Kad došli, obećali Nacionalnu mrežu, najsavremeniju opremu, pare za renoviranje, kad izašli iz prostorija, koje vlasništvo grada, samo što nisu odneli zidove, počupali instalacije, isekli radijatore, i štekere i utičnice poneli
Radio Valjevo, osnovan 1967, bio je prestižna medijska kuća, niz nagrada na radijskim festivalima, generacije novinara od integriteta. Ali, već od sredine devedesetih počinju razne muke ove radio-stanice, koja je delila usud prevaziđenosti audio-medija. Prodaja je pokušana nekoliko puta, no ne bilo zainteresovanih. U međuvremenu, većina novinara i tonaca je otišla, što u penziju, što sa otpremninom. Ostalo je desetak zaposlenih, taljigalo se i opstajalo, grad, kao osnivač, finansirao je radio stanicu, tako da je „vukao prava“ postavljanja čelnika kuće. Usled toga u poslednjim desetlećima razni je kadar bio direktor. Poslednji u tom nizu bio gospodin Predrag Obućina, čovek za koga vele da od novinarskog iskustva im’o savladanu radnju „menjanja ploča“ u muzičkom programu. Gospodin Obućina čak, kao ekspert, postavljen za predsednika Komisije Agencije za privatizaciju.
SVE JASNO: Gospodin Obućina je bio direktor kada je rešena sudbina Radio Valjeva, u oktobru prošle godine radio-stanicu je kupila gospođa Doris Aćimović, za 17.400 evra. Početna cena je bila 1200 evra, ali se stiglo do višestrukog iznosa jerbo je za kupovinu bio zainteresovan medijski magnat iz Kruševca, gospodin Radoica Milisavljević, koji se vodi kao vlasnik desetak elektronskih medija u Srbiji.
Veri interesantno, povodom prodaje Radio Valjeva, jeste da je pravni zastupnik gospođe Aćimović, advokat Dejan Savić, podneo prijavu komisiji Agencije za privatizaciju, tvrdeći da gospodin Radoica nije mogao da učestvuje na aukciji „jer je krivično osuđivan“, što je, po advokatu, suprotno uslovima konkursa. Advokat je tvrdio da Radoica sa svoj dosije nije mogao da kupi nijedan medij. Prigovor uvažen, vele ‘artijom ministra Sertića, kupovina gospođe Aćimović legalizovana, ali, po izlicitiranoj ceni od 17.400 evra.
Posle tije začkoljica, ugovor o kupovini potpisan 27. novembra 2015, kupac, što se veli, uš’o u posed. Novi vlasnici stigli, no gospođa Doris, se ne pojavljivala, na raspolaganju bila ekipa u kojoj su bili advokat Savić, gospodin Goran Pejaković, koji predstavljen kao direktor, zaposleni u Radiju nisu sigurni koji od braće Majdak, Zoran ili Željko. Kako bilo, gospodin advokat javno rekel da je Radio Valjevo postao deo nacionalne mreže lokalno-regionalnih radio-stanica u vlasništvu Doris Aćimović, koji će raditi u službi građana. Gospodin advokat najavio, u sklopu kupljenog Radio Valjeva, otvaranje Regionalne zabavno-informativne televizije sa centrom u Valjevu. Još, gospodin advokat, poručio da će „u najskorijem vremenu Radio Valjevo opremiti najsavremenijom opremom, a odvojena su sredstva za renoviranje prostorija“.
Iako su bili spremni na veliko investiranje, novi vlasnici radija u startu tražili su od grada Valjeva da se iz budžeta obezbedi novac za plate zaposlenih, kako bi radio mogao da funkcioniše, kao i da bez naknade koriste zgradu u kojoj je radio smešten. Kako u to vreme, čudnom kombinatorikom, u Valjevu na vlasti bili socijalisti, zahtev odbijen, „jer nije po zakonu da se privatizovanom mediju isplaćuje novac“. Doneta odluka da se novi vlasnici isele iz prostorija, u kojima je Radio bio, do 15. februara 2016.
Zaposlenima, kojih je ostalo jedanaest, kako govori Dragan Ilić, novinar još iz „zlatnih vremena“ radija, od početka nije bilo sve jasno, odnosno, bilo im je više nego jasno. Navodi da je nekolicina zaposlenih podnela zahtev za socijalni program, ali da su, odlukom Ministarstva rada, iako su zahtev podneli na vreme, odbijeni, sa obrazloženjem da su zakasnili. Ilić nastavlja da su ti momci došli sa pričom da će oni da informišu, da će budu u službi građana, trte-mrte priča radi priče. Kako nisu od juče, raspitaju se, saznaju da su Majdak i ekipa 2012. hapšeni, pod optužbom da su učestvovali, preko radijskih SMS igara, u pljački građana, pominje se iznos od više desetina miliona evra. Na tu okolnost, da se u navodnoj privatizaciji Radio Valjeva, radi o hohštapleraju i banditizmu, pisali Predsedniku, Premijeru, resornim ministrima… Odgovor ne dobili. Ilić dalje kaže da, koliko zna, Radio Valjevo trenutno ima jednog zaposlenog, gospodina Predraga Obućinu, ostali su na birou rada, kao „tehnološki višak“, čuje da imaju neki program, ne zna gde im je sedište… Dodaje da to u kakvom su stanju ostavili prostorije Radio Valjeva ne govori samo o tim ljudima, više o onima koji su im to omogućili. Kakav Radoica, dopunjuje se Ilić, Radoica je malo dete, ovi su zajebali i Radoicu. Lično je 18. aprila prekinuo radni odnos, osnovao privatnu agenciju, zaostale plate, pošto oni nisu dali nijedan lični dohodak, je naplatio preko sudskog izvršitelja.
IMAJU POVEZANO: Kako se pojavio aber da su novi vlasnici Radio Valjeva „povezani“ sa pljačkaškim SMS kvizovima, to zainteresovalo lokalne medije, te uzeli pitaju, da li je Doris Aćimović, majka Marka Aćimovića, koji se dovodi u vezu sa gospodinom Zoranom Majdakom, koji je bio vlasnik medija koji su organizovali SMS kvizove u kojima su građani oštećeni za milionske svote? Na ta, i slična pitanja, urednici portala „Kolubarske“, Dariji Ranković, odgovorio lično advokat Savić. Šta odgovorio, odgovorio: Smatram da to nije tema koja je u ovom trenutku važna za javnost. I proširio odgovor: Te informacije nisu istinite, to je napumpano od strane Demokratske stranke i njihovih medija, protiv Zorana Majdaka, suvlasnika nacionalnog Fokus radija (u kome su u to vreme radili Ksenija Vučić i Vladimir Đukanović), i člana SNS…
Kakva je ovo grande privatizacija videlo se sredinom februara, kada su novi vlasnici napustili prostorije u kojima je do tada bio Radio Valjevo. Samo što nisu odneti zidovi, počupane instalacije, skinuti radijatori, odneti lusteri, izvađeni štekeri i utičnice, ostavljen rusvaj… Tek kad su mediji javili šta se desilo sa bivšim prostorijama Radija, javio se i vlasnik objekta, u liku gospodina Kostića, tadašnjeg načelnika Službe za imovinske poslove. Gospodin Kostić rekao da su ključevi od objekta uredno vraćeni, a, kad video u kakvom stanju objekat, bio vidno iznenađen. Kako rekao, obaveza korisnika objekta je da se stara o objektu i da ga ostavi u pristojnom stanju. Kad videli šta bilo, formirali komisiju, koja utvrdila da nedostaju radijatori, da isečene instalacije za grejanje, počupane elektroinstalacije, uništeni štekeri, odneti lusteri… preduzeće pravne radnje da zaštite imovinu… Da se doda da u međuvremenu formirana nova vlast u Valjevu, na čelu sa Srpskom naprednom strankom, pravne radnje se još preduzimaju…
Teškim istraživačkim radom novinar „Vremena“ uspe da sazna gde su sadašnje prostorije Radio Valjeva. Poznavaoci ga upute na Novu pijacu, lokale, u kojima su uglavnom sitne zanatlije, servisi sa telefone, radnje za manje i veće zakrpe na garderobi. Novinar na severnoj strani pronađe lokal u kome romski radio „Točak“, rečeno mu da tu i nove prostorije Radio Valjeva. Spuštene metalne roletne, zaključano, u izlogu piše Radio Točak. Nigde natpisa, loga, Radio Valjeva. Novinar ode jednom, drugi put, zaključano, spuštene metalne roletne. Još težim istraživačkim radom novinar dođe do Dragan Matića, kolege koji, kako mu rečeno, honorarno sarađuje u privatizovanoj medijskoj kući. Dobijemo ga telefonom, kolega nas ispravi, nije honorarac, radi po ugovoru o delu. A ko radi, pitamo. Radi, odgovara mladi kolega, gospodin Predrag Obućina. A što zaključano, pitamo? Zaključano, odgovara mladi kolega, zato što kolega Obućina trenutno nije tu. A imaju li program? Kako da ne, na 95,8 je Radio Valjevo. A odakle emituju program? Iz Beograda, imaju povezano!
Privatizacija lokalnih medija
TV RADOICA: Najpoznatiji kupac lokalnih medija u Srbiji Radoica Milosavljević
On pazari, novinari ne rade
Radio-televizija Kragujevac je tokom poslednjeg avgustovskog vikenda prekinula sa emitovanjem informativnog programa, zbog neisplaćenih plata i doprinosa
Od osam medija koliko je Radoica Milosavljević pazario u postupku privatizacije, četiri delimično ili u potpunosti ne emituju program: pored RTV Kragujevca, tu su još TV Požega, RTV Brus i Centar za informisanje Novi Kneževac. Prema pisanju lista „Danas“ rade samo Milosavljevićevi mediji koji se dominantno finansiraju iz budžetskih sredstava lokalnih samouprava.
Nakon što je RTK objavio prekid programa, iz Udruženja novinara Srbije podsećaju da ugovor o privatizaciji obavezuje kupca da minimum dve godine isplaćuje zarade zaposlenima, ulaže u osnovna sredstva kupljenog medija, kao i da najmanje pet godina obavlja informativnu delatnost.
„Svaku od ovih ugovornih obaveza Milosavljević je u slučaju četiri medija prekršio“, navode u UNS-u.
„Vlasnik Radoica Milosavljević ne obazire se na to da nam duguje zarade za četiri i po meseca“, kaže Goran Antonijević, predsednik UGS Nezavisnost.
Radoica Milosavljević u izjavi za Insajder.net tvrdi da je ispunio sve obaveze predviđene ugovorima o privatizaciji osam lokalnih medija. No, Ministarstvo privrede je u julu opomenulo vlasnika RTK da u roku od 30 dana izmiri obaveze prema zaposlenima, po kupoprodajnom ugovoru – nije uplatio 150.000 evra u prvoj godini za obnovu tehnike.
RTK je najveća medijska kuća u Kragujevcu, a Milosavljević je, osim nje, kupio prošle godine i RTV Pančevo, RTV Brus, TV Pirot, RTV Caribrod, Centar za informisanje Novi Kneževac, TV Požegu i RTV Kruševac, za koje je platio ukupno 281.280 evra. Medijska udruženja su protestovala kada je Milosavljević kupovao sve ove medije, pozivajući se na činjenicu da je bio osuđivan na kaznu od četiri godine zatvora.
On je to demantovao, tvrdeći da je kao predsednik FK Napredak 1978. osuđen na 16 meseci.
„Nezavisno udruženje novinara Srbije još nije dobilo odgovor od Ministarstva privrede o tome da li kriminalna prošlost Radoice Milosavljevića predstavlja zakonsku prepreku njegovom učešću u brojnim postupcima privatizacije medija“, kaže za Danas Vukašin Obradović, predsednik NUNS-a.
Inače, Radoica Milosavljević je rođen je 1948. u Kruševcu. Prema biografiji objavljenoj na sajtu „Istinomera“, bio je na izbornoj listi Socijalističke partije Srbije za parlamentarne izbore 2007. Naveo je tada da je po obrazovanju diplomirani ekonomista, a 2008. da je diplomirani inženjer tehnologije.
Milosavljević je član SPS-a od osnivanja, a bio je i predsednik Okružnog odbora te stranke. Od 2009. do 2012. godine nalazio se na mestu zamenika gradonačelnika Kruševca. Bio je i direktor Sportskog centra Kruševac, predsednik FK Napredak i predsednik Sportskog saveza, navodi „Istinomer“ . Vlasnik je preduzeća Sloga iz Kruševca, koje proizvodi plastičnu ambalažu i koje je 2014, pre no što će Milosavljević krenuti u kupovinu medija, imalo profit od oko 45.000 evra.
Inače, tokom protekle godine je iz Budžeta Republike Srbije, Pokrajine Vojvodine i lokalnih samouprava za sufinansiranje medijskih sadržaja izdvojeno 880 miliona dinara. Ministarstvo kulture sprovelo je dva konkursa i raspodelilo nešto više 250.000.000 miliona dinara. Pokrajinski sekretarijat za kulturu na dva konkursa izdvojio je nešto više od 70 miliona, a ostatak novca su dale opštine.
Udruženje novinara Srbije pozvalo je sredinom avgusta lokalne samouprave da objave konkurse za sufinansiranje medijskih projekata i kako to Zakon o javnom informisanju i medijima predviđa, sprovedu fer raspodelu sredstava. UNS je tada upozorio da veliki broj lokalnih samouprava još nije raspisao konkurse za sufinansiranje medijskih projekata, a da neke od opština i gradova, kao što su Kragujevac i Smederevska Palanka, konkurs ne objavljuju već dve godine. UNS je pozvao lokalne samouprave da za medije ne izdvajaju simbolične iznose i da budžetima za iduću godinu predvide najmanje dva odsto za projektno sufinansiranje lokalnih medija.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!