Kablovska televizija dovela Irak u Loznicu, pa se sad gledaju govori i muzika. Mnogo interesantno, i mnogo veliko interesovanje, kaže gazda kablovske, zato što smo mnogo slični, muzika ista, samo što oni pevaju na arapskom, i imaju brkove, a Jana i Ćana na srpskom, i bez brkova
TOTALNA INFORMISANOST: Iz prve ruke, na arapskom
Poznato je koliko kriza sa Irakom opterećuje svet, napašće Amerika, neće, milioni protivnika rata protestuju u svetskim prestonicama. Naša državna zajednica, odnosno narod njezin, nešto se ne ističe u tim aktivnostima – valjda se to umorilo kad se protest protiv svetskih moćnika praktikovao iz sopstvenih razloga. Ali ima doprinosa, nešto sofisticiranijeg, ali, ima, slobodni srpski mediji javili da slobodni građani slobodne Loznice sve u šesnes’, pa preko kablovske televizije, gledaju irački program. Ajd’ na temu, šta ćeš, takav pos’o…
Krenusmo ka Drini, jerbo je Loznica na toj našoj kičmi. Već od Valjeva na delu ovaj naš patriotizam, vozač autobusa odvrnuo radio, pa ga samo lomi po krivinama: Srbintruliporukuvamšalje / nemožeteviovakodalje. Videćeteglavesijede / čijamajkacrnuvunuprede… To ne odujima: IdemečkaprekoTrebevića / onavoziRašuKaradžića. Radovane, vratinamsevrati / neznanikokotiupravljati… Nije kaseta, objašnjava vozač, Radio „Čava“ Osečina, pa ga doda: Onajsjeboštojetrebo / takomusedalo. Aovićerazjebatisveštojeostalo…
PLANRAZVOJA: Eto Loznice, centar, ‘ladno, sunce i vetar, čudo koliko je ljudi na ulicama, na svakom koraku zuji, d’vize, d’vize… ima i veeliki bilbord, ČISTIRAČUNI Nove demokratije, koja se već potpisuje kao Liberali Srbije, ono, zašto nemate stan kad ste ga platili. Naiđemo i na kolegu, dopisnika slobodnih srpskih novina, ne zna za iračku televiziju, pis’o, ali kratko, jasno, takav mu stil. Kažu njemu ozgo, iz redakcije, ošini to, raspiši, ali ne, zna on, samo koncizno, šta ima da zamara čitaoce… Reč po reč, ajd’ i o opštojsituaciji. Na vlasti DOS, socijalisti se uplašili pa prepustili većinu. Predsednik opštine demokrata, opštinske vlade socijaldemokrata Vuka Obradovića, i to ima, vladaju ko jedan. „Viskoza“, gigant je to bio, ne radi, bila akcija rušenja bespravno podignutih objekata, izbrojali šest hiljada srušili tri, tri komada. Katastrofa. Jeste, opština kupila opremu za televiziju, sad se emituju…
Ali ajde da se primaknemo temi. Tržni centar „Drina“, peti sprat, prostorije Kablovske televizuje Loznice, skraćeno KTL, tako nam reče vlasnik Milan Popović. Nađosmo na vratima „KTL“, iza vrata omanja dužna prostorija, dva stola, nekoliko stolica, plastično lonče za kafu, na zidu neki grafički crteži, reklo bi se plan razvoja mreže kablovske televizije. Vlasnik u četrdesetim, ali moderno podašišan, na raspolaganju. Sedi ispod planova razvoja, za slikanje obuče jaknu, saradnica mu predloži da ispred sebe stavi materijale, on odbi. Krenuli baš prvog maja prošle godine, korisnika mnogo, koliko, baš jako mnogo. Iračane uveo pre dvadesetak dana, dosta interesantno za dosta ljudi, kako zna, ima informacije sa terena. Ljude interesuju zbivanja u Iraku, to im blisko, i mi smo kroz to prošli. Kod kafe nas prekide stariji Lozničanin, ima problem, slika mu treperi, pa nestane, televizor samo nešto mumla, Popović ga uverava da je to do televizora, što kod njega ne mumla. Pitamo ima li on neki studio, tehniku, televizore, gde bi mogli da vidimo ono o čemu pričamo, kako da nema, ima mnogo jaku tehniku, ali sve je to u centrali, pa da pođemo, ne možemo, ključ kod tehničara a tehnika mu je prva liga.
IMAJUDžAMIJEIOSTALO: I on je u problemima, seli se sprat niže, u uslovnije prostorije, tu možemo da obavimo sledeći intervju. Uto uđe jedan krupan, Bosanac, pita se familijarno sa gazdom. Ovaj nastavlja, trenutno ima 28, do leta će imati 50 kanala, ovih dana, da bi dobili na kvalitetu slike, počinju da razvlače optičke kablove, TV Istanbul će on ovde da pusti. Šta još da kaže, interesovanje veliko, baš veliko, ima ih koji su protiv, ali su ljudi uglavnom za. Šta je još interesantno, poprilično se gleda iračka muzika, valjda što je to isto, dosta su nam bliski, jedina razlika što njihovi pevaju na arapskom, a Stoja, Jana i Ćana na srpskom, razlika je i što im svi pevači imaju brkove, inače, sve isto. Šteta što zbog ove situacije ne puštaju filmove, a imaju mnogo lepe filmove, sad se sve svodi na govore i muziku. Tu Bosanac upade sa pitanjem da li imaju mitinge na mostovima, Popović preču, najvažnije je da se gleda, ako hoće crnce, pustiće im crnce, iza ponoći redovno pušta porno filmove, u što se to gleda… Ima on i drugih aktivnosti, eto krajem meseca organizuje modnu reviju, bira mis, poziv otvoren.
Da vidimo šta kaže narod. Prilazimo trojici, jedan sa kapom ima kablovsku. Kako izvadismo diktafon, jok, ma anonimno, kak’i anonimno, da izgubi pos’o, drugi ga odobrovoljava, ovaj se nećka, ima Zagreb jedan, a Irak, ima, ništa ne razume, pa nije na našem jeziku, samo nešto pričaju, imaju džamije i ostalo, muziku nije vat’o. Onaj što ga hrabrio nema kablovsku, skupo, sto maraka i 190 dinara mesčna pretplata, otkud mu, tropa, svi propali, vidimo li koliko je ljudi na ulici. Ajd’ dalje, gde naći televizor, gde naći gledaoce. Kafana ima, kafića ima, bifea ima, televizora kad ima, ne rade. Setimo se prijatelja, posetimo, ima kablovsku, prebacuje na Iračku televiziju, crnokosa spikerka nešto čita, sa ‘artije, ko da je vest baš pristigla u studio. Onda bi i pesma, jedan brka zurli, reklo bi se, po spotu, po scenama, neku ljubavnu. Sloba pomaže, ima i informativni program, skupovi sa velikim Sadamovim slikama, koliko velikim, mnogo velikim, neko govori, ne vidi se ko, a kamera ide po masi i slikama…
Eto, svemu dođe kraj. Autobuska stanica, baš moderna, dva nivoa, sve poslovni prostor, bife Putnik, kafe Aleksandar, bife Fontana, STR Šile, bife VŽ, SUR Skala, kafe Montenegro, bife Valentino, bife Zorin, kafe Knjaz, SUR Sale, kafe Turist, SUR Lola, SUR Šampion, svuda Pink, nigde Sadama, iz svakog SUR-a (samostalna ugostiteljska radnja) zurli neka cura, Stoja li je, Jana li je, neka Ćana jeste.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Na dan istorijskog protesta 15. marta, tačno u 19:11, nešto je nagnalo ljude u beg u Ulici kralja Milana. Od tada se nižu teorije, a konačnog dokaza nema. “Vreme” je utvrdilo brojne detalje o jezovitom zvuku koji je u sekundi razdvojio građane u prepunoj ulici, kao i onome što se dešavalo pre i posle
Ne može medijska blokada baš sve da blokira. Gnev je rastao, stvar je pukla, a studenti su hrabrošću probudili hrabrost i kod drugih. Naprednjacima se sveti i činjenica da su ukinuli politiku i javnu debatu, ubili opoziciju i vodili isključivo monolog, samopouzdani verovali da će njihova do zore goreti. A pretis-lonac se sve više zagrevao
“Predsednik Republike je govorio da ima mnogo milionera u njegovoj stranci. Onda ne znam šta bi značilo da je ovo pobuna bogatih. Ne mogu studente da tretiram kao tajkune i bogataše, to bi bilo smešno”, kaže Ružić za “Vreme”. “Samosvesni ljudi osećaju šta u društvu nije dobro. A sada situacija stvarno nije fenomenalna ili možda ja samo nemam ružičaste naočare”
Sporadične akcije opozicije sve manje interesuju javnost. Narod kreće u samoorganizovanje u nedostatku vere da sadašnje političke stranke mogu bilo šta suštinski da promene. S druge strane, režim je uzdrman, ali dok tužilac i policija ne krenu da hapse sami zbog korupcije, a ne po nalogu, mora se tražiti političko rešenje za ono što se dešava u Srbiji
Na mestu susreta privida i stvarnosti nalazi se nož u rukama građanke koja je skoknula do prodavnice po konzervu graška, pa onda tu konzervu, onako u mimohodu, hitnula na omraženi lik
Psihički labilna žena u Nišu nije napala slučajnog prolaznika, nego je napala ciljano. A ko je to mesecima crtao metu na čelu Natalije Jovanović i mnogih drugih?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!