
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
foto: m. milenković
Povodom Dana Udruženja novinara Srbije, nagrada za životno delo u 2018. godini dodeljena je glavnom uredniku nedeljnika "Vreme" Dragoljubu Žarkoviću
U obrazloženju žirija stoji da Žarković nije od onih novinara koji se udvaraju političarima, čak ni kada o njima ne misli loše, dok obrnuto ne važi.
„Gde god da je pisao, ‘terao’ bi čitaoca da najpre pročita njegov tekst, jer je nesumnjivo nosio neku vrednost, rečenicu ili misao koju vredi zapamtiti i citirati i to što pre. Kada piše u prvom licu, što često čini, nije mu namera da svoj stav nametne kao opšti, već da vas pozove da mu se pridružite ako se slažete“, stoji u obrazloženju žirija koje dalje kaže: „Gotovo tri decenije svog života Žare je ugradio u nedeljnik ‘Vreme’, praktično neodvojiv od njegovog imena. Zahvaljujući načinu na koji je vodio redakciju, ‘Vreme’ nema u svojoj istoriji perioda kojih bi se stidelo niti kakvih bitnih odstupanja od principa koji su važili u jesen 1990. kada ga je osnovala grupa novinara nezadovoljnih stanjem u tadašnjim beogradskim medijima. Od tada do danas Žarkoviću je uspelo da ‘Vreme’ bude glas razuma i novinarskog profesionalizma, hrabar da objavi sve što je važno da se čuje, a nije po volji uglavnom autoritarnih vlasti. I u ratu i u miru, što nije stilska figura, nažalost. I po cenu da ‘Vreme’ za bezmalo tri decenije postojanja nema periode lagodnog života iako su se na vlasti u Srbiji izmenjale sve moguće političke kombinacije. Kao što nema tekstova kojih bi se rado odreklo, pre svega zahvaljujući Žarkovićevoj osobini da vešto spusti redakcijsku temperaturu i tako spreči da sadržaj uređuju virusi spolja umesto novinara.
I kao novinar i kao urednik i kao direktor (reč ‘menadžer’ bi ga verovatno naterala da prevrne očima), Dragoljub Žarković je retka, pozitivna i važna pojava u srpskom novinarstvu, u kojem se profesionalizam i moral rasprodaju čim se ‘ispeku’. Sve njegove nesavršenosti, kojih sigurno ima, dokaz su da se ne radi o nekakvom kaluđeru kojem je moralni sud iznad svega, već o novinaru, običnom čoveku, koji je u teškim prilikama i iskušenjima znao i smeo da donese ispravnu odluku.
Vreme je da mu to i priznamo.“

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve