je da Beograd opštinama na Kosovu direktno šalje novčanu i tehničku pomoć, kadrove, profesore fakulteta, i sve drugo što im je potrebno, i to za šest oblasti: obrazovanje, kulturu, zdravstvo, socijalnu politiku, zaštitu kulturnih spomenika, crkvu i verska pitanja.
Treća runda je 3. aprila, tokom rasprave o principima decentralizacije, nadležnosti opština, finansiranju, međuopštinskoj i saradnji srpskih opština i zajednice srpskih opština sa Beogradom, dovela do još većeg razmimoilaženja dve strane, naročito po pitanju nadležnosti opština. Tako se, na primer, kao problem pojavilo i to ko će i kako birati šefa policije, sudije i tužioce opštinskih sudova u opštinama gde Srbi čine većinu. Da od pregovora nema neke naročite vajde potvrdio je predsedavajući sastanka Alber Roan, koji je rekao da su razlike zabrinjavajuće i kao primer naveo da je koncept Prištine decentralizacija svih opština, ali da etnički princip pri tom bude neutralan, dok Srbi traže da taj princip bude poštovan u opštinama gde Srbi imaju većinu. „Koncept srpske strane oslanja se na široku autonomiju za srpske opštine, sa ograničenom ulogom centralnih vlasti, dok je Kosovska delegacija stavila akcenat na snažnu ulogu centralne vlasti“, rekao je on.
OPŠTINE: Početkom maja na dnevni red je došlo pitanje stvaranja novih opština, odnosno korigovanje granica postojećih opština sa srpskom većinom. Kompromisa nije bilo: albanska strana predložila je osnivanje tri nove opštine (Gračanica, Ranilug i Severna Mitrovica) i proširenje jedne postojeće opštine (Novo Brdo). Srpska strana predložila je stvaranje 14 novih opština sa srpskom većinom, uz dve opštine sa goranskom (opština Gora) i romskom populacijom (opština Rasadnik, na teritoriji južne Mitrovice), odnosno izmenu granica pet postojećih srpskih opština. Roan je saopštio da su, ipak, usaglašeni kriterijumi za formiranje opština, koji, između ostalog, podrazumevaju minimalan broj stanovnika (5000) i minimalan procenat srpskog stanovništva da bi se moglo govoriti o većinskoj opštini (70 odsto). Zbog činjenice da neki od srpskih predloga predviđaju opštine sa znatno manje od 5000 stanovnika, albanska strana govorila je o „fantomskim opštinama“ i zainteresovanosti Srbije za teritorije a ne za građane. Srpska strane je to demantovala, ističući da je reč o mestima na kojima se nalaze vredni srpski kulturno-istorijski spomenici, ili o mestima na kojima se očekuje značajan povratak srpskog stanovništva.
Pre nego što je, poslednjeg dana maja, održana neuspešna rasprava o ekonomskim temama, 23. maja, na petoj rundi pregovora, zabeležen je jedini ozbiljan pozitivan ishod putovanja u Beč. Pregovarački tim Prištine pokazao je spremnost da prizna kanonsku i vlasničku nadležnost Srpske pravoslavne crkve, čime se praktično odrekao namere i prethodnih pokušaja da se srpska baština preimenuje u kosovsku. Dogovoreno je i da Ministarstvo vera Srbije i Zavod za zaštitu kulturnih spomenika imaju nadležnost nad kulturnim i verskim objektima (održavanje i obnova). Postignuta je i saglasnost da se oko određenih istorijski i umetnički važnih objekata stvore dve zaštitne zone, sa dve vrste zaštite – fizičkom, koja bi se odnosila na manastirske zajednice, i institucionalnom, koja bi podrazumevala mehanizme za uređenje funkcionisanja zaštićenih zona na dugoročnoj osnovi. Delegacije Beograda i Prištine pride su tokom pete runde usaglasile detalje protokola o povratku raseljenih osoba na Kosovo. Usaglašeni dokument nije još ni potpisan, a beogradska „Politika“ objavila je tvrdnju o postojanju internog plana UN-a o postupanju u slučaju da se pregovori o Kosovu okončaju proglašenjem nezavisnosti, koji predviđa i mogućnost nasilja nad Srbima i oko 70.000 novih izbeglica koje bi spas potražile u Srbiji.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!