Za razliku od Koruške, gde Jerg Hajder i desnica imaju tradicionalno i jako uporište, u komšiluku, u srcu Štajerske, došlo je do velikog obrta – tamo su komunisti postigli neočekivani uspeh
KOMUNISTA BEZ DEMAGOGIJE: Ernest Kalteneger
„Nije li se centar revolucije preselio u Alpsku republiku“, pitanje u jednom nemačkom časopisu koje ne skriva zabrinutost posle nedavnog uspeha austrijskih komunista (KPO) na lokalnim izborima u Gracu, glavnom mestu austrijske pokrajine Štajerske. „Kao i Havana, Tirana, Beograd i Pjongjang – svi su poduže vreme uživali solidne pozicije na tim listama. Međutim, čini se da su radničke mase uperile pogled u pogrešnom pravcu. Jer, centar svetske revolucije je u austrijskom Gracu“, izveštava čitaoce u članku pod naslovom „Crvene zastave nad Gracem“ novinar Hajze Cajtšriften Ditmar Gotfrid.
ŠOK: Cela priča nije šala – simpatizeri austrijske Komunističke partije pobrinuli su se na poslednjim izborima za pravi šok ne samo u Gracu (i Hajderovom Klagenfurtu) već i šire, od Italije preko Slovenije do Nemačke; sa 20,8 odsto osvojenih glasova komunisti su postali druga, a u nekim okruzima čak i prva partija u Gracu, što je užasnulo njihove političke protivnike. Pogotovo što je uspeh komunista u gradu koji je do sada bio poznat kao rodni grad Arnolda Švarcenegera a od ove godine i kao „kulturna prestonica Evrope“, označio poraz za nacionalističku Slobodnjačku partiju (FPO) Jerga Hajdera. Ona je sa 26,78 odsto glasova spala na samo 7,98 odsto i izgubila sva mesta u gradskom veću. Uz komuniste su dobro prošli i Zeleni Austrije, dok su austrijski socijalisti prvi put posle Drugog svetskog rata morali da prepuste vlast Narodnjačkoj partiji (VPO), koju vodi kancelar Volfgang Šisel.
Novi život austrijskih komunista zasluga je, dobrim delom, jednog čoveka – Ernsta Kaltenegera, u medijima i među žiteljima Štajerske slavljenog kao Supermena ili „Robina Huda iz Graca“. Kalteneger nije stekao naklonost birača praznim obećanjima, već dugogodišnjim bavljenjem i rešavanjem gorućih socijalnih pitanja svojih sugrađana. Zapravo, presudan je način na koji pomaže socijalno ugroženim i obespravljenim. Za razliku od kolega po partiji, komunista u bivšim socijalističkim zemljama, austrijski komunisti se i danas odriču gotovo svih privilegija koje vlast nudi, uključujući i visoku platu koja sleduje u gradskoj upravi, pa tako kao neki savremeni robini hudovi lavovski deo ličnih primanja bukvalno dele onima kojima je pomoć najpotrebnija. Iako nam je Kalteneger u razgovoru priznao svoj strah da pobeda na izborima znači početak poraza, pošto je svestan činjenice da neće moći da udovolji svim nadama birača, čvrsto je rešen da boravak u vlasti iskoristi tako što će učiniti podnošljivijim život što većem broju onih koji su bez krova nad glavom, bez posla i redovnog obroka. Da odluka „da neće postati bogat kao Krez“ zahvaljujući državnim jaslama nije puka demagogija, uverili smo se šetajući ulicama Graca – s Ernstom Kaltenegerom. „Bilo bi nemoralno da mi, koji smo uvek zastupali takva gledišta, u trenutku kada postanemo deo vlasti za sebe zadržimo sva visoka primanja koja su nam pripala na osnovu osvojenih mandata! Zato je naš princip da svako zadrži samo onaj deo dohotka koji je imao pre stupanja na novu funkciju. U mom slučaju to iznosi oko 60 odsto dohotka, dok je ostalo namenjeno onima koji su u nevolji. To je oblik preraspodele sredstava koji može svako izvesti, pošavši od sebe. Konkretno, moja plata u gradskom veću iznosi oko 4500 eura. Od toga zadržim 1850 eura, koliko mi treba za život, sve ostalo dajem onima kojima je potrebna finansijska pomoć“, objašnjava Kalteneger, dok mu prolaznici, obični građani, mladi i stari, prilaze, srdačno stišću ruku, tapšu ga po ramenu, uz čestitke i dobre želje.
Novac koji Kalteneger i drugovi skupe deli se onima koji ne mogu da plate stanarinu, mladim parovima koji nemaju novca da plate račun za struju, majkama kojima treba mašina za pranje rublja, ili za popravku razbijenog prozora, pregled kod lekara ili za kupovinu hrane… „Sve što dobijemo, sve što skupimo zapišemo, a precizno se zapiše i koliko smo para predali ljudima koji su nam se javili da imaju probleme i zatražili pomoć. Jednom godišnje imamo Dan otvorenih vrata, kada pozovemo i novinare. Tada na licu mesta može da se vidi i u knjigama proveri šta se desilo s našim platama i da li je prikupljeni novac zaista opravdano potrošen“, završava Kalteneger, ponosan na zajedničko pregnuće.
Najzad, njegov pobednički moto (korišćen u predizbornoj kampanji) bio je: „Pomagati, umesto govoriti!“. Tog redosleda se odlučno drži, nameran da ličnim primerom pokaže da komunisti na vlasti ne pomažu isključivo sebi. Kalteneger i drugovi otvoreno, kroz svoj primer, propagiraju solidarnost ne bi li je u društvu bilo što više. Za sada nema mnogo odziva na njihovu inicijativu, ni u Austriji ni šire.
TAJNAPOPULARNOSTI: Kako bilo, popularnost austrijskih komunista nije samo u preraspodeli sopstvenih plata – u poslednje vreme su zablistali i zbog odbrane sloja socijalno ugroženih podstanara koji, mada to izgleda neverovatno, zbog visokog životnog standarda u Austriji, posebno u većim gradovima, žive u bedno opremljenim i preskupim stanovima. Zato se KPO sve više bavi otkrivanjem i sprečavanjem spekulacija oko stanova za izdavanje, nudi besplatnu pravnu pomoć žrtvama manipulacije i podržava gradnju kupatila za socijalne stanove. Tu je Kaltenegerova stranka skupila najviše poena. Njihove ideje se ne razlikuju mnogo od platforme savremenih socijaldemokrata i, mada se ne odriču tekovina marksizma i „vjeruju“ da je komunizam u državama u lageru bio zloupotreba inače dobre i humane ideje – ipak podržavaju parlamentarnu demokratiju i sve tekovine otvorenog društva. Uz to ih brinu sve veće razlike u svetu i stoga kritikuju prevashodno političare razvijenog Zapada.
Čak i kad naiđe veća „rulja“ ulicama Graca, Kalteneger, novopečeni visoki državni funkcioner, nema razloga za brigu, još manje za strah. Tako je tokom poslednjih antiratnih demonstracija u Gracu Kalteneger bio prava zvezda. Iznad povorke, koja je izvikavala parole protiv „krvi za naftu“, protiv mešanja Austrije u „ratnu politiku“ SAD i protiv „prebacivanja vojnog materijala preko Austrije za rat u Iraku“, vijirile su se zastave Grinpisa ravnopravno s barjacima sa likom Če Gevare i kurdskog vođe Odžalana. „Izvinite, ja sam vaš veliki obožavalac. Mogu li da vam stisnem ruku?“ upitala je mlada devojka sa modnim „pirsingom“ u nosu, navaljujući na raspoloženog Kaltenegera. Na sličan način morao je da stisne ruku još više desetina puta. Ako je istina da je za svakog političara stisak ruke najsigurniji put do osvojenog glasa na izborima, onda je Kalteneger tog dana obavio sjajan posao.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Represija po pravilu pojačava reakciju kolektiva, u našem slučaju, pobunjenih građana. No, ne znamo koliko se ljudi u poslednjih godinu i po dana umorilo i povuklo, koliko pregorelo u žaru borbe, ali ni koliko novih se priključilo. Neki su, poput autoprevoznika Milomira Jaćimovića, izdržali sve. Kako se sve to izdržava psihologija daje odgovor: iz traumatičnih iskustava neku ljudi izađu jači, pogotovo kad strahote preživljavaju u političkom kontekstu
Represija i dirigovana anarhija (II): Izbori na Medicinskom fakultetu u Beogradu
Činjenica je da postoje dva različita zapisnika i dva različita rezultata. Tu je i upad privatnog obezbeđenja u Medicinski fakultet i intervencija policije. Zato se postavlja pitanje da li su sledeći na udaru režima izbori za đačke parlamente srednjih, pa i osnovnih škola
Represija i dirigovana anarhija (III): Informerov rijaliti sa “dekom”, pozornikom i Vučićem
Režim je pozvao građane da iskažu bunt zbog “policijske torture”. Usput i da policija hitno obustavi “blokadersko nasilje”, odnosno da hapsi, bije, ako treba i ubije (da parafraziramo ministra informisanja) svakoga ko digne glas protiv režima. Ukratko – uz nešto naprednjačkih aktivista, protestvovali su Miloš Vučević, Maja Gojković, Žarko Mićin i niko drugi
Istorija srpskog višestranačkog sistema daje vrlo jasne smernice kako se igrač na političkoj sceni mora postaviti da bi bio delotvoran: bio levičar ili liberal, on ne sme da zanemari desne sentimente, koji su 36 godina ako ne dominantni, a ono makar jednako živi kao i oni drugi
Ovih dana se prelama sudbina N1 i drugih medija “Junajted grupe”. Ako budu upodobljeni, novinari neće imati kuda da odu, a publika će ostati bez jedine dve velike kritičke televizije. Sada Brent Sadler, direktor-urednik ovih medija, za “Vreme” prvi put javno iznosi neke odgovore
Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti
Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!