Onaj tko vjeruje da general Perišić nije imao šta odati Amerikancima pošto ionako više nema vojnih tajni, ne bi smio mijenjati stav ni kada su Rusi u pitanju uprkos raznim glasinama u čaršiji tko je sve "ruski čovjek" i kao takav antireformski nastrojen
Ministarstvo vojno saopćilo je 22. septembra da je uhapšen potpukovnik Dragoljub Živković; sumnja se da je počinio „krivično djelo špijunaže, lažnog predstavljanja i falsifikovanja isprave“.
Za koga, odnosno za koju zemlju, o tom u saopćenju ni slova. Radio B92, međutim, pozivajući se „na izvor blizak Ministarstvu“, tvrdi da je riječ o Rusiji i da su „saznanja o špijunaži pripadnika vojne tajne službe i hapšenja koja su usledila usko povezana sa smenom Radoslava Škorića sa mesta načelnika Obaveštajne službe Vojske Srbije i Crne Gore“. No, to nije sve: podgoričke „Vijesti“ navode da su privedena najmanje još dva pukovnika; da se istražuje uloga „crnogorskog biznismena nastanjenog u Moskvi“; da se u „istrazi pominje umješanost stranog državljanina koji već duže vrijeme boravi na Crnogorskom primorju i zvanično se bavi investicijama u turizam“; i, konačno, da je ekipa osumnjičena za špijunažu „pala“ kada su vojni organi otkrili da imaju bankovne račune u Izraelu. Posljednja uplata – 16.000 evra.
Da nije bilo hapšenja bivšeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije i potpredsjednika Vlade Srbije Momčila Perišića u martu 2001. pod opužbom da je špijunirao za SAD, političke krize tim povodom, izostanka procesa uslijed generalovog pozivanja na imunitet, vjerovatno se danas ne bi postavljalo pitanje što je to još vojna tajna i što to bilo koga zanima kada su u pitanju oružane snage Srbije i Crne Gore. Ili: da li je oportuno nalaziti se na platnoj listi američke obavještajne zajednice zbog izgleda u Partnerstvu za mir i NATO-u, a primati pare od nasljednica KGB-a, pak, nije ništa drugo do još jedan dokaz globalne komunističke zavjere. Odnosno: da li je jedno kada se hapsi pod generalom Acom Tomićem, „odmetnutim načelnikom odmetnute Službe“ kako se tvrdilo, a sasvim drugo kada se to čini u okvirima armije koja je dobrano zagazila u reformu i transformaciju?
Razlika između dvije špijunske afere postoji i nije mala. Slučaj Perišić gromopucateljno je obnarodovan; stav da li je kriv ili nije, zauziman je prema političkom opredjeljenju; važnije od utvrđivanja činjenica bili su poeni u borbi za vlast, a za dugačku repinu sumnje da tu nečeg ima ne treba boljeg dokaza od izostanka suđenja i istrajavnja na neoduzimanju poslaničkog mandata generalu. Kod „ruskih špijuna“ postupilo se bitno drugačije. Tek nakon što je vijest o hapšenju procurila u „Vijestima“, Ministarstvo obrane izdalo je oprezno, politički korekno saopćenje, vodeći očito računa da ne preigra i ne pretjera. Napredovalo se, nije da nije…
Ukoliko se ispostavi da je potpukovnik Živković kriv, što je on to mogao odavati ruskim obavještajnim službama a da one ionako ne znaju, imajući u vidu da je VSCG opremljena gotovo isključivo ruskom tehnikom i da je, u osnovi, bila zadojena istom doktrinom?
Bez namjere da se bilo što prejudicira, moguće je da je riječ o personalijama kako ovdašnjih oružanih snaga tako i armija iz okruženja, pogotovo onih zaduženih za protektorate; možda se radi i o informacijama sa tržišta vojne opreme – firme za posredovanje, kupci, prodavci, falš papirologija – afera „Orao“, transporti oružja za Nigeriju i Sijera Leone dovoljno su poučni; tko zna, možda su ruski špijuni imali interes da preko VSCG penetriraju zapadne vojne integracije čijih se ona priprema biti član… A možda se – s obzirom na to da se Živković lažno predstavljao kao pripadnik Službe državne bezbjednosti i vojne Službe mada to nije bio – radi o „umjetniku“ koji je poput onog lika iz romana Grejema Grina Naš čovjek u Havani naprosto ismišljao sve što su mu naručioci tražili, djeleći profit sa posrednicima istog profila. Onaj tko vjeruje da general Perišić nije imao šta odati Amerikancima pošto ionako više nema vojnih tajni, ne bi smjeo mijenjati stav ni kada su Rusi u pitanju, uprkos raznim glasinama u čaršiji tko je sve „ruski čovjek“ i kao takav antireformski nastrojen.
Svakako, veze JNA/VJ/SCG sa ruskim oružanim snagama stare su, duboke i značajne; treba li podsjećati da je SR Jugoslavija u vrijeme NATO bombardiranja proglasila uključenje u savez sa Rusijom i Bjelorusijom. No, iz svega toga ne treba izvlačiti zaključke da dobar dio oficira po svom mentalitetu i obrazovanju nisu ništa drugo do zadrti rusofili i pritajeni staljinisti spremni na sve protiv „mrskog“ NATO-a. S obzirom na materijalno stanje ovdašnjih – a i ruskih pripadnika oružanih snaga – mogućnost vanredne dobre zarade jedino je što može spajati u ovakvim poslovima.
Represija se pojačava. Sada već imamo pritvaranja, zatvaranja, i toga će biti sve više. To pokazuje da je režim svestan da više nije u toliko komotnoj poziciji. Onaj deo opozicije koji je iskren mora da shvati da uobičajeni metodi borbe neće dati rezultat. I sada je pitanje: da li smo mi na to spremni ili nismo? Ako nismo, onda da se svi povučemo svojim kućama i da pustimo da ovaj vlada doživotno
Opozicionari su policajce pozivali da skinu šlemove i odlože “antiterorisitičku” aparaturu, ili da se bar vrate u zgradu, iznutra je zaštite i da ne prave bespotrebni cirkus i metež. Na trenutke je situacija bila na ivici ozbiljnijeg incidenta. Jedna fotografija je izazvala veliku pažnju javnosti: bakica iz lokalnog pokreta “Bravo” čuvala je pendrek i balistički štit jednog policajca koji je otišao do toaleta. Još jedan kuriozitet: neki advokati koji su krenuli u sud na ročišta zadržali su se ispred suda, u znak podrške poslanicima – donosili su im vodu iz obližnje trafike. I nama je prekardašilo, reći će jedan. Kako bilo, blokada je bila uspešna
U Novi Sad predsednik Srbije nije došao zbog četrnaest mrtvih (u međuvremenu je taj broj porastao na petnaest). Ali došao je jer su tokom protesta oštećene prostorije Srpske napredne stranke, pokazavši da su mu prozori, a ne ljudi, prioritet. A onda se slikao na sahrani dve devojčice i njihovog dede, žrtava pada nadstrešnice na Železničkoj stanici
U jeku borbe za očuvanje kakvog takvog kredibiliteta vladajuće partije, Aleksandar Vučić, član SNS-a i predsednik Srbije, uglavnom se bavi i svojim omiljenim poslom – političkim intrigama i smicalicama iza kulisa
Džaba vam upinjanje da dokažete da visoka korupcija postoji u Srbiji. Ona je, jednostavno, nezamisliva. A onda padne nadstrešnica sveže renovirane železničke stanice (na slici) i ubije 15 ljudi. I pukne mehur i iz njega počnu da kuljaju laži, krađa, kriminal i korupcija
Studenta Akademije umetnosti Relju Stanojevića su bez ikakve potrebe držali u zatvoru 17 dana. Jesu mu naudili, ali nisu uspeli da ga zastraše
Kako se, na prvi znak da se otpor može organizovati drukčije nego mirnim šetnjicama, sad najednom vlast i njeni telali dosetiše da „batina ima dva kraja“?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
