Godišnjica smrti Teofila Pančića
Vojni odsek ili priča o dve tragične smrti i jednoj raskošnoj donaciji
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Tribina „Koji je model privatizacije potreban Srbiji“ održana je 28. aprila u Studentskom kulturnom centru u organizaciji nedeljnika „Vreme“ i fondacije „Friedrich Ebert“. Ovo je druga u nizu tribina iz ciklusa tribina „Vreme izazova“. Prva tribina sa temom „Civilna kontrola policije“ održana je u februaru, a planirano je da do kraja godine budu organizovane još četiri tribine. I teme narednih tribina obrađivaće probleme koji su od najvećeg značaja za razvoj demokratskog društva u Jugoslaviji i najaktuelnija pitanja sa kojima se naše društvo suočava.
Učesnici tribine „Koji je model privatizacije potreban Srbiji“ bili su Aleksandar Vlahović, ministar privrede i privatizacije u Vladi Republike Srbije, Nebojša Medojević, direktor Centra za tranziciju u Podgorici, Branislav Čanak, predsednik Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost“, Milić Milovanović, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu, i Tamas Bauer, profesor univerziteta Johan Wolfgang Gete u Frankfurtu na Majni i poslanik u mađarskom parlamentu. Tribinu je vodio Dimitrije Boarov, novinar „Vremena“.
Ministar Vlahović je govorio o problemima sa kojima se Vlada Republike Srbije suočava, o načinima i modelima koji će biti primenjeni u privatizaciji srpske privrede. Branislav Čanak je o privatizaciji govorio iz ugla radnika, koji mogu biti najosetljiviji i najproblematičniji deo ovog procesa, a Nebojša Medojević i profesor Milić Milovanović analizirali su privatizaciju iz ugla dosadašnjih iskustava istočnoevropskih zemalja i bivših repulika SFRJ. Tamas Bauer je učesnicima i publici govorio o modelima privatizacije koji su primenjeni u mađarskoj privredi, o zamkama i pozitivnim stranama mađarskog tranzicionog iskustva.
U svojim izlaganjima i u međusobnoj razmeni mišljenja učesnici tribine su razmatrali tip tržišnog privrednog sistema koji je potreban ili moguć u Srbiji. Izneta su mišljenja o glavnim slabostima važećih zakona o „svojinskoj transformaciji“ i o različitim pravcima njihovog otklanjanja usvajanjem novog zakona. Potražen je odgovor na pitanje da li i neki novi modeli privatizacije kriju opasnost da se privatizacija izvede prema nekom novom pojedinačnom, a ne opštem interesu? Ministru Vlahoviću je postavljano pitanje ko gubi, a ko dobija ovim ili nekim drugim modelom privatizacije. Ko će određivati načine privatizacije pojedinih preduzeća, da li će dobitnike i gubitnike u privatizaciji određivati tržište, država ili političke stranke? Veći deo razgovora govorilo se o tome koji model privatizacije u Srbiji ima najviše šansi da privuče strane ulagače.
Tribinu „Koji je model privatizacije potreban Srbiji“ pratili su brojni novinari i publika, a bilo je i mnogo pitanja.
U narednom broju nedeljnika „Vreme“, od 10. maja, izaći će podlistak „Koji je model privatizacije potreban Srbiji“, koji će preneti sve ono o čemu je na tribini govoreno.
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika

Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević

“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”

Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve