

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Protojerej-stavrofor Radovan Bigović, profesor Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu, iznenada je preminuo u četvrtak 31. maja. Bio je jedan od najpoznatijih pravoslavnih teologa današnjice, intelektualac koji se opirao skučenostima sredine i posvećeni sveštenik
Rođen je 1956. u Nikšiću, a Bogosloviju je završio u manastiru Krka. Nakon toga diplomirao je na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu i na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bavio se odnosom Crkve i društva, razumejući duh vremena kao i potrebu da Crkva odgovori na pitanja koja današnjica nameće. Bio je jedan od pokretača međureligijskog dijaloga, govoreći da je hrišćanski, i dijalog uopšte u samoj prirodi pravoslavne crkve koji je ujedno i čuva od dva jednako opasna iskušenja: otvorenog relativizma i zatvorenog fanatizma.


Objavio je osam knjiga i oko stotinu članaka, eseja, studija u različitim časopisima u zemlji i inostranstvu. Osnivač je i dugogodišnji predsednik Hrišćanskog kulturnog centra u Beogradu, urednik časopisa „Teološki pogledi“ i Filozofsko-teološke biblioteke Službenog glasnika. U dva mandata bio je dekan Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta. Bio je član Udruženja književnika Srbije. Dobitnik je više priznanja i jedan je od najzaslužnijih što je Srpska pravoslavna crkva uspela da se vrati u javni život. Poslednjih nekoliko godina nije želeo da se mnogo pojavljuje u medijima, smatrajući da treba dati prostora mladim teolozima.
U jednom intervjuu datom pre godinu dana, na pitanje šta je uticalo na njega da se opredeli za sveštenički poziv, profesor Radovan Bigović je kazao: „U užoj porodici niko nije bio sveštenik. Niko me nije terao i nagovarao na to. Na to me nisu terali ni neki utilitarni razlozi. Svoje sveštenstvo razumem kao nezasluženi dar Crkve i najveće priznanje koje sam mogao da dobijem u životu (…) Suštinu sveštenstva svakodnevno životno otkrivam. To je čudesna služba. To nije profesija.“
Protojerej-stavrofor Radovan Bigović bio je vršilac dužnosti manastira Svetog Arhangela Gavrila u Zemunu gde je okupio veliku zajednicu, učeći vernike da „verovati znači biti za druge“, kao i da je „prava vera slobodna“. U manastir Svetog Arhangela Gavrila rado su dolazili i mnogi koji nisu bili pravoslavni, čak i oni koji nisu ni bili vernici. Okupljajući ih, svedočio je životom ono što je i govorio.
Otac Radovan Bigović sahranjen je u ponedeljak 4. juna na Zemunskom groblju, što je bila njegova želja, iako je Grad Beograd ponudio grobno mesto u Aleji velikana. Bio je oženjen, otac dvoje dece i deda troje unučadi.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve