Svetska javnost sa zebnjom iščekuje Letnje olimpijske igre, koje će se održati u Tokiju od 23. jula do 8. avgusta ove godine. Zbog rizika od širenja korona virusa, u prestonici Japana na snazi je vanredno stanje, a takmičenja će biti održana bez prisustva publike. Organizatori najskuplje i "najzelenije" Olimpijade ikada pokušaće da gledaocima širom sveta dočaraju makar delić sportske atmosfere putem najnaprednije tehnologije
Kada se u petak 23. jula, tačno u osam sati uveče po lokalnom vremenu, svečanom ceremonijom otvaranja i zvanično označi početak XXXII Letnjih olimpijskih igara u Tokiju, iz mnogih razloga će biti jasno da se svet i dalje nalazi u nadrealnoj fazi. Za početak, blještavi, glanc novi Nacionalni stadion Japana, čija izgradnja je koštala neverovatnih milijardu i četiri stotine miliona dolara, biće sablasno prazan. To će biti najvidljivija posledica odluke japanske vlade da zbog pogoršanja epidemiološke situacije usled širenja delta soja virusa kovid 19 uvede na teritoriji grada Tokija vanredno stanje.
fotografije: ap photoNOVI OLIMPIJSKI STADION U TOKIJU: Sablasna pustoš bez publike
SKUPE I RIZIČNE IGRE
Pre pandemije, Olimpijske igre bile su prilika da Japan, nakon razornog zemljotresa, cunamija i katastrofe u nuklearnoj elektrani Fukušima 2011. godine, ponovo zablista na globalnoj sceni i time ojača svoj nacionalni prestiž i privredni rast. Danas, međutim, sve je ponovo na kocki, a senka od neželjenog ekonomskog i zdravstvenog neuspeha Igara nadvila se nad Zemljom izlazećeg sunca. Posebno jer su i troškovi organizacije najprestižnijeg svetskog takmičenja probili sve granice: naime, procenjuje se da su oni već nadmašili 26 milijardi dolara, što ih čini najskupljim Letnjim igrama u istoriji. Samo njihovo jednogodišnje odlaganje koštalo je skoro tri milijarde dolara.
Organizatori su, takođe, prvobitno očekivali da će za Olimpijske igre biti na raspolaganju približno osam miliona ulaznica, što bi donelo procenjeni prihod od preko 800 miliona dolara. Sada tog prihoda neće ni biti. I lokalni japanski sponzori, koji su investirali preko tri milijarde dolara u prestižni događaj, računali su na prisustvo publike na olimpijskim borilištima. Prošle sedmice je i glavni Nikkei indeks na berzi u Tokiju pao 2,9 odsto, nakon što je japanska vlada donela odluku o vanrednom stanju. Slično su prošle i brojne japanske kompanije, među kojima su pivara Asahi ili sportski proizvođač Asiks.
U poređenju sa drugim razvijenim zemljama, Japan je sa svojih 126 miliona stanovnika do sada imao relativno mali broj od oko 820.000 zaraženih korona virusom i oko 15.000 smrtnih slučajeva. Međutim, proces vakcinacije u toj zemlji teče izuzetno sporo, pa je svega 17 odsto Japanaca do sada primilo obe doze vakcine. Većinom su to ljudi stariji od 65 godina, pa mladi ostaju nedovoljno zaštićeni i podložni virusu.
Iako je japanska vlada pre nekoliko meseci donela odluku da stranim turistima zabrani ulazak u zemlju tokom Olimpijade, ipak će prestonica Japana ugostiti ogroman broj ljudi iz svih krajeva sveta. Više od 70.000 stranih učesnika, olimpijskih i paraolimpijskih takmičara, trenera, osoblja nacionalnih timova i predstavnika medija iz više od 200 zemalja biće prisutno u Tokiju tokom dve sedmice trajanja Igara (vidi „Pod znakom pitanja“, „Vreme“ br. 1581).
ZIKA, EBOLA, KOVID
Sagovornik „Vremena“ Milan Mihajlović, generalni sekretar Evropske federacije za dizanje tegova i službeno lice koje će suditi na predstojećim Olimpijskim igrama, kaže da su restrikcije koje će nadležni u Tokiju sprovoditi tokom trajanja turnira do sada „nezabeležene“ u istoriji najveće svetske smotre sporta.
„Imali smo zika virus tokom trajanja Igara u Rio de Žaneiru 2016, zatim ebola krizu za vreme Olimpijade mladih u Nanđingu u Kini 2014, i uvek je to bilo propraćeno određenim restriktivnim merama nadležnih i pojačanom obazrivošću učesnika“, podseća Mihajlović. „Nikada, međutim, do sada nije bilo ovakvih ograničenja koje će svakako uticati na normalan tok takmičenja“, kaže naš sagovornik.
„Mnogi učesnici već su pozitivni na korona virus, neki sportisti su već u karantinu u japanskoj prestonici, a sva je prilika da će i tokom Igara u Tokiju biti otkriveno još puno novoinficiranih virusom kovid 19“, smatra Milan Mihajlović, kome su ovo druge Olimpijske igre na kojima će biti međunarodni sudija.
Japanski zdravstveni stručnjaci zbog toga već mesecima upozoravaju na moguće rizike, zabrinuti da bi najveća svetska smotra sporta mogla biti katalizator nekontrolisanog širenja virusa u toj zemlji. Odluku o zabrani prisustva gledalaca podržala je i japanska javnost, a nedavna anketa novina „Asahi Šimbun“ pokazala je da čak 64 odsto ispitanika misli da Olimpijske igre, ako već ne mogu da se otkažu, treba da se održe bez gledalaca.
OBORENI REKORDI
Kada su sportski aspekti u pitanju, ovogodišnje Olimpijske igre u Tokiju oboriće nekoliko rekorda, jer će biti održano čak 339 događaja u 33 različite sportske discipline, na 42 borilišta. Nakon dvanaest godina pauze, kao takmičarske discipline vraćaju se bejzbol i softbol, a svoj debi na Olimpijskim igrama ove godine imaće karate, sportsko penjanje, surfovanje, skejtbord i, u Srbiji omiljeni, basket 3 na 3. Naša zemlja će imati 85 predstavnika u Tokiju, što je osetni pad u odnosu na prethodne Igre u Rio de Žaneiru, kada je Srbija imala 103 učesnika, ili u Londonu 2012, kada je našu zemlju predstavljalo čak 115 sportista.
Organizatori obećavaju i da će Olimpijske igre u Tokiju biti „najzelenije ikad“, pošto će energija za ovaj događaj velikim delom biti proizvedena iz obnovljivih izvora, a obilato će biti korišćeni i reciklirani materijali. U olimpijskom selu sportisti će spavati na kartonskim krevetima i prilagođenim dušecima, dok će sve olimpijske medalje biće napravljene od metala iz reciklirane potrošačke elektronike, među kojima i više od šest miliona starih mobilnih telefona.
Olimpijske igre biće, dakle, svedene samo na televizijske prenose. A ti prenosi papreno su koštali vodeće emitere. Američka kompanija En Bi Si univerzal (NBCU) produžila je još u junu 2014. godine sporazum sa Međunarodnim olimpijskim komitetom (MOK), kojim je obezbedila prava na emitovanje letnjih i zimskih Igara od 2022. do 2032. godine – i to na televiziji, internetu i mobilnim uređajima – po ceni od vrtoglavih 7,75 milijardi dolara. Američke televizijske kuće su, inače, jedan su od glavnih izvora prihoda za MOK, a prosečna vrednost naknada za TV prava koje je američka medijska kuća platila MOK-u iznosi 1,275 milijardi dolara po Olimpijadi.
REKLAME I NOVE TEHNOLOGIJE
Magazin „Forbs“ navodi podatak da je En Bi Si, igrom slučaja, prvi put televizijski prenosio Olimpijske igre koje su bile održane upravo u Tokiju 1964. godine, a da su naknade za prava tada iznosile „svega“ 1,5 miliona dolara. Neće, međutim, ni Amerikanci otići praznih džepova iz Tokija. NBCU je, naime, već obelodanio da su unapred prodali reklamni prostor vredan više od 1,2 milijarde dolara brojnim oglašivačima, među kojima su i globalni olimpijski sponzori kao što su Koka-Kola, Viza, Prokter end Gembl, Samsung, Tojota i drugi.
Još nije izvesno da li će vodeći emiter odlučiti da napravi „veštačku buku“, odnosno da prazne tribine nadoknadi zvučnom i računarskom platformom koja bi simulirala prisustvo navijača na borilištima. Za sada je, međutim, sigurno da će ove Igre će biti specifične i po novoj tehnologiji emitovanja, jer će u Japanu prenos ključnih sportskih događaja, poput ceremonije otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara ili udarnih atletskih finala, biti izveden u najnaprednijoj 8K rezoluciji, kako bi se obezbedio maksimalan kvalitet slike.
Učesnicima Igara, ali i nama gledaocima, ostaje samo da verujemo da će, uprkos poteškoćama, onaj čuveni „duh olimpizma“ ipak prevladati, jer ne mogu ni strogi protokoli, niti restrikcije da ponište simbole pobede, fer-pleja i sve one ljudske i sportske vrednosti koje su nebrojeno puta trijumfovale nad brojnim civilizacijskim izazovima starog, ali i novog doba.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!