Odmah posle promocije u Italiji, roba vrhunskog kvaliteta koju čline četiri robne marke stiže u Ateksove prodavnice. To je samo jedan od pluseva nakon promene vlasničke strukture u najvećoj domaćoj tekstilnoj trgovinskoj kući
MENADŽMENT: Finansijski direktor Marko Ćulibrk, generalni direktor Persa Minjović i komercijalni direktor Goran Džafić
Tekstilna trgovinska kuća Ateks danas je verovatno najveća domaća firma u ovoj oblasti i jedina je iz nekadašnje grupe velikih koju su činili Beteks, Centrotekstil, Jugoeksport i drugi, a koja i sada uspešno posluje.
Većinski vlasnik Ateksa od 2003. godine jeste italijanska firma Fibest iz San Martin de Luparija, mesta udaljenog oko 30 kilometara od Padove. Fibest ima dugu tradiciju u tekstilnoj industriji, s obzirom na to da je već četiri generacije u vlasništvu iste porodice i da je do sada izrastao u kompaniju koja u matičnom mestu poseduje fabriku površine 32.000 metara kvadratnih i mnoge druge pogone i prodavnice širom Italije. Predstavnici italijanske firme, koja je i u prošlosti sarađivala sa Ateksom, na aukciji održanoj maja 2003. kupili su domaću firmu za oko osam miliona evra, uz obavezu da u roku od tri godine investiraju još pet miliona. Kako kažu u Ateksu, ovaj iznos investicija uveliko je premašen, pošto je italijanska firma uložila više od sedam miliona evra.
PORODICA: Pre dve godine većinski vlasnik je privatizacijom stekao 70 odsto kapitala Ateksa, ali je taj iznos do danas porastao na više od 90 odsto, tako da mali akcionari sada poseduju manje od osam odsto kapitala. „Problem je što naši radnici još ne shvataju šta znači akcionarstvo i šta znači imati akcije“, kaže Persa Minjović, generalni direktor Ateksa. Ona smatra da radnici kod nas akcije prodaju po svaku cenu, samo da bi došli do gotovog novca. „Italijanski vlasnici skoro da nisu bili voljni da kupuju te akcije, jer njihova želja je prevashodno bila da ulažu dalje i da ti ljudi nastave s njima da rade. Oni žele da i naša deca rade u Ateksu, naravno uz uslov da imaju tražene kvalifikacije“, tvrdi Minjović. Da italijanski vlasnici imaju originalan pristup preuzimanju ove domaće firme pokazuje podatak da je nakon privatizacije kompletan menadžment firme ostao nepromenjen. Osim toga, Ateks je pre privatizacije imao 589 zaposlenih u administraciji i prodaji, a danas oko 400. Broj radnika je, prema rečima direktorke Minjović, smanjen isključivo prirodnim odlivom, nasilnog otpuštanja nije bilo, kao ni tehnoloških viškova i sličnih pojava koje obično prate promenu vlasništva u društvenim firmama. Zaposlenima u centrali Ateksa obezbeđena su po dva besplatna pića dnevno, a zajedno sa prodavcima iz prodavnica i robnih kuća imaju ekskluzivno pravo da robu iz Ateksove veleprodaje kupuju na malo i po nižim cenama.
Ateks robu u svojim prodavnicama prodaje pod četiri robne marke, od kojih je svaka usmerena ka jednoj grupi kupaca. Marka StudioIt je, prema rečima komercijalnog direktora Gorana Džafića, okrenuta prema modernim menadžerima, odnosno njihovom odevanju na radnom mestu i u slobodno vreme. Spaces je robna marka za mlade između 16 i 25 godina. Robnu marku ModaMi karakterišu klasičniji modeli, za starije i punije osobe. Pod markom EuroCity prodaje se tekstil za domaćinstvo – stolnjaci, unikatne krpe i ostale potrepštine. Prve tri robne marke prodaju se zasebno, u sopstvenim prodavnicama Ateksa, koje su uređene u skladu sa robom koju prodaju i tipom kupaca koje opslužuju. Ambijent, muzika, nameštaj i prateća oprema u, primera radi, prodavnici Spaces znatno se razlikuje od one u StudijuIt i prilagođena je mlađim kupcima.
PRODAVNICE: Ateks je nedavno otvorio obnovljeni veleprodajni showroom na površini od nekoliko hiljada kvadrata, na kojem veliki kupci mogu da snabdeju svoje prodavnice najnovijim modelima iz Italije. Pored showrooma, u Ateksu kažu da je u poslednje tri godine obnovljeno više od 28 objekata i da je povećana efikasnost iskorišćenja prodajnog prostora koji firma poseduje. „Kada smo ušli u privatizaciju, imali smo 11.500 kvadrata prodajnog prostora a sada samo 5400. Međutim, taj prostor nismo otuđili, već smo neke neracionalne delove izdvojili i dali ih pod zakup, pojedine lokale smo prodali i za taj novac kupili druge, na povoljnijim lokacijama“, kaže Persa Minjović. Ona navodi da je Ateks pre privatizacije posedovao i robnu kuću koja je prodavala nameštaj i belu tehniku, ali to nije bila osnovna delatnost kompanije pa je taj prostor dat u zakup drugoj firmi. Na upola manjem prodajnom prostoru Ateks danas ostvaruje dva i po puta veći obim prometa. Kako objašnjava Goran Džafić, to je posledica novog pristupa prodaji robe i uređivanju prodavnica. „Svi objekti sada imaju vrhunsku opremu po najvišim evropskim standardima, koja je uglavnom uvezena iz Italije“, kaže Džafić. On dodaje da je obavljena obuka celokupnog personala, kako u maloprodajnim objektima tako i u komercijalnoj službi kompanije. O aranžiranju robe u izlozima sada brinu aranžeri iz Padove, za koje u upravi kažu da su među najboljima u Italiji. Do pre godinu dana, ovi stručnjaci su u Beograd dolazili svakog meseca i obučavali domaći personal, ali sada za tim više nema potrebe pa dolaze samo dvaput godišnje kako bi pripremili domaće aranžere za predstojeću sezonu. „Svetski trendovi su takvi da u izlozima više nema mnogo robe, ceni se čista i jednostavna forma, a lutke vam daju sugestiju kako treba da izgledate“, navodi Džafić. Ateks sada ima tim merčandajzera i aranžera koji obilaze i uređuju prodavnice, neke i po dva puta nedeljno. U Ateksu smatraju da je za izlog korisnije da se uredi tako da zainteresuje kupca da uđe i detaljnije pogleda šta je ponuđeno nego da se „pretrpa“ svim mogućima artiklima kao što se radilo u prošlosti u prodavnicama u društvenom vlasništvu. Džafić kaže da svaki potrošač ima neku „svoju boju“ koju svesno ili nesvesno traži kada dođe u prodavnicu. Zahvaljujući tom saznanju, roba se u prodavnici raspoređuje i slaže po gami boja, tako da kupac može da nađe garderobu u sličnim bojama na jednom mestu. „Naši izlozi su osvetljeni najmodernijim lampama a stakla imaju posebne karakteristike koje sprečavaju prelamanje svetlosti. Veoma je važno da boja bude takva kakva jeste uveče, pošto svetlost često daje lažnu predstavu o boji“, kaže on.
U Ateksu veruju da na domaćem tržištu skoro da nemaju premca, pošto više praktično ne postoje velike trgovačke kuće kao što su bili Beteks, Jugoeksport, Srbijateks i drugi. Oni tvrde da pojavom konkurencije u vidu Zare, Manga i sličnih svetskih brendova njihov promet nije ugrožen, niti će biti u budućnosti. „Naša velika prednost jeste to što robu iz Italije dobijamo jednom ili dva puta nedeljno tako da smo uvek u toku sa najnovijim modnim trendovima Italije“, kaže komercijalni direktor. On dodaje da je Ateks u međuvremenu otvorio outlet prodavnice gde se roba koja je desortirana (više nema sve veličine) ili više nije u modnoj žiži prodaje sa popustom između 50 i 60 odsto. „Ako imate tu sreću da, na primer, nosite konfekcijski broj 48, u našim outlet radnjama možete da kupite italijansko odelo od najkvalitetnije vune za oko 5000 dinara“, tvrdi Džafić.
Novi koncept prodaje
Organizacija prodaje u Ateksovim prodavnicama je koncipirana na, za naše uslove, neobičan način. Pošto poslovođe i zaposleni imaju veliku samostalnost i uticaj na ponudu prodavnice, sami biraju oko 80 odsto robe koja će se prodavati u njima. Poslovođe dolaze u Ateksovu veleprodaju gde se postavljaju skoro kao eksterni kupci, pa sami biraju robu, veličine i boje. Dobrim izborom artikala, veličina i boja oni mogu da utiču na povećanje obima prodaje, od kojeg najviše zavisi njihova zarada na kraju meseca. „Oni ipak moraju da se usmeravaju prema tipu prodavnice (StudioIt, Spaces, ModaMi), jer ne mogu da prodaju svašta i da uzimaju svu robu“, dopunjuje Goran Džafić priču o ovom radnom sistemu. U Ateksu tvrde da, zahvaljujući ovakvoj organizaciji, sposobnije poslovođe i prodavci mogu da zarade i više od samog menadžmenta firme. „Ono što je pre bilo nezamislivo a što se danas dešava jeste da me zovu iz pojedinih prodavnica i pitaju da li mogu da rade i nedeljom“, dodaje Persa Minjović.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!