Za razliku od Koruške, gde Jerg Hajder i desnica imaju tradicionalno i jako uporište, u komšiluku, u srcu Štajerske, došlo je do velikog obrta – tamo su komunisti postigli neočekivani uspeh
KOMUNISTA BEZ DEMAGOGIJE: Ernest Kalteneger
„Nije li se centar revolucije preselio u Alpsku republiku“, pitanje u jednom nemačkom časopisu koje ne skriva zabrinutost posle nedavnog uspeha austrijskih komunista (KPO) na lokalnim izborima u Gracu, glavnom mestu austrijske pokrajine Štajerske. „Kao i Havana, Tirana, Beograd i Pjongjang – svi su poduže vreme uživali solidne pozicije na tim listama. Međutim, čini se da su radničke mase uperile pogled u pogrešnom pravcu. Jer, centar svetske revolucije je u austrijskom Gracu“, izveštava čitaoce u članku pod naslovom „Crvene zastave nad Gracem“ novinar Hajze Cajtšriften Ditmar Gotfrid.
ŠOK: Cela priča nije šala – simpatizeri austrijske Komunističke partije pobrinuli su se na poslednjim izborima za pravi šok ne samo u Gracu (i Hajderovom Klagenfurtu) već i šire, od Italije preko Slovenije do Nemačke; sa 20,8 odsto osvojenih glasova komunisti su postali druga, a u nekim okruzima čak i prva partija u Gracu, što je užasnulo njihove političke protivnike. Pogotovo što je uspeh komunista u gradu koji je do sada bio poznat kao rodni grad Arnolda Švarcenegera a od ove godine i kao „kulturna prestonica Evrope“, označio poraz za nacionalističku Slobodnjačku partiju (FPO) Jerga Hajdera. Ona je sa 26,78 odsto glasova spala na samo 7,98 odsto i izgubila sva mesta u gradskom veću. Uz komuniste su dobro prošli i Zeleni Austrije, dok su austrijski socijalisti prvi put posle Drugog svetskog rata morali da prepuste vlast Narodnjačkoj partiji (VPO), koju vodi kancelar Volfgang Šisel.
Novi život austrijskih komunista zasluga je, dobrim delom, jednog čoveka – Ernsta Kaltenegera, u medijima i među žiteljima Štajerske slavljenog kao Supermena ili „Robina Huda iz Graca“. Kalteneger nije stekao naklonost birača praznim obećanjima, već dugogodišnjim bavljenjem i rešavanjem gorućih socijalnih pitanja svojih sugrađana. Zapravo, presudan je način na koji pomaže socijalno ugroženim i obespravljenim. Za razliku od kolega po partiji, komunista u bivšim socijalističkim zemljama, austrijski komunisti se i danas odriču gotovo svih privilegija koje vlast nudi, uključujući i visoku platu koja sleduje u gradskoj upravi, pa tako kao neki savremeni robini hudovi lavovski deo ličnih primanja bukvalno dele onima kojima je pomoć najpotrebnija. Iako nam je Kalteneger u razgovoru priznao svoj strah da pobeda na izborima znači početak poraza, pošto je svestan činjenice da neće moći da udovolji svim nadama birača, čvrsto je rešen da boravak u vlasti iskoristi tako što će učiniti podnošljivijim život što većem broju onih koji su bez krova nad glavom, bez posla i redovnog obroka. Da odluka „da neće postati bogat kao Krez“ zahvaljujući državnim jaslama nije puka demagogija, uverili smo se šetajući ulicama Graca – s Ernstom Kaltenegerom. „Bilo bi nemoralno da mi, koji smo uvek zastupali takva gledišta, u trenutku kada postanemo deo vlasti za sebe zadržimo sva visoka primanja koja su nam pripala na osnovu osvojenih mandata! Zato je naš princip da svako zadrži samo onaj deo dohotka koji je imao pre stupanja na novu funkciju. U mom slučaju to iznosi oko 60 odsto dohotka, dok je ostalo namenjeno onima koji su u nevolji. To je oblik preraspodele sredstava koji može svako izvesti, pošavši od sebe. Konkretno, moja plata u gradskom veću iznosi oko 4500 eura. Od toga zadržim 1850 eura, koliko mi treba za život, sve ostalo dajem onima kojima je potrebna finansijska pomoć“, objašnjava Kalteneger, dok mu prolaznici, obični građani, mladi i stari, prilaze, srdačno stišću ruku, tapšu ga po ramenu, uz čestitke i dobre želje.
Novac koji Kalteneger i drugovi skupe deli se onima koji ne mogu da plate stanarinu, mladim parovima koji nemaju novca da plate račun za struju, majkama kojima treba mašina za pranje rublja, ili za popravku razbijenog prozora, pregled kod lekara ili za kupovinu hrane… „Sve što dobijemo, sve što skupimo zapišemo, a precizno se zapiše i koliko smo para predali ljudima koji su nam se javili da imaju probleme i zatražili pomoć. Jednom godišnje imamo Dan otvorenih vrata, kada pozovemo i novinare. Tada na licu mesta može da se vidi i u knjigama proveri šta se desilo s našim platama i da li je prikupljeni novac zaista opravdano potrošen“, završava Kalteneger, ponosan na zajedničko pregnuće.
Najzad, njegov pobednički moto (korišćen u predizbornoj kampanji) bio je: „Pomagati, umesto govoriti!“. Tog redosleda se odlučno drži, nameran da ličnim primerom pokaže da komunisti na vlasti ne pomažu isključivo sebi. Kalteneger i drugovi otvoreno, kroz svoj primer, propagiraju solidarnost ne bi li je u društvu bilo što više. Za sada nema mnogo odziva na njihovu inicijativu, ni u Austriji ni šire.
TAJNAPOPULARNOSTI: Kako bilo, popularnost austrijskih komunista nije samo u preraspodeli sopstvenih plata – u poslednje vreme su zablistali i zbog odbrane sloja socijalno ugroženih podstanara koji, mada to izgleda neverovatno, zbog visokog životnog standarda u Austriji, posebno u većim gradovima, žive u bedno opremljenim i preskupim stanovima. Zato se KPO sve više bavi otkrivanjem i sprečavanjem spekulacija oko stanova za izdavanje, nudi besplatnu pravnu pomoć žrtvama manipulacije i podržava gradnju kupatila za socijalne stanove. Tu je Kaltenegerova stranka skupila najviše poena. Njihove ideje se ne razlikuju mnogo od platforme savremenih socijaldemokrata i, mada se ne odriču tekovina marksizma i „vjeruju“ da je komunizam u državama u lageru bio zloupotreba inače dobre i humane ideje – ipak podržavaju parlamentarnu demokratiju i sve tekovine otvorenog društva. Uz to ih brinu sve veće razlike u svetu i stoga kritikuju prevashodno političare razvijenog Zapada.
Čak i kad naiđe veća „rulja“ ulicama Graca, Kalteneger, novopečeni visoki državni funkcioner, nema razloga za brigu, još manje za strah. Tako je tokom poslednjih antiratnih demonstracija u Gracu Kalteneger bio prava zvezda. Iznad povorke, koja je izvikavala parole protiv „krvi za naftu“, protiv mešanja Austrije u „ratnu politiku“ SAD i protiv „prebacivanja vojnog materijala preko Austrije za rat u Iraku“, vijirile su se zastave Grinpisa ravnopravno s barjacima sa likom Če Gevare i kurdskog vođe Odžalana. „Izvinite, ja sam vaš veliki obožavalac. Mogu li da vam stisnem ruku?“ upitala je mlada devojka sa modnim „pirsingom“ u nosu, navaljujući na raspoloženog Kaltenegera. Na sličan način morao je da stisne ruku još više desetina puta. Ako je istina da je za svakog političara stisak ruke najsigurniji put do osvojenog glasa na izborima, onda je Kalteneger tog dana obavio sjajan posao.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Fiskalni savet bio je jedina preostala institucija sa kičmom. Na njegovom čelu je trinaest godina bio prof. Pavle Petrović. Vučić mu je sada uručio otkaz. Dosta je bilo kritike
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!