

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
"Ova godina je poslednja kada se može očekivati pomoć donatora, a minimum koji ćemo od njih traćiti je 300 miliona eura"


Novi specijalni koordinator Pakta za stabilnost juoistočne Evrope Austrijanac Erhard Busek ima težak zadatak da povrati poverenje u ovo „čedo“ Evropske unije upravo u regionu kome je Pakt i namenjen. Ključne oblasti delovanja od samog osnivanja 1999. godine bile su, a i ostale SRJ, Hrvatska i BiH. Poznato je da je to delovanje zbog političkih i ratnih okolnosti bilo više nadgledanje nego delovanje, a korišćenje Pakta za korekcije političkih odluka dovelo je do gubitka poverenja upravo kod onih kojima ta organizacija po svojoj prirodi najviše može da pomogne. To su najugroženiji slojevi stanovništva u regionu, ujedno i najveće žrtve proteklih ratova, do kojih ne dopiru sredstva za reanimaciju tri državna organizma. Izgleda da će se Busek izboriti da ove godine evropske institucije usvoje listu prioriteta ili, kako se još kaže, ostvarljivih ciljeva, od koje bi ta socijalna periferija dobila vrlo konkretnu pomoć.
Koordinator Pakta za Jugoslaviju Jovan Ratković najavljuje za „Vreme“ da će jedan od šest prioriteta za ovu godinu biti realizacija AREA, jednog od najznačajnijih dokumenata Pakta za stabilnost; to je trilateralni dogovor o povratku izbeglica između SRJ, Hrvatske i BiH.
„Ideja je da se plan realizuje zaključno sa 2003. godinom, do kada će pažnja donatora splasnuti. Ova godina je poslednja kada se može očekivati pomoć donatora, a minimum koji ćemo od njih tražiti je 300 miliona eura. Nedostatak novca za potpuno rešavanje problema koje imamo moramo da nadomestimo kroz saradnju s velikim finansijskim institucijama onako kako su to uradile i druge dve države, kroz dogovore oko povoljnih kredita. To su takozvani big five: Svetska banka, Međunarodni monetarni fond, Evropska investiciona banka, Evropska banka za obnovu i razvoj i Banka za razvoj Saveta Evrope“, kaže Ratković.
„VREME„: Mnogo se očekivalo od Pakta za stabilnost i njegova misija na ovim prostorima do sada se smatra uglavnom neuspešnom. Kažete da Pakt nije ono što bismo voleli da jeste – novi Maršalov plan.
RATKOVIĆ: Pakt za stabilnost je mehanizam, on nije institucija i nema svoj budžet. On kreira političke dogovore, sakuplja dokumente o potrebama regionalnih država, a onda je zadatak generalnog sekretara u Briselu da lobira sve zemlje donatore Pakta, da ih vuče za rukav i traži im pare. Donatori Pakta su 22 države, 15 članica EU-a i SAD, Kanada, Rusija, Japan, Norveška, Švajcarska i Turska. Pridružile se i zemlje koje su na putu da postanu članice EU-a, Češka, Poljska i Slovačka. Postoji još i 15 međunarodnih organizacija koje finansijski podržavaju Pakt. Pored onih big five, tu su i EU, Evropski parlament, UN, Savet Evrope, NATO, OSCE. Dakle, najvažnije institucije koje deluju u Evropi i svetu i koje mogu da kreiraju političku klimu. Busek će njima 11. marta u Briselu predstaviti prioritete koje predlažemo za ovu godinu. Biće ih svega šest i pretpostavljam da će uz eventualne manje korekcije sve biti prihvaćene.
Možete li da najavite tih šest prioriteta Pakta za stabilnost za tekuću godinu?
1. Liberalizacija trgovine; to podrazumeva da se do kraja ove godine potpišu bilateralni sporazumi među svim zemljama u regionu i da region od prvog januara sledeće godine postane zona slobodne trgovine.
2. Realizacija AREA.
3. Pogranična saradnja; to ne znači samo razvijanje saradnje u pograničnim opštinama. Imamo već primer banatskog evroregiona, koji obuhvata delove Banata koji se nalaze u Rumuniji, Mađarskoj i Vojvodini i ta saradnja je vrlo široka. Ona obuhvata i liberalizaciju viznog režima, razvijanje saradnje između malih i srednjih preduzeća koja se nalaze u tom području, ali se kasnije razvija i prenosi i na kulturnu i sportskuđi na razmenu mladih ljudi, ali i na saradnju u rešavanju komunalnih problema, kao što je problem reke Tise.
Pakt će insistirati na decentralizaciji zemalja u regionu i na razvoju lokalne samouprave. Veliki deo pomoći najvećih donatora, uključujući i SAD, ići će na razvoj lokalne samouprave. To ne podrazumeva samo infrastrukturne projekte, izgradnju puteva, vodovoda i ostalih potreba, već i jačanje lokalnih opština i civilnog društva, odnosno nevladinog sektora u tim društvima. SAD su već izabrale 50 opština u Srbiji za tu vrstu pomoći i za to odvojile veliki deo ukupne pomoći koja će doći u Srbiju tokom 2002. Još šest zemalja biće veoma aktivno u tome.
U okviru ove inicijative su i borba za poštovanje prava manjina i međuetnički dijalog. Ta oblast će imati nekoliko faza: najpre će se pretresti svi zakoni o pravima manjina u regionu, zatim organizovati trening ljudi koji rade u javnoj upravi u pogledu prava manjina, onda će se angažovati i pomoć međunarodne zajednice u onim regionima u kojima i dalje postoji međuetnička tenzija. Dobar primer dao je Nebojša Čović, koji je sjajnom saradnjom sa međunarodnom zajednicom uspeo da privuče dosta pomoći u region južne Srbije, i to u infrastrukturne projekte, a ne samo sredstva za razvoj multietničke policije i obnovu međuetničkog dijaloga.
4. Investicije u stratešku infrastrukturu, u izgradnju enegretskog sistema i sistema puteva.
5. Borba protiv organizovanog kriminala i terorizma obuhvatiće i borbu protiv organizovane korupcije, jačanje kontrole granica, razmenu informacija koje se tiču terorističkih grupa i aktivnosti organizovanog kriminala itd., zatim slede zajednička saradnja vojski i policija regiona, trening, pitanja migracija i egzila. Što se više bude razvijao region, imaćemo sve više azilanata iz zemalja trećeg sveta, već ih ima više desetina hiljada u regionu svake godine.
6. Problem malog i sitnog naoružanja je zaista veliki problem po bezbednost u regionu. Regionalni centar će biti krajem marta otvoren u Beogradu.đTo će biti informacioni centar gde će se skupljati svi podaci o tome koliko postoji malog i sitnog oružja u kojim zemljama regiona i šta sve te zemlje predviđaju da urade na prikupljanju i uništavanju oružja. Centar za razvoj Ujedinjenih nacija ulaže dva miliona dolara u to. U Beogradu će se otvoriti i regionalni centar za suzbijanje ilegalne trgovine ljudima i to je nešto u čemu je naša zemlja vrlo aktivna. Odlično sarađujemo s mnogim međunarodnim organizacijama koje se bave tim pitanjem.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve