
Novi broj „Vremena“
Šapićev Beograd: Pare za nepostojeću naplatu gradskog prevoza
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Šta se dešava kad se čovek posle desetomesečnog bolovanja vrati na posao? Kolege ga toplo dočekaju, uz kaficu se srdačno ćaska, pitaju se za zdravlje... Takva je bila atmosfera kada se Milorad Komrakov vratio u RTS – tvrdi isti u demantiju upućenom autorima emisije "Da i ne" Dragoljubu Žarkoviću i Nikoli Miloševiću
Milorad Komrakov raspoređen je na radno mesto u Zvečkoj kod Obrenovca, o čemu su pisali mediji, a gospodin Bivši u svom pismenom obraćanju autorima emisije „Da i ne“ kaže da se posle desetomesečnog bolovanja „potpuno sam uredno prijavio nadležnima i vratio na posao u svoju bivšu redakciju da svima saopštim (a rukovodiocima sam to učinio i pismeno) da sam sposoban za rad“. Dakle, to je prva „neistina“: gospodin nije vraćen na posao kako se priča, već se dobrovoljno prijavio. Druga laž je, ispoveda se M.K., da je dotični imao problema dok je prolazio kroz zgradu da bi došao do Crkvenjakova, od koga je tražio zaštitu pošto su neki hteli da ga biju, pljuju, psuju i slično. Ne, istina je potpuno drugačija, istaknuto je u pismu velikim slovima: „Moj povratak na posao u redakciju Informativnog programa dana 13.09.2001. godine, i narednih dana, bio je izuzetno srdačan, radostan i iskren, uz sok i kafu, ćaskanje sa kolegama iz raznih programa! Bez ijednog incidenta, pretnji, dobacivanja! Zar je trebalo da bude drugačije!?“, iskreno je začuđen Milorad Komrakov.
U drugom delu pisma autor govori o tome da izuzetno ceni i poštuje sud naroda izrečen oktobra prošle godine, iako ga je osetio na svojoj koži, i objašnjava Dragoljubu Žarkoviću kakav je njegov status ovih dana: „Po rešenju generalnog direktora RTS-a od 20.09.2001, ja nisam ‘poljar na njivama’, kako vi to ironično i ‘duhovito’ zaključujete! Po istom rešenju od 24.09.2001. raspoređen sam na radno mesto samostalnog stručnog saradnika u Poslovnoj jedinci Pravni, kadrovski i opšti poslovi RTS-a.“ Međutim, štos je u tome što je dva dana ranije dotični primio rešenje za radno mesto novinara-urednika u Informativnom programu RTS-a, što znači da je za 48 časova degradiran i kao čovek i kao komunista, oduzeto mu je stručno zvanje te je poslat na 45 km od Beograda u Zvečku. A onako su ga lepo dočekali kad je došao na posao… „Kome smeta prijatna atmosfera koja je pratila i prati moj povratak na posao?“, pita se Komrakov. Valjda je hteo da kaže da njegova silna popularnost i ljubav koju zaposleni gaje prema njemu mogu poljuljati tron novog RTS vladara, i šire.
A kako mu je na novom radnom mestu u Zvečkoj? „Istina je, gospodine Žarkoviću, da je moje novo radno mesto fizički u ataru sela Zvečka kod Obrenovca. I to u objektu bez vode za piće (postojeća je tehnički i bakteriološki neispravna), bez stolice i stola za mene, a kamoli prostorije“. Objekat je, saznajemo iz pisma, okružen njivama, voćnjacima, kukuruzom i krompirom u vlasništvu RTS-a, a oko objekta svakodnevno krstare čopori pasa lutalica, miševi i pacovi. „Čak je naređeno da sedim u sobi gde sedi radnik obezbeđenja. Međutim, problem je u tome što ako ja tu sednem, onda on mora da ustane“. A pošto je gospodin Komrakov fin i kulturan, i nadasve poštuje starije, tako veći deo radnog vremena provede u stojećem položaju. Ah, te fotelje i stolice… dođe to jednog dana čoveku glave, tj. nogu. „Zar je to duhovito?“, pita Komrakov glavnog i odgovornog urednika nedeljnika „Vreme“.
Milorad Komrakov svako jutro ide na posao među miševe i pacove, iako mu nije prijatno, zbog budućnosti svoje dece: „Verujem da samo u sopstvenoj kući, RTS-u, u kojoj sam već više od 20 godina, mogu i hoću da sperem neopravdanu ljagu sa svog imena…“
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Setite se – kada ste poslednji put videli da u obližnjem parku beogradsko JKP “Zelenilo” zaliva zelene površine kako bi, je l’, ostale zelene? Kada je poslednji put kompletno renovirana ulica kojom stalno prolazite, a koja je prepuna rupčaga, takvih da morate da vozite 20 na sat? Koliko nelegalnih zgrada je izgrađeno u vašem komšiluku, a koliko ih se nakačilo baš vama na struju, vodu i kanalizaciju? Koliko stabala je imala vaša ulica pre 15 godina, a koliko ih ima danas? Gde nalazite mesto za parkiranje? Možete li biciklom po gradu? A za to vreme, gradonačelnik Šapić se pojavi u javnosti jednom mesečno ili u nekoliko meseci – da se pohvali rezultatima, da najavi nove “projekte” koji su, deluje, smišljeni prethodne večeri, pa da se verbalno obračuna i uvredi novinare koji mu nisu po volji
Neuplaćivanje lokalnoj samoupravi dela poreza na zarade od 102 miliona dinara i nenamenskih transfernih sredstava od 46,5 miliona dinara došlo je nakon izjave Aleksandra Vučića da za ovaj grad “nema više para”. A da je režim pustio ovaj grad “niz vodu” jasno je i zbog sve češćeg targetiranja ovdašnjih političara u tabloidima
Da mi je neko pre samo mesec dana rekao da će policija danima sedeti u mojoj kući, na Filozofskom fakultetu, pomislila bih da je to nemoguće. Ali do sada smo naučili da je ovde sve moguće. Znamo da Vučić mnoge stvari kopira od Viktora Orbana. Zašto ne bi počeo da kopira i jednog drugog autoritarnog lidera, Redžepa Erdogana, i počeo da gasi društvene mreže
Ekonomskim merama i organizovanim spontanim okupljanjima Aleksandar Vučić pokušava da konsoliduje svoje biračko telo, dok istovremeno podmeće nogu studentima i opoziciji i obračunava se sa nezavisnim medijima. Između naprednjačke inscenirane idile i društvenog bunta, sve jače se oseća nagoveštaj izbora. Kampanja pre kampanje je uveliko počela. Kada bi i pod kojim uslovima građani ponovo mogli na birališta
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve