Kablovska televizija dovela Irak u Loznicu, pa se sad gledaju govori i muzika. Mnogo interesantno, i mnogo veliko interesovanje, kaže gazda kablovske, zato što smo mnogo slični, muzika ista, samo što oni pevaju na arapskom, i imaju brkove, a Jana i Ćana na srpskom, i bez brkova
TOTALNA INFORMISANOST: Iz prve ruke, na arapskom
Poznato je koliko kriza sa Irakom opterećuje svet, napašće Amerika, neće, milioni protivnika rata protestuju u svetskim prestonicama. Naša državna zajednica, odnosno narod njezin, nešto se ne ističe u tim aktivnostima – valjda se to umorilo kad se protest protiv svetskih moćnika praktikovao iz sopstvenih razloga. Ali ima doprinosa, nešto sofisticiranijeg, ali, ima, slobodni srpski mediji javili da slobodni građani slobodne Loznice sve u šesnes’, pa preko kablovske televizije, gledaju irački program. Ajd’ na temu, šta ćeš, takav pos’o…
Krenusmo ka Drini, jerbo je Loznica na toj našoj kičmi. Već od Valjeva na delu ovaj naš patriotizam, vozač autobusa odvrnuo radio, pa ga samo lomi po krivinama: Srbintruliporukuvamšalje / nemožeteviovakodalje. Videćeteglavesijede / čijamajkacrnuvunuprede… To ne odujima: IdemečkaprekoTrebevića / onavoziRašuKaradžića. Radovane, vratinamsevrati / neznanikokotiupravljati… Nije kaseta, objašnjava vozač, Radio „Čava“ Osečina, pa ga doda: Onajsjeboštojetrebo / takomusedalo. Aovićerazjebatisveštojeostalo…
PLANRAZVOJA: Eto Loznice, centar, ‘ladno, sunce i vetar, čudo koliko je ljudi na ulicama, na svakom koraku zuji, d’vize, d’vize… ima i veeliki bilbord, ČISTIRAČUNI Nove demokratije, koja se već potpisuje kao Liberali Srbije, ono, zašto nemate stan kad ste ga platili. Naiđemo i na kolegu, dopisnika slobodnih srpskih novina, ne zna za iračku televiziju, pis’o, ali kratko, jasno, takav mu stil. Kažu njemu ozgo, iz redakcije, ošini to, raspiši, ali ne, zna on, samo koncizno, šta ima da zamara čitaoce… Reč po reč, ajd’ i o opštojsituaciji. Na vlasti DOS, socijalisti se uplašili pa prepustili većinu. Predsednik opštine demokrata, opštinske vlade socijaldemokrata Vuka Obradovića, i to ima, vladaju ko jedan. „Viskoza“, gigant je to bio, ne radi, bila akcija rušenja bespravno podignutih objekata, izbrojali šest hiljada srušili tri, tri komada. Katastrofa. Jeste, opština kupila opremu za televiziju, sad se emituju…
Ali ajde da se primaknemo temi. Tržni centar „Drina“, peti sprat, prostorije Kablovske televizuje Loznice, skraćeno KTL, tako nam reče vlasnik Milan Popović. Nađosmo na vratima „KTL“, iza vrata omanja dužna prostorija, dva stola, nekoliko stolica, plastično lonče za kafu, na zidu neki grafički crteži, reklo bi se plan razvoja mreže kablovske televizije. Vlasnik u četrdesetim, ali moderno podašišan, na raspolaganju. Sedi ispod planova razvoja, za slikanje obuče jaknu, saradnica mu predloži da ispred sebe stavi materijale, on odbi. Krenuli baš prvog maja prošle godine, korisnika mnogo, koliko, baš jako mnogo. Iračane uveo pre dvadesetak dana, dosta interesantno za dosta ljudi, kako zna, ima informacije sa terena. Ljude interesuju zbivanja u Iraku, to im blisko, i mi smo kroz to prošli. Kod kafe nas prekide stariji Lozničanin, ima problem, slika mu treperi, pa nestane, televizor samo nešto mumla, Popović ga uverava da je to do televizora, što kod njega ne mumla. Pitamo ima li on neki studio, tehniku, televizore, gde bi mogli da vidimo ono o čemu pričamo, kako da nema, ima mnogo jaku tehniku, ali sve je to u centrali, pa da pođemo, ne možemo, ključ kod tehničara a tehnika mu je prva liga.
IMAJUDžAMIJEIOSTALO: I on je u problemima, seli se sprat niže, u uslovnije prostorije, tu možemo da obavimo sledeći intervju. Uto uđe jedan krupan, Bosanac, pita se familijarno sa gazdom. Ovaj nastavlja, trenutno ima 28, do leta će imati 50 kanala, ovih dana, da bi dobili na kvalitetu slike, počinju da razvlače optičke kablove, TV Istanbul će on ovde da pusti. Šta još da kaže, interesovanje veliko, baš veliko, ima ih koji su protiv, ali su ljudi uglavnom za. Šta je još interesantno, poprilično se gleda iračka muzika, valjda što je to isto, dosta su nam bliski, jedina razlika što njihovi pevaju na arapskom, a Stoja, Jana i Ćana na srpskom, razlika je i što im svi pevači imaju brkove, inače, sve isto. Šteta što zbog ove situacije ne puštaju filmove, a imaju mnogo lepe filmove, sad se sve svodi na govore i muziku. Tu Bosanac upade sa pitanjem da li imaju mitinge na mostovima, Popović preču, najvažnije je da se gleda, ako hoće crnce, pustiće im crnce, iza ponoći redovno pušta porno filmove, u što se to gleda… Ima on i drugih aktivnosti, eto krajem meseca organizuje modnu reviju, bira mis, poziv otvoren.
Da vidimo šta kaže narod. Prilazimo trojici, jedan sa kapom ima kablovsku. Kako izvadismo diktafon, jok, ma anonimno, kak’i anonimno, da izgubi pos’o, drugi ga odobrovoljava, ovaj se nećka, ima Zagreb jedan, a Irak, ima, ništa ne razume, pa nije na našem jeziku, samo nešto pričaju, imaju džamije i ostalo, muziku nije vat’o. Onaj što ga hrabrio nema kablovsku, skupo, sto maraka i 190 dinara mesčna pretplata, otkud mu, tropa, svi propali, vidimo li koliko je ljudi na ulici. Ajd’ dalje, gde naći televizor, gde naći gledaoce. Kafana ima, kafića ima, bifea ima, televizora kad ima, ne rade. Setimo se prijatelja, posetimo, ima kablovsku, prebacuje na Iračku televiziju, crnokosa spikerka nešto čita, sa ‘artije, ko da je vest baš pristigla u studio. Onda bi i pesma, jedan brka zurli, reklo bi se, po spotu, po scenama, neku ljubavnu. Sloba pomaže, ima i informativni program, skupovi sa velikim Sadamovim slikama, koliko velikim, mnogo velikim, neko govori, ne vidi se ko, a kamera ide po masi i slikama…
Eto, svemu dođe kraj. Autobuska stanica, baš moderna, dva nivoa, sve poslovni prostor, bife Putnik, kafe Aleksandar, bife Fontana, STR Šile, bife VŽ, SUR Skala, kafe Montenegro, bife Valentino, bife Zorin, kafe Knjaz, SUR Sale, kafe Turist, SUR Lola, SUR Šampion, svuda Pink, nigde Sadama, iz svakog SUR-a (samostalna ugostiteljska radnja) zurli neka cura, Stoja li je, Jana li je, neka Ćana jeste.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zbog čega se stanar Bele kuće nameračio na Grenland? I zašto nije prvi predsednik koji je Danskoj nudio pare za zaleđeno ostrvo? Šta o svemu tome kažu Inuiti koji na njemu žive, zvanični Kopenhagen, Evropljani i ostali? U čemu leže stvarni američki interesi? Kako mogu izgledati koraci Vašingtona za preuzimanje Grenlanda? I koliko je realna američka okupacija ovog ostrva
Grenland je negostoljubivo ostrvo – oko 80 odsto teritorije prekriveno je ledom i u centralnim delovima ostrva temperatura je u proseku minus 31 stepen Celzijusa, a ume i da padne do minus 67. U takvim uslovima eksploatacija prirodnih resursa bušenjem i rudarenjem veoma je teška, ponekad i nemoguća
Rut, majka dvoje dece, koja stanuje na pet minuta peške od mesta pogibije Rene Gud i koja je prošla obuku za posmatranje poštovanja Ustava, kaže za “Vreme” da u danima nakon ubistva Rene Gud Mineapolis liči na poprište s obrisima građanskog rata i da agenti ICE idu od vrata do vrata, ali da su njene komšije još odlučnije da se suprotstave “njihovom teroru” nakon ove tragedije
Svedoci smo uznemiravajuće situacije: dok Evropljani brane suverenitet Ukrajine, Tramp je pogazio suverenitet Venecuele, a povodom Grenlanda preti suverenitetu Danske. Igra haosa tek je počela. Svetski lideri pokušavaju da pronađu odgovor kako da se suoče sa talasom Trampove nove izvedbe američkog imperijalizma. Posle vojne operacije u Venecueli nameće se pitanje šta taj agresivni, neokolonijalni potez, direktno suprotan međunarodnom pravu, znači za ostatak sveta
Verski režim u Iranu rešio je da i ovaj talas protesta uguši u krvi. To će mu poći za rukom ukoliko Sjedinjene Države ne intervenišu. Donald Tramp bi pre mogao biti zainteresovan za mini-bombardovanje nego za pokušaj promene režima
Teško je izračunati ko je koliko kriv za ponor u kojem je košarkaški klub Partizan. Ali predsednik Ostoja Mijailović volontira za najvećeg krivca time što ne razume da mora da ode i tako otvori šansu za novi početak
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!