
Novi broj „Vremena“
Šapićev Beograd: Pare za nepostojeću naplatu gradskog prevoza
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
U muzičkoj industriji se zbrajaju gubici koji se mere u desetinama milijardi dolara i stotinama hiljada onih koji su u prethodnom periodu ostali bez posla. Muzičari se snalaze, odlažu koncerte i turneje, sviraju onlajn, a poneki prodaju svoja autorska prava
Zbog pandemije virusa kovid 19 muzički sektor nalazi se u režimu opstanka, a prognoze da će sledeće godine situacija ipak biti malo bolja ne deluju dovoljno optimistično da bi autori, izvođači i drugi profesionalci iz branše mogli da prave konkretne planove.
Tektonske promene u industriji ogledaju se i u načinu na koji umetnici danas zarađuju od svoje muzike. Digitalne striming platforme kao što su Spotifaj, Epl mjuzik ili Dizer jedine su tokom pandemije beležile značajan i kontinuiran rast. Osim što su slušaocima pružile nove načine da konzumiraju muziku, one su u kriznom periodu većini kantautora obezbedile kakav-takav izvor prihoda pošto su se posledično povećale i tantijeme od preslušavanja muzike na digitalnim uređajima.
Koncerti i turneje su decenijama unazad za najveći broj muzičara bili osnovni generator zarade, a pošto je pandemija žive događaje naprosto zbrisala sa muzičke mape, to je mnoge poznate umetnike navelo da donesu neke drugačije poslovne odluke. Više nego ilustrativan podatak o tome koliko su žive svirke bile finansijski važne za rok bendove je to što je irski sastav U2 u 2017. 95 odsto svojih prihoda ostvario od turneja, a svega oko 5 odsto od striminga i prodaje albuma. Kovid je i 2021, drugu godinu zaredom, stopirao veliki broj muzičkih festivala, poput onih u Glastonberiju ili londonskom Hajd parku, a za narednu godinu odložene su koncertne turneje mnogih zvezda, među kojima su i Rodžer Voters, Nik Kejv, Rejdž agenst d mašin i Simpl majnds.
Muzička industrija koja je ekonomiji Velike Britanije samo u 2019. godini doprinela sa blizu šest milijardi funti (više od 8 milijardi dolara), takođe muku muči sa „razornim uticajem“ pandemije korona virusa. Tamošnji mediji navode da je „skoro svaki treći posao u muzici izgubljen“, te da je „zaposlenost u sektoru pala za 35 odsto, sa 197.000 u 2019. na 128.000 u 2020. godini. „Vreme“ je o krahu globalne muzičke industrije tokom korone već pisalo („Odsvirali i za pojas zadenuli“, br. 1575).
KO NUDI VIŠE: Poznati rok kantautori i umetnici pronašli su stoga novi ekonomski model koji podrazumeva prodaju autorskih prava na dosadašnje muzičke opuse, pošto se ispostavilo da njihove kataloge snimljene muzike izdavačke kuće plaćaju „suvim zlatom“. Američki muzičar i nobelovac Bob Dilan prodao je tako ceo svoj katalog autorskih pesama izdavačkoj kući Juniverzal mjuzik grup. Iako detalji ugovora nisu saopšteni, „Njujork tajms“ je naveo da je ovaj dil slavnog muzičara i kompanije Juniverzal bio „težak“ više od 300 miliona dolara.
Iako ovakve transakcije nisu novost – Majkl Džekson je još 1985. godine otkupio autorska prava za numere Bitlsa za, u to vreme basnoslovnih, 47,5 miliona dolara – u poslednje vreme došlo je do prave „rasprodaje“ pesama poznatih kantautora i bendova. To je učinio Nil Jang (prodao je za najmanje 150 miliona dolara 50 odsto prava na svoj muzički opus koji broji više od 1.100 pesama), zatim pevačica Flitvud meka Stivi Niks, pa Bili Ajliš, Kilersi, Šakira… I Brus Springstin je u ozbiljnim pregovorima sa kompanijom Soni o prodaji prava na svoju snimljenu muziku. Magazin „Bilbord“ navodi kako bi on od ove transakcije mogao zaraditi između 330 i 415 miliona dolara.
VELIKI KEŠ, MANJI POREZ: Nije teško izvući zaključak zašto baš sada toliki broj globalnih zvezda prodaje svoja muzička prava. Sa jedne strane, interes korporacija je kristalno jasan: izdavači će ubuduće dobijati sav prihod od njihovih pesama i moći će unedogled da ih eksploatišu u komercijalne svrhe. Sa druge strane, muzičari su već dve godine uskraćeni su za zaradu od koncerata, a ni u perspektivi stvari zbog pandemije ne izgledaju najbolje.
Takođe, umetnici plaćaju visok porez na godišnje prihode od tantijema od striminga i licenciranja svojih dela, koji na Zapadu iznosi negde oko 40 odsto. Prodajući svoje kataloge, muzičari od izdavačkih kuća mogu unapred da dobiju novčanu sumu koja je i dvadeset puta veća od njihovih godišnjih prihoda, a da pritom plate niži i jednokratni porez na kapitalnu dobit koji u SAD trenutno iznosi 20 odsto.
Probni koncertni „baloni“ ipak su bili pušteni ove godine pa su turneje otpočeli i neki osvedočeni rokeri, među kojima su Gans en rouzes, Sting ili Dženezis. Iako su se suočavali sa velikim logističkim i zdravstvenim izazovima, smanjenim kapacitetom arena i stadiona, sudeći po pisanju medija, koncerti su sjajno prošli.
A za narednu godinu najavljene su još neke velike turneje. Pepersi, Perl Džem, Arktik Mankis, Koldplej, Metalika, Fu Fajtersi, Morisi…, svi oni planiraju da se u 2022. vrate sebi i publici. Ako se ne ispostavi drugačije.
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Setite se – kada ste poslednji put videli da u obližnjem parku beogradsko JKP “Zelenilo” zaliva zelene površine kako bi, je l’, ostale zelene? Kada je poslednji put kompletno renovirana ulica kojom stalno prolazite, a koja je prepuna rupčaga, takvih da morate da vozite 20 na sat? Koliko nelegalnih zgrada je izgrađeno u vašem komšiluku, a koliko ih se nakačilo baš vama na struju, vodu i kanalizaciju? Koliko stabala je imala vaša ulica pre 15 godina, a koliko ih ima danas? Gde nalazite mesto za parkiranje? Možete li biciklom po gradu? A za to vreme, gradonačelnik Šapić se pojavi u javnosti jednom mesečno ili u nekoliko meseci – da se pohvali rezultatima, da najavi nove “projekte” koji su, deluje, smišljeni prethodne večeri, pa da se verbalno obračuna i uvredi novinare koji mu nisu po volji
Neuplaćivanje lokalnoj samoupravi dela poreza na zarade od 102 miliona dinara i nenamenskih transfernih sredstava od 46,5 miliona dinara došlo je nakon izjave Aleksandra Vučića da za ovaj grad “nema više para”. A da je režim pustio ovaj grad “niz vodu” jasno je i zbog sve češćeg targetiranja ovdašnjih političara u tabloidima
Da mi je neko pre samo mesec dana rekao da će policija danima sedeti u mojoj kući, na Filozofskom fakultetu, pomislila bih da je to nemoguće. Ali do sada smo naučili da je ovde sve moguće. Znamo da Vučić mnoge stvari kopira od Viktora Orbana. Zašto ne bi počeo da kopira i jednog drugog autoritarnog lidera, Redžepa Erdogana, i počeo da gasi društvene mreže
Ekonomskim merama i organizovanim spontanim okupljanjima Aleksandar Vučić pokušava da konsoliduje svoje biračko telo, dok istovremeno podmeće nogu studentima i opoziciji i obračunava se sa nezavisnim medijima. Između naprednjačke inscenirane idile i društvenog bunta, sve jače se oseća nagoveštaj izbora. Kampanja pre kampanje je uveliko počela. Kada bi i pod kojim uslovima građani ponovo mogli na birališta
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve