

Novi broj „Vremena“
Šoškić za „Vreme“: Znamo ko je ko
Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Šta se događa kad su polazne pretpostavke pogrešne, najbolje se vidi na primeru izborne izlaznosti u martu 2014. Tada je 3.592.375 izašlih na parlamentarne izbore prikazano sa 53 odsto u odnosu na zvanično biračko telo od 6.765.998 osoba, što je daleko od stvarne izlaznosti od 65 odsto u odnosu na broj birača faktički prisutnih u zemlji – 5.535.998 kad se od "nominalnog broja birača 6.765.998" oduzmu maloletna lica bez prava glasa i birači iz dijaspore odsutni na dan izbora
Zbog čega je potrebno ustanoviti što tačniji broj pripadnika dijaspore?
Da je nekim čudom živ, Hegel bi predstojeće sveukupne izbore nazvao farsom jer statistička konfuzija dosadašnjih izbora po ko zna koji put je prisutna već u najavi Jedinstvenog biračkog spiska, što unapred diskredituje njihov rezultat. Teško bi se bilo kom današnjem akteru srpske političke scene mogla pripisati krivica takvog stanja jer se radi o statističkom previdu, tačnije hroničnom javašluku koji „obara“ formalnu izlaznost, favorizuje koaliciju na vlasti i njenu dominaciju u biračkom telu.
U zahuktaloj predizbornoj kampanji na razvijorenim partijskim barjacima ispisanim svim zamislivim liberalnim i socijalnim parolama i sa ustima prepunim obećanja partijskih čelnika u koja i sami ne veruju u optičkoj i verbalnoj kakofoniji, megamedijskom spinu razaznaju se poneke racionalne i prihvatljive ponude i motivi i bilo bi nepošteno prećutati postojanje naizgled utemeljenih, ali nažalost već izraubovanih ideja kojima bi građani 24. aprila trebalo da poklone svoje davno izgubljeno poverenje. Kako god da se izborni proces okonča, ostaju posledice pogrešnog statističkog računanja koje obezvređuju izborni rezultat prošlih, sadašnjih i svih budućih izbora, ako se ne preduzmu radikalne korektivne mere.
Problem nije nimalo naivan, što se jasno videlo pred predsedničke izbore 2012. i objavljenog Jedinstvenog biračkog spiska Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu sa 7.058.683 birača, „prečišćenog“ nakon 3,6 miliona ispravki i po broju skoro identičnog popisu prethodne godine sa ustanovljena 7.186.862 stanovnika Srbije! Republička izborna komisija (RIK) zvanično je saopštila pred martovske vanredne parlamentarne izbore 2014. da 6.765.998 građana ima pravo glasa, iako se već bez računanja videlo da iz ukupnog broja stanovnika nije izuzeto 1.293.635 maloletnih lica (18 odsto – prosečan odnos u svakoj populaciji) na koja se to pravo ne odnosi. Apsurdna statistička konfuzija otvorila je po ko zna koji put pitanje strukture i veličine biračkog tela, ali i decenijama zanemarivane demografske dimenzije i nezaobilaznog činioca srpskog rasejanja licitirane veličine od 4,5 do 11,5 miliona građana (Novosti Online 1.2.2016. / Politika 21.2.2016. / RTS 13.3.2016).
Minuli parlamentarni izbori pokazali su da je vreme odokativnih ocena i improvizacija prošlo i da sređivanje izborne i svake druge statistike pripada najužem krugu prioriteta zemlje kandidata ulaska u Evropsku uniju. Za vanredne parlamentarne izbore 24. aprila objavljen je preliminarni Jedinstveni birački spisak na kojem se nalazilo 7.000.095 glasača, da bi u aprilu Republička izborna komisija prema podacima Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu objavila da će na predstojećim izborima glasačko pravo imati 6.737.808 građana. Prema poslednjoj proceni Republičkog zavoda za statistiku, Srbija ima 7.131.787 stanovnika, od toga maloletnih lica do 17 godina bez prava glasa 1.239.950 ili 17,3 odsto (procena stanovništva prema starosti i polu, 30. 06. 2014; „Demografska statistika u Republici Srbiji, 2014“, Beograd 2015). Ovim je sve rečeno o validnosti Jedinstvenog biračkog spiska, naročito ako se uzme u obzir da Srbija svake godine ima sve manje stanovnika i na izborima sve više birača.
Tvrdoglavo ignorisanje činjenice da u Srbiji faktički ne živi nominalnih 7.131.787 građana već onoliko manje koliko ih je trajno nastanjeno u rasejanju predstavlja obezvređivanje izbornih i svih relevantnih analiza, makroekonomskih i demografskih projekcija. U ukupno stanovništvo Republike Srbije evidentirano na dan popisa 2011. godine nisu uključeni građani odsutni iz zemlje zbog rada ili boravka u inostranstvu najmanje godinu dana u kontinuitetu, ili odsutni kraće od jedne godine sa iskazanom namerom da borave u inostranstvu godinu dana ili duže. Takođe, u ukupno stanovništvo nisu uključeni ni studenti na školovanju u inostranstvu pod uslovom da ne dolaze najmanje jednom nedeljno u Srbiju, bez obzira na dužinu njihovog odsustva iz zemlje.
Srbija je demografski i funkcionalno onolika koliko njenih građana aktivno živi u njoj, dakle oko 5.631.787 – izračunato na bazi aktuelnih rezultata statističkom studijom u izradi obuhvaćenih 30 evropskih zemalja i procenom ukupnog rasejanja na oko 1.500.000 srpskih građana. U skladu sa tom činjenicom prilagođenim socijalnim, zdravstvenim, obrazovnim, infrastrukturnim, bezbednosnim, saobraćajnim sistemima i kapacitetima. Toj strukturi nije primeren izborni sistem koji uporno ignoriše realnost i tretira ljude u rasejanju kao fizički prisutne u Srbiji, i ne obazire se na maloletna lica bez prava glasa, što čini enormnu razliku zvanično proklamovanog i faktičkog biračkog tela.
Šta se događa kad su polazne pretpostavke pogrešne, najbolje se vidi na primeru izborne izlaznosti (3.592.375 izašlih na parlamentarne izbore marta 2014) prikazane sa 53 odsto u odnosu na zvanično biračko telo (6.765.998), što je daleko od stvarne izlaznosti od 65 odsto u odnosu na broj birača faktički prisutnih u zemlji (5.535.998 kad se od „nominalnog broja birača 6.765.998“ oduzmu maloletna lica bez prava glasa i birači iz dijaspore odsutni na dan izbora). Tako dobijena realna, izuzetno visoka izlaznost govori o stepenu političke odgovornosti, svesti i savesti građana Srbije koja ne zaostaje za visokom izlaznošću tradicionalnih zapadnih demokratija, veoma zainteresovanih za sopstvenu sudbinu.
Prosto je neverovatno da u Avganistanu bez značajnije glasačke tradicije pod pretnjom talibanskog terora na održanim parlamentarnim izborima iste godine izlaznost bude preko 60 odsto, za razliku od mirnodopske Srbije i regularnih izbornih uslova sa jedva 53 odsto izašlih građana. Na ukupnu izlaznost faktički nikakav uticaj nije imao rezultat glasanja u konzulatima i ambasadama jer od prijavljenih (ukupno) 7.169 birača glasalo je svega 4632 ili 0,07 odsto zvaničnog biračkog tela, što je zanemarljiva veličina reda statističke greške, za razliku od hrvatske dijaspore gde je za parlamentarne novembarske izbore 2015. samo u Nemačkoj prijavljeno 16.720 birača, što je takođe tema za upit i ozbiljno promišljanje.


Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči


Visoka izlaznost će, kažu sagovornici “Vremena”, biti pokazatelj da li je Studentski pokret, kao neočekivana politička sila koja se pojavila nakon novosadske tragedije, uspeo u nameri da građanima vrati nadu da je moguće izaći iz ćorsokaka u kojem se zaglavila Srbija. Istovremeno, ona će biti i znak da naprednjaci nisu uspeli da značajan broj građana koji su protiv njih oteraju u apstinenciju


Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade


Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način studenti izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve