Šta se dešava kad se čovek posle desetomesečnog bolovanja vrati na posao? Kolege ga toplo dočekaju, uz kaficu se srdačno ćaska, pitaju se za zdravlje... Takva je bila atmosfera kada se Milorad Komrakov vratio u RTS – tvrdi isti u demantiju upućenom autorima emisije "Da i ne" Dragoljubu Žarkoviću i Nikoli Miloševiću
5. OKTOBAR I POSLEDICE: Milorad Komrakov
Milorad Komrakov raspoređen je na radno mesto u Zvečkoj kod Obrenovca, o čemu su pisali mediji, a gospodin Bivši u svom pismenom obraćanju autorima emisije „Da i ne“ kaže da se posle desetomesečnog bolovanja „potpuno sam uredno prijavio nadležnima i vratio na posao u svoju bivšu redakciju da svima saopštim (a rukovodiocima sam to učinio i pismeno) da sam sposoban za rad“. Dakle, to je prva „neistina“: gospodin nije vraćen na posao kako se priča, već se dobrovoljno prijavio. Druga laž je, ispoveda se M.K., da je dotični imao problema dok je prolazio kroz zgradu da bi došao do Crkvenjakova, od koga je tražio zaštitu pošto su neki hteli da ga biju, pljuju, psuju i slično. Ne, istina je potpuno drugačija, istaknuto je u pismu velikim slovima: „Moj povratak na posao u redakciju Informativnog programa dana 13.09.2001. godine, i narednih dana, bio je izuzetno srdačan, radostan i iskren, uz sok i kafu, ćaskanje sa kolegama iz raznih programa! Bez ijednog incidenta, pretnji, dobacivanja! Zar je trebalo da bude drugačije!?“, iskreno je začuđen Milorad Komrakov.
U drugom delu pisma autor govori o tome da izuzetno ceni i poštuje sud naroda izrečen oktobra prošle godine, iako ga je osetio na svojoj koži, i objašnjava Dragoljubu Žarkoviću kakav je njegov status ovih dana: „Po rešenju generalnog direktora RTS-a od 20.09.2001, ja nisam ‘poljar na njivama’, kako vi to ironično i ‘duhovito’ zaključujete! Po istom rešenju od 24.09.2001. raspoređen sam na radno mesto samostalnog stručnog saradnika u Poslovnoj jedinci Pravni, kadrovski i opšti poslovi RTS-a.“ Međutim, štos je u tome što je dva dana ranije dotični primio rešenje za radno mesto novinara-urednika u Informativnom programu RTS-a, što znači da je za 48 časova degradiran i kao čovek i kao komunista, oduzeto mu je stručno zvanje te je poslat na 45 km od Beograda u Zvečku. A onako su ga lepo dočekali kad je došao na posao… „Kome smeta prijatna atmosfera koja je pratila i prati moj povratak na posao?“, pita se Komrakov. Valjda je hteo da kaže da njegova silna popularnost i ljubav koju zaposleni gaje prema njemu mogu poljuljati tron novog RTS vladara, i šire.
A kako mu je na novom radnom mestu u Zvečkoj? „Istina je, gospodine Žarkoviću, da je moje novo radno mesto fizički u ataru sela Zvečka kod Obrenovca. I to u objektu bez vode za piće (postojeća je tehnički i bakteriološki neispravna), bez stolice i stola za mene, a kamoli prostorije“. Objekat je, saznajemo iz pisma, okružen njivama, voćnjacima, kukuruzom i krompirom u vlasništvu RTS-a, a oko objekta svakodnevno krstare čopori pasa lutalica, miševi i pacovi. „Čak je naređeno da sedim u sobi gde sedi radnik obezbeđenja. Međutim, problem je u tome što ako ja tu sednem, onda on mora da ustane“. A pošto je gospodin Komrakov fin i kulturan, i nadasve poštuje starije, tako veći deo radnog vremena provede u stojećem položaju. Ah, te fotelje i stolice… dođe to jednog dana čoveku glave, tj. nogu. „Zar je to duhovito?“, pita Komrakov glavnog i odgovornog urednika nedeljnika „Vreme“.
Milorad Komrakov svako jutro ide na posao među miševe i pacove, iako mu nije prijatno, zbog budućnosti svoje dece: „Verujem da samo u sopstvenoj kući, RTS-u, u kojoj sam već više od 20 godina, mogu i hoću da sperem neopravdanu ljagu sa svog imena…“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
S velikom nadom gledam na bunt studenata. Zato što je to ideja o drugačijoj Srbiji. Možda nije politička, ali je svakako kulturna, civilizacijska. I to je budućnost Srbije. Dobra budućnost. U Srbiji je uvek postojala tradicija da nešto ostane nezavisno. Srpska inteligencija je bila veoma slobodoljubiva. Naravno, onaj deo koji je bio demokratski. Znao sam te ljude. S njima se moglo normalno razgovarati. Ali naravno, bio je najpre Milošević, sada Vučić
Nije lako u Novom Sadu biti policajac koji bar donekle drži do zakona i nadležnosti. Više ne znate koga možete uhapsiti. Čak i ako uhvatite nekog džeparoša, on može biti odozgo zaštićen jer je član neke od brojnih eminentnih kriminalnih grupacija koje vršljaju gradom, a koje se – sve do jedne – nalaze u strukturi naprednjačke vlasti. Preostalo im je da hvataju one koji ukradu kokošku ili šunku iz komšijske pušnice, izvrše porodično nasilje ili naprave saobraćajnu nesreću, a “obični” su građani. Da, preostalo im je i to da maltretiraju protivnike režima kada im se to naredi
Otkako su počele blokade, šef države i partije ređa grešku za greškom i to čini nesmanjenom žestinom. Bilo je za ovih šest meseci trenutaka kad je protest protiv vlasti mogao da zamre. Samo zahvaljujući angažovanju Aleksandra Vučića, to se nije desilo
“Za našu vladajuću elitu, nažalost, u međunarodnim krugovima vlada ocena da se sa takvom prostotom nikada nisu sreli”, kaže Jelica Minić. “A vizija koja proističe iz prostote ne doseže daleko”
Pojava slepih putnika prijavljenih na adresama građana u biračkom spisku samo je deo izazova oko izbora. Stvarna veličina problema sa biračkim spiskovima u statističkom smislu još uvek nije poznata, ali ključni problem nije u duhovima u spisku, nego kako ne dozvoliti da se povampire
Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu
Kao paradržavni organ specijalne namene koji metalnim štanglama zavodi „red i mir“, Vučić upravo legalizuje kapuljaše. U pitanju je – otprilike – nešto nalik na Musolinijeve „borbene saveze“ iz 1919-1922.
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!