

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Šta se dešava kad se čovek posle desetomesečnog bolovanja vrati na posao? Kolege ga toplo dočekaju, uz kaficu se srdačno ćaska, pitaju se za zdravlje... Takva je bila atmosfera kada se Milorad Komrakov vratio u RTS – tvrdi isti u demantiju upućenom autorima emisije "Da i ne" Dragoljubu Žarkoviću i Nikoli Miloševiću


Milorad Komrakov raspoređen je na radno mesto u Zvečkoj kod Obrenovca, o čemu su pisali mediji, a gospodin Bivši u svom pismenom obraćanju autorima emisije „Da i ne“ kaže da se posle desetomesečnog bolovanja „potpuno sam uredno prijavio nadležnima i vratio na posao u svoju bivšu redakciju da svima saopštim (a rukovodiocima sam to učinio i pismeno) da sam sposoban za rad“. Dakle, to je prva „neistina“: gospodin nije vraćen na posao kako se priča, već se dobrovoljno prijavio. Druga laž je, ispoveda se M.K., da je dotični imao problema dok je prolazio kroz zgradu da bi došao do Crkvenjakova, od koga je tražio zaštitu pošto su neki hteli da ga biju, pljuju, psuju i slično. Ne, istina je potpuno drugačija, istaknuto je u pismu velikim slovima: „Moj povratak na posao u redakciju Informativnog programa dana 13.09.2001. godine, i narednih dana, bio je izuzetno srdačan, radostan i iskren, uz sok i kafu, ćaskanje sa kolegama iz raznih programa! Bez ijednog incidenta, pretnji, dobacivanja! Zar je trebalo da bude drugačije!?“, iskreno je začuđen Milorad Komrakov.
U drugom delu pisma autor govori o tome da izuzetno ceni i poštuje sud naroda izrečen oktobra prošle godine, iako ga je osetio na svojoj koži, i objašnjava Dragoljubu Žarkoviću kakav je njegov status ovih dana: „Po rešenju generalnog direktora RTS-a od 20.09.2001, ja nisam ‘poljar na njivama’, kako vi to ironično i ‘duhovito’ zaključujete! Po istom rešenju od 24.09.2001. raspoređen sam na radno mesto samostalnog stručnog saradnika u Poslovnoj jedinci Pravni, kadrovski i opšti poslovi RTS-a.“ Međutim, štos je u tome što je dva dana ranije dotični primio rešenje za radno mesto novinara-urednika u Informativnom programu RTS-a, što znači da je za 48 časova degradiran i kao čovek i kao komunista, oduzeto mu je stručno zvanje te je poslat na 45 km od Beograda u Zvečku. A onako su ga lepo dočekali kad je došao na posao… „Kome smeta prijatna atmosfera koja je pratila i prati moj povratak na posao?“, pita se Komrakov. Valjda je hteo da kaže da njegova silna popularnost i ljubav koju zaposleni gaje prema njemu mogu poljuljati tron novog RTS vladara, i šire.
A kako mu je na novom radnom mestu u Zvečkoj? „Istina je, gospodine Žarkoviću, da je moje novo radno mesto fizički u ataru sela Zvečka kod Obrenovca. I to u objektu bez vode za piće (postojeća je tehnički i bakteriološki neispravna), bez stolice i stola za mene, a kamoli prostorije“. Objekat je, saznajemo iz pisma, okružen njivama, voćnjacima, kukuruzom i krompirom u vlasništvu RTS-a, a oko objekta svakodnevno krstare čopori pasa lutalica, miševi i pacovi. „Čak je naređeno da sedim u sobi gde sedi radnik obezbeđenja. Međutim, problem je u tome što ako ja tu sednem, onda on mora da ustane“. A pošto je gospodin Komrakov fin i kulturan, i nadasve poštuje starije, tako veći deo radnog vremena provede u stojećem položaju. Ah, te fotelje i stolice… dođe to jednog dana čoveku glave, tj. nogu. „Zar je to duhovito?“, pita Komrakov glavnog i odgovornog urednika nedeljnika „Vreme“.
Milorad Komrakov svako jutro ide na posao među miševe i pacove, iako mu nije prijatno, zbog budućnosti svoje dece: „Verujem da samo u sopstvenoj kući, RTS-u, u kojoj sam već više od 20 godina, mogu i hoću da sperem neopravdanu ljagu sa svog imena…“


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve