"Ova godina je poslednja kada se može očekivati pomoć donatora, a minimum koji ćemo od njih traćiti je 300 miliona eura"
RAČUNAMO NA PETORICU VELIKIH: Jovan Ratković
Novi specijalni koordinator Pakta za stabilnost juoistočne Evrope Austrijanac Erhard Busek ima težak zadatak da povrati poverenje u ovo „čedo“ Evropske unije upravo u regionu kome je Pakt i namenjen. Ključne oblasti delovanja od samog osnivanja 1999. godine bile su, a i ostale SRJ, Hrvatska i BiH. Poznato je da je to delovanje zbog političkih i ratnih okolnosti bilo više nadgledanje nego delovanje, a korišćenje Pakta za korekcije političkih odluka dovelo je do gubitka poverenja upravo kod onih kojima ta organizacija po svojoj prirodi najviše može da pomogne. To su najugroženiji slojevi stanovništva u regionu, ujedno i najveće žrtve proteklih ratova, do kojih ne dopiru sredstva za reanimaciju tri državna organizma. Izgleda da će se Busek izboriti da ove godine evropske institucije usvoje listu prioriteta ili, kako se još kaže, ostvarljivih ciljeva, od koje bi ta socijalna periferija dobila vrlo konkretnu pomoć.
Koordinator Pakta za Jugoslaviju Jovan Ratković najavljuje za „Vreme“ da će jedan od šest prioriteta za ovu godinu biti realizacija AREA, jednog od najznačajnijih dokumenata Pakta za stabilnost; to je trilateralni dogovor o povratku izbeglica između SRJ, Hrvatske i BiH.
„Ideja je da se plan realizuje zaključno sa 2003. godinom, do kada će pažnja donatora splasnuti. Ova godina je poslednja kada se može očekivati pomoć donatora, a minimum koji ćemo od njih tražiti je 300 miliona eura. Nedostatak novca za potpuno rešavanje problema koje imamo moramo da nadomestimo kroz saradnju s velikim finansijskim institucijama onako kako su to uradile i druge dve države, kroz dogovore oko povoljnih kredita. To su takozvani big five: Svetska banka, Međunarodni monetarni fond, Evropska investiciona banka, Evropska banka za obnovu i razvoj i Banka za razvoj Saveta Evrope“, kaže Ratković.
RATKOVIĆ: Pakt za stabilnost je mehanizam, on nije institucija i nema svoj budžet. On kreira političke dogovore, sakuplja dokumente o potrebama regionalnih država, a onda je zadatak generalnog sekretara u Briselu da lobira sve zemlje donatore Pakta, da ih vuče za rukav i traži im pare. Donatori Pakta su 22 države, 15 članica EU-a i SAD, Kanada, Rusija, Japan, Norveška, Švajcarska i Turska. Pridružile se i zemlje koje su na putu da postanu članice EU-a, Češka, Poljska i Slovačka. Postoji još i 15 međunarodnih organizacija koje finansijski podržavaju Pakt. Pored onih big five, tu su i EU, Evropski parlament, UN, Savet Evrope, NATO, OSCE. Dakle, najvažnije institucije koje deluju u Evropi i svetu i koje mogu da kreiraju političku klimu. Busek će njima 11. marta u Briselu predstaviti prioritete koje predlažemo za ovu godinu. Biće ih svega šest i pretpostavljam da će uz eventualne manje korekcije sve biti prihvaćene.
1. Liberalizacija trgovine; to podrazumeva da se do kraja ove godine potpišu bilateralni sporazumi među svim zemljama u regionu i da region od prvog januara sledeće godine postane zona slobodne trgovine.
2. Realizacija AREA.
3. Pogranična saradnja; to ne znači samo razvijanje saradnje u pograničnim opštinama. Imamo već primer banatskog evroregiona, koji obuhvata delove Banata koji se nalaze u Rumuniji, Mađarskoj i Vojvodini i ta saradnja je vrlo široka. Ona obuhvata i liberalizaciju viznog režima, razvijanje saradnje između malih i srednjih preduzeća koja se nalaze u tom području, ali se kasnije razvija i prenosi i na kulturnu i sportskuđi na razmenu mladih ljudi, ali i na saradnju u rešavanju komunalnih problema, kao što je problem reke Tise.
Pakt će insistirati na decentralizaciji zemalja u regionu i na razvoju lokalne samouprave. Veliki deo pomoći najvećih donatora, uključujući i SAD, ići će na razvoj lokalne samouprave. To ne podrazumeva samo infrastrukturne projekte, izgradnju puteva, vodovoda i ostalih potreba, već i jačanje lokalnih opština i civilnog društva, odnosno nevladinog sektora u tim društvima. SAD su već izabrale 50 opština u Srbiji za tu vrstu pomoći i za to odvojile veliki deo ukupne pomoći koja će doći u Srbiju tokom 2002. Još šest zemalja biće veoma aktivno u tome.
U okviru ove inicijative su i borba za poštovanje prava manjina i međuetnički dijalog. Ta oblast će imati nekoliko faza: najpre će se pretresti svi zakoni o pravima manjina u regionu, zatim organizovati trening ljudi koji rade u javnoj upravi u pogledu prava manjina, onda će se angažovati i pomoć međunarodne zajednice u onim regionima u kojima i dalje postoji međuetnička tenzija. Dobar primer dao je Nebojša Čović, koji je sjajnom saradnjom sa međunarodnom zajednicom uspeo da privuče dosta pomoći u region južne Srbije, i to u infrastrukturne projekte, a ne samo sredstva za razvoj multietničke policije i obnovu međuetničkog dijaloga.
4. Investicije u stratešku infrastrukturu, u izgradnju enegretskog sistema i sistema puteva.
5. Borba protiv organizovanog kriminala i terorizma obuhvatiće i borbu protiv organizovane korupcije, jačanje kontrole granica, razmenu informacija koje se tiču terorističkih grupa i aktivnosti organizovanog kriminala itd., zatim slede zajednička saradnja vojski i policija regiona, trening, pitanja migracija i egzila. Što se više bude razvijao region, imaćemo sve više azilanata iz zemalja trećeg sveta, već ih ima više desetina hiljada u regionu svake godine.
6. Problem malog i sitnog naoružanja je zaista veliki problem po bezbednost u regionu. Regionalni centar će biti krajem marta otvoren u Beogradu.đTo će biti informacioni centar gde će se skupljati svi podaci o tome koliko postoji malog i sitnog oružja u kojim zemljama regiona i šta sve te zemlje predviđaju da urade na prikupljanju i uništavanju oružja. Centar za razvoj Ujedinjenih nacija ulaže dva miliona dolara u to. U Beogradu će se otvoriti i regionalni centar za suzbijanje ilegalne trgovine ljudima i to je nešto u čemu je naša zemlja vrlo aktivna. Odlično sarađujemo s mnogim međunarodnim organizacijama koje se bave tim pitanjem.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!