
Novi broj „Vremena“
Šapićev Beograd: Pare za nepostojeću naplatu gradskog prevoza
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
"Ova godina je poslednja kada se može očekivati pomoć donatora, a minimum koji ćemo od njih traćiti je 300 miliona eura"
Novi specijalni koordinator Pakta za stabilnost juoistočne Evrope Austrijanac Erhard Busek ima težak zadatak da povrati poverenje u ovo „čedo“ Evropske unije upravo u regionu kome je Pakt i namenjen. Ključne oblasti delovanja od samog osnivanja 1999. godine bile su, a i ostale SRJ, Hrvatska i BiH. Poznato je da je to delovanje zbog političkih i ratnih okolnosti bilo više nadgledanje nego delovanje, a korišćenje Pakta za korekcije političkih odluka dovelo je do gubitka poverenja upravo kod onih kojima ta organizacija po svojoj prirodi najviše može da pomogne. To su najugroženiji slojevi stanovništva u regionu, ujedno i najveće žrtve proteklih ratova, do kojih ne dopiru sredstva za reanimaciju tri državna organizma. Izgleda da će se Busek izboriti da ove godine evropske institucije usvoje listu prioriteta ili, kako se još kaže, ostvarljivih ciljeva, od koje bi ta socijalna periferija dobila vrlo konkretnu pomoć.
Koordinator Pakta za Jugoslaviju Jovan Ratković najavljuje za „Vreme“ da će jedan od šest prioriteta za ovu godinu biti realizacija AREA, jednog od najznačajnijih dokumenata Pakta za stabilnost; to je trilateralni dogovor o povratku izbeglica između SRJ, Hrvatske i BiH.
„Ideja je da se plan realizuje zaključno sa 2003. godinom, do kada će pažnja donatora splasnuti. Ova godina je poslednja kada se može očekivati pomoć donatora, a minimum koji ćemo od njih tražiti je 300 miliona eura. Nedostatak novca za potpuno rešavanje problema koje imamo moramo da nadomestimo kroz saradnju s velikim finansijskim institucijama onako kako su to uradile i druge dve države, kroz dogovore oko povoljnih kredita. To su takozvani big five: Svetska banka, Međunarodni monetarni fond, Evropska investiciona banka, Evropska banka za obnovu i razvoj i Banka za razvoj Saveta Evrope“, kaže Ratković.
„VREME„: Mnogo se očekivalo od Pakta za stabilnost i njegova misija na ovim prostorima do sada se smatra uglavnom neuspešnom. Kažete da Pakt nije ono što bismo voleli da jeste – novi Maršalov plan.
RATKOVIĆ: Pakt za stabilnost je mehanizam, on nije institucija i nema svoj budžet. On kreira političke dogovore, sakuplja dokumente o potrebama regionalnih država, a onda je zadatak generalnog sekretara u Briselu da lobira sve zemlje donatore Pakta, da ih vuče za rukav i traži im pare. Donatori Pakta su 22 države, 15 članica EU-a i SAD, Kanada, Rusija, Japan, Norveška, Švajcarska i Turska. Pridružile se i zemlje koje su na putu da postanu članice EU-a, Češka, Poljska i Slovačka. Postoji još i 15 međunarodnih organizacija koje finansijski podržavaju Pakt. Pored onih big five, tu su i EU, Evropski parlament, UN, Savet Evrope, NATO, OSCE. Dakle, najvažnije institucije koje deluju u Evropi i svetu i koje mogu da kreiraju političku klimu. Busek će njima 11. marta u Briselu predstaviti prioritete koje predlažemo za ovu godinu. Biće ih svega šest i pretpostavljam da će uz eventualne manje korekcije sve biti prihvaćene.
Možete li da najavite tih šest prioriteta Pakta za stabilnost za tekuću godinu?
1. Liberalizacija trgovine; to podrazumeva da se do kraja ove godine potpišu bilateralni sporazumi među svim zemljama u regionu i da region od prvog januara sledeće godine postane zona slobodne trgovine.
2. Realizacija AREA.
3. Pogranična saradnja; to ne znači samo razvijanje saradnje u pograničnim opštinama. Imamo već primer banatskog evroregiona, koji obuhvata delove Banata koji se nalaze u Rumuniji, Mađarskoj i Vojvodini i ta saradnja je vrlo široka. Ona obuhvata i liberalizaciju viznog režima, razvijanje saradnje između malih i srednjih preduzeća koja se nalaze u tom području, ali se kasnije razvija i prenosi i na kulturnu i sportskuđi na razmenu mladih ljudi, ali i na saradnju u rešavanju komunalnih problema, kao što je problem reke Tise.
Pakt će insistirati na decentralizaciji zemalja u regionu i na razvoju lokalne samouprave. Veliki deo pomoći najvećih donatora, uključujući i SAD, ići će na razvoj lokalne samouprave. To ne podrazumeva samo infrastrukturne projekte, izgradnju puteva, vodovoda i ostalih potreba, već i jačanje lokalnih opština i civilnog društva, odnosno nevladinog sektora u tim društvima. SAD su već izabrale 50 opština u Srbiji za tu vrstu pomoći i za to odvojile veliki deo ukupne pomoći koja će doći u Srbiju tokom 2002. Još šest zemalja biće veoma aktivno u tome.
U okviru ove inicijative su i borba za poštovanje prava manjina i međuetnički dijalog. Ta oblast će imati nekoliko faza: najpre će se pretresti svi zakoni o pravima manjina u regionu, zatim organizovati trening ljudi koji rade u javnoj upravi u pogledu prava manjina, onda će se angažovati i pomoć međunarodne zajednice u onim regionima u kojima i dalje postoji međuetnička tenzija. Dobar primer dao je Nebojša Čović, koji je sjajnom saradnjom sa međunarodnom zajednicom uspeo da privuče dosta pomoći u region južne Srbije, i to u infrastrukturne projekte, a ne samo sredstva za razvoj multietničke policije i obnovu međuetničkog dijaloga.
4. Investicije u stratešku infrastrukturu, u izgradnju enegretskog sistema i sistema puteva.
5. Borba protiv organizovanog kriminala i terorizma obuhvatiće i borbu protiv organizovane korupcije, jačanje kontrole granica, razmenu informacija koje se tiču terorističkih grupa i aktivnosti organizovanog kriminala itd., zatim slede zajednička saradnja vojski i policija regiona, trening, pitanja migracija i egzila. Što se više bude razvijao region, imaćemo sve više azilanata iz zemalja trećeg sveta, već ih ima više desetina hiljada u regionu svake godine.
6. Problem malog i sitnog naoružanja je zaista veliki problem po bezbednost u regionu. Regionalni centar će biti krajem marta otvoren u Beogradu.đTo će biti informacioni centar gde će se skupljati svi podaci o tome koliko postoji malog i sitnog oružja u kojim zemljama regiona i šta sve te zemlje predviđaju da urade na prikupljanju i uništavanju oružja. Centar za razvoj Ujedinjenih nacija ulaže dva miliona dolara u to. U Beogradu će se otvoriti i regionalni centar za suzbijanje ilegalne trgovine ljudima i to je nešto u čemu je naša zemlja vrlo aktivna. Odlično sarađujemo s mnogim međunarodnim organizacijama koje se bave tim pitanjem.
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Setite se – kada ste poslednji put videli da u obližnjem parku beogradsko JKP “Zelenilo” zaliva zelene površine kako bi, je l’, ostale zelene? Kada je poslednji put kompletno renovirana ulica kojom stalno prolazite, a koja je prepuna rupčaga, takvih da morate da vozite 20 na sat? Koliko nelegalnih zgrada je izgrađeno u vašem komšiluku, a koliko ih se nakačilo baš vama na struju, vodu i kanalizaciju? Koliko stabala je imala vaša ulica pre 15 godina, a koliko ih ima danas? Gde nalazite mesto za parkiranje? Možete li biciklom po gradu? A za to vreme, gradonačelnik Šapić se pojavi u javnosti jednom mesečno ili u nekoliko meseci – da se pohvali rezultatima, da najavi nove “projekte” koji su, deluje, smišljeni prethodne večeri, pa da se verbalno obračuna i uvredi novinare koji mu nisu po volji
Neuplaćivanje lokalnoj samoupravi dela poreza na zarade od 102 miliona dinara i nenamenskih transfernih sredstava od 46,5 miliona dinara došlo je nakon izjave Aleksandra Vučića da za ovaj grad “nema više para”. A da je režim pustio ovaj grad “niz vodu” jasno je i zbog sve češćeg targetiranja ovdašnjih političara u tabloidima
Da mi je neko pre samo mesec dana rekao da će policija danima sedeti u mojoj kući, na Filozofskom fakultetu, pomislila bih da je to nemoguće. Ali do sada smo naučili da je ovde sve moguće. Znamo da Vučić mnoge stvari kopira od Viktora Orbana. Zašto ne bi počeo da kopira i jednog drugog autoritarnog lidera, Redžepa Erdogana, i počeo da gasi društvene mreže
Ekonomskim merama i organizovanim spontanim okupljanjima Aleksandar Vučić pokušava da konsoliduje svoje biračko telo, dok istovremeno podmeće nogu studentima i opoziciji i obračunava se sa nezavisnim medijima. Između naprednjačke inscenirane idile i društvenog bunta, sve jače se oseća nagoveštaj izbora. Kampanja pre kampanje je uveliko počela. Kada bi i pod kojim uslovima građani ponovo mogli na birališta
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve