

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Građanin u monaškim ‘aljinama srušio dva betonska stuba na objektu u akumulaciji Rovni. Građanin u monaške ‘aljine veli da će tako bude i dalje, i ko u narodnoj pesmi, što graditelji za dan sagrade, vile će za noć da poruše
Agencijske vesti kažu da su radovi na akumulaciji Rovni, desetak kilometara ponad, ili uzvodno, Valjeva, privremeno prekinuti, dok se ne reši problem sa vernicima koji protestuju. „Vreme“ je već pisalo o ovoj svojevrsnoj papazjaniji, ali ajmo skoro pa iz početka.
Još ‘89. je osnovano Javno preduzeće „Kolubara“, koje trebalo realizuje izgradnju akumulacije koja bi vodom snabdevala Kolubarske opštine, Valjevo, Lajkovac, Mionicu, Lazarevac, Ub, te planiranu elektranu u Kaleniću. Da se nešto i preskoči, 2003. je potpisan Ugovor o razmeni nepokretnosti, između nadležne eparhije, na čijem čelu bio episkop Lavrentije, i JP „Kolubara“, kojim je „Kolubara“ preuzela obavezu da izgradi novu crkvu u obližnjem selu Tubravić, namesto valjevske Gračanice, koja je na mestu akumulacije, i predviđeno je da bude potopljena.
Događaji su počeli kad je Pravoslavno bratstvo Istinoljublje reklo da je Gračanica sveta i čudotvorna svetinja, te da ne dolazi u obzir da se ona potapa, da voda bude 14 metara iznad krsta. Počeli su pozivi na Odbranu Svetinje, stražarenje kod manastira, sve da se „zaustavi skrnavljenje Gračanice koje demonske sile preko zabludelih ljudi vrše“. Krajem prošlog leta došlo je do prvog većeg incidenta. „Kolubara“ je angažovala arheologe iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture Valjevo, da istraži lokalitet manastira, ali su vernici, okupljeni na pozive Istinoljublja, aktivnim suprotstavljanjem oterali arheologe, i izveli svoje radove: sve što su ovi otkopali, uredno su zakopali, plus posejali travu i posadili cveće. I još, najlone, kojima su zaštićene iskopane kosti, povadili su i bacili, „jer se Srbi ne sahranjuju sa najlonima“.
Takoreći, i ne samo takoreći, glavni u ove rabote je građanin Dragan Davidović, koji se pojavljuje u monaškim haljinama i sa bradom većom i od kaluđerske. Građanin Davidović je bio monah u Tronoši i Crnoj Reci, pod imenom Antonije. U maju 2010. Crkveni sud je doneo odluku da ga liši monaškog čina i vrati u red laika. Isključen je iz Crkvene zajednice na dve godine, „zbog samovolje i nepokoravanja crkvenim vlastima, kao i iznošenja brojnih neistina i kleveta, nedostojnih hrišćanina, a kamoli monaha“… Na sve te okolnosti građanin Davidović, u vreme incidenta sa arheolozima, izjavio „Vremenu“ da ne može da sedi i gleda kako se gaze zakoni Božji, jer bez obzira što je brana u skladu sa zemaljskim zakonima, njemu su stariji zakoni Svetih otaca…
NEDOZVOLJAVANJE: U međuvremenu, u akumulaciji se izvode poslovi čišćenja dna budućeg jezera. Sve je očišćeno, samo je ostalo 15-ak hektara oko manastira Gračanice. Tu seču šume ne dozvoljavaju vernici, koji sebe zovu gračanička straža. „Nedozvoljavanje“ se desilo i prošle nedelje, radnici beogradske „Hidrotehnike“, koji su angažovani na tom poslu, sprečeni su u nameri da poseku preostalu šumu. Akcija je, sa fotografijama, postavljena na sajtu Istinoljublja. Piše da su drvoseče zaustavljene pred Gračanicom, a da je monah Antonije porušio stubove na objektu za video-nadzor, koji su kao vešala počeli podizati poviše Čudotvorne svetinje. Jošte piše: Ko ne razume pisanje perom, nadamo se da će razumeti pisanje krupnijim penkalama. I jošte piše: monah Antonije se rešio na jedino moguć i razumljiv odgovor, macolom je srušio dva stuba. Ovo nije agresija, već rušenje vešala.
Na sajtu Istinoljublja su i slike akcije rušenja betonskih armiranih stubova, kao i snimak intervjua Antonija, za koji piše da će biti emitovan na televiziji. Građanin Davidović, u te monaške ‘aljine, sa bradom većom od svake kaluđerske brade, u kameru veli: Ja sam monah Antonije, koga je grupa vladika rešila da razmonaši, zbog borbe protiv dolaska pape, podrške Artemiju, i borbe za svetinju Gračanicu. Šta još veli, neka bude monah, Antonije, veli da Brana nema dokument o proceni uticaja na životnu sredinu, da od nje preti ekološka katastrofa, i da će uništiti Najveću svetinju. Još veli da će ta voda da bude prokleta, te da nema premeštanja i istraživanja Svetinje dok Bog ne da znak.
Za sve što rade imaju podršku Svetih anđela, stražare, i, kad naiđu drvoseče, zovu vernike da odbrane Svetinju. Ukratko, dok je on na slobodi, brana se neće puniti prema manastiru. Zašto, nema čoveka u okolini koji nije video čuda, ili horsko anđeosko pevanje noću, ili po mraku svetla u crkvi. Pričaju i da je tokom radova na crkvi svetlost krenula iz kanjona, da je munja izašla iz zida. On zna šta radi, prvo, da ne navuku prokletstvo, drugo, da piju zdravu vodu, treće, da imaju svetinju u kojoj se mogu lečiti brojni bolesnici. Ako Bog da, koliko sutra će oko crkve biti veliki parking sa hiljade kola, sa hiljade ljudi, koji će doći na isceljenje, koji će doći Svetom arhangelu Mihailu, i svim nebeskim silama čije se horsko pevanje čuje iz crkve…
Šta još Davidović, neka bude Antonije, kaže na tom snimku, kaže, dok je on na slobodi, ne mogu ništa da urade, stubove na objektu za video-nadzor je morao da čvrkne, da znaju da oni to shvataju kao vešala. A dalje će biti kao u narodnoj pesmi, što oni za dan sagrade, vile će za noć da poruše…
A šta kažu u JP „Kolubara“, kažu da je akumulacija blagostanje, da se sve radi po najvišim standardima, da uloženo 80 miliona evra, da se još ulaže. Vršilac dužnosti direktora Miodrag Marković još kaže da su o incidentu rušenja betonskih stubova obavestili policiju, da je šteta 700.000 dinara, da je policija intervenisala, da pravosudni organi treba da stupe na scenu, jer javna imovina mora biti zaštićena…


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve