Pogled iz Rusije
Šta ruski mediji pišu o izlaganju Miloša Vučevića i novoj vladi Srbije
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Što pre se DOS oslobodi sopstvene fascinacije Državnom bezbednošću i što pre stranke članice i njihovi lideri i liderčići odustanu od "tog mračnog predmeta želja" – to bolje za njih, za narod, za državu i za Službu
One tamo srede, kad je prošli broj „Vremena“ već bio u štampariji, stigla je vest da je Vlada Srbije odbila ponuđeni mandat ministra unutrašnjih poslova Mihajlovića i prihvatila ostavke načelnika Državne bezbednosti Gorana Petrovića i njegovog zamenika Zorana Mijatovića. Vlada je – osim toga – odlučila da Jedinica za specijalne operacije SDB-a pređe u nadležnost Javne bezbednosti i da se koristi isključivo po naređenju ministra i po odluci Vlade. Uz određeno gunđanje, a u prisustvu gen. Sretena Lukića, načelnika Javne bezbednosti, i dr Andrije Savića, novopostavljenog vršioca dužnosti načelnika Državne bezbednosti, komanda Jedinice se s tim složila i kriza je okončana: „legalisti iz Kule“ (Ljuba Živkov) vratili su se u redovno stanje.
Oni koji su mislili da će JSO završiti ono što njima nikako da uspe, međutim, nastavili su da se žale i kukaju: Demokratska stranka Srbije ocenila je da je smenjivanje vrha Državne bezbednosti „traženje žrtvenog jarca“, savim na tragu izjave svog predsednika i predsednika SR Jugoslavije da, eto, svako demonstrira u čemu se nađe, a Crvene beretke nemaju drugo odelo… Pokazalo se da ga imaju: svečane uniforme sa ešarpama i bez oružja. Ovo je bio već četvrti pokušaj DSS-a da događaje iz sektora unutrašnjih poslova – u koji se očigledno slabo razume – iskoristi za svoje političke ciljeve: od hapšenja Miloševića, preko njegove isporuke u Hag, pa proizvodeći onako nezgrapno „aferu Gavrilović“ i sada podržavajući pobunu JSO-a. Smenjivanje jednog ministra unutrašnjih poslova stvar je političkog odnosa snaga unutar vladajuće koalicije; možda DSS oseća potrebu da taj odnos snaga isprobava svako malo – pa šta ispadne. Ispada, do sada, samo politička šteta po stranku.
Jedan sagovornik „Vremena“ kaže da MUP ima saznanje o tome „ko je obaveštavao novinare i organizovao pres-konferencije u Kuli, a verovatno i pisao saopštenja“. Dodaje i da je reč o licu od ranije poznatom organima gonjenja koje ima kao izvor prihoda „nedostatak dokaza“. Jedan neimenovani pripadnik JSO-a izjavio je „da se Crvene beretke ne plaše prestanka finansiranja u vidu plate i ishrane jer je već spremljeno sponzorstvo za njihov smeštaj, ishranu i ostale potrebe“.
Na kontroli štete od ovog prošlonedeljnog nepotrebnog incidenta angažovao se i Milorad Ulemek/Luković Legija u intervjuu listu „ID“. Osim priča o „patriotizmu“, on tu navodi još neke zanimljive stvari; na primer: „Ovde postoji jedno pravilo koje kaže – pripadnik ove jedinice ne sme da ubije Srbina. Ni po koju cenu! Znači, i da je najveći kriminalac, ne smeju da ga ubiju.“ Ako je tome tako, onda je JSO unapred diskvalifikovan kao antiteroristička jedinica. Šta, na primer, ako dripci upadnu da pljačkaju banku u Srbobranu, policija ih iznenadi, a oni uzmu taoce i zabarikadiraju se? To je, inače, najčešći slučaj u svetu kada na scenu stupaju specijalne antiterorističke jedinice. Hoće li – spasavajući taoce – legitimisati pljačkaše banke da im utvrde etničku pripadnost pre nego što pucaju? Znači li to da će JSO takve zadatke prepustiti običnim policajcima koje prezrivo naziva „kokošarima“? O još gorim scenarijima – pokušaj državnog udara koji preduzmu Srbi, na primer – i da ne govorimo.
G. Ulemek/Luković još kaže: „To nije bila pobuna. Da je bila pobuna, ja ti garantujem, sve Vladine organizacije bi bile zauzete!“ On je tu – nažalost! – verovatno u pravu. Pravo pitanje – koje mu nije bilo postavljeno – glasi, međutim: i šta onda, kada se zauzmu „sve Vladine organizacije“? Hoće li JSO da preuzme vlast u zemlji, postavi g. Ulemeka/Lukovića za premijera, a „majora Batića“ za ministra unutrašnjih poslova? Kao bivši legionar, g. Ulemek/Luković trebalo bi da je upoznat sa činjenicom da u Francuskoj postoji Drugi padobranski puk Legije stranaca (2e REP), ali ne postoji Prvi (1e REP). Ne postoji zato jer je 1961. raspušten zbog učešća u oružanoj pobuni i pokušaju puča protiv legalne vlasti generala De Gola (nekoliko generala je tom prilikom osuđeno na smrt i streljano). To što ne postoji Prvi padobranski puk Legije stranaca ostaje kao stalna opomena bonapartistički nastrojenim vojnicima.
G. Ulemek/Luković se, naravno, od tog hipotetičkog scenarija zauzimanja Vlade odmah, kao lojalan vojnik, ogradio: daleko bilo! Nije, međutim, daleko od pameti ni pretpostavka da bi u takvom jednom – naravno sasvim hipotetičkom! – scenariju vlast u obliku „privremene vlade narodnog jedinstva“ bila ponuđena koaliciji stranaka politički srodnih komandi JSO-a; i tako dalje, zna se kako se to radi. Pa nisu tek tako razne političke snage tokom tih nekoliko dana pokušavale da se njuškaju sa komandom JSO-a i da flertuju sa pobunom, da sad ne ulazimo u imena, jer su dotični naglo zaboravili na to.
Da bi se takva hipotetička i krajnje nepotrebna scenarija učinila i nemogućim, potrebno je ubrzati proceduru reforme Službe kroz novo zakonodavstvo o unutrašnjim poslovima i državnoj bezbednosti. DOS, uostalom, od početka obećava da će Državnu bezbednost reformisati, osavremeniti i izdvojiti iz Ministarstva unutrašnjih poslova kao posebnu agenciju pod kontrolom Vlade i Skupštine, kao u većini demokratskih zemalja. Ovaj incident sa „legalistima iz Kule“ pokazuje da bi sa takvim reformama trebalo požuriti, pa makar nekome bilo žao što Državna bezbednost više nije onakva mistična i strašna sila od koje je decenijama punio gaće, a sada mu je pala u ruke. Što pre se DOS oslobodi sopstvene fascinacije Državnom bezbednošću i što pre stranke članice i njihovi lideri i liderčići odustanu od „tog mračnog predmeta želja“ – to bolje za njih, za narod, za državu i za Službu.
Fokus ruskih medija je uglavnom deo vezan za buduće odnose Srbije i Rusije te uvođenje odnosno neuvođenje sankcija Rusiji
Ivica Dačić je rekao da je Rusija tražila zakazivanje hitne sednice Saveta bezbednosti UN o BiH
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve