Šta se tu imalo suditi kad je stvar od početka bila jasna? Sa Najvišeg mesta odmah je rečeno ko je kriv i zašto, a sve ovo je samo gubitak vremena i para poreskih obveznika
No bis in idem, kao što znaju čak i najbolji studenti Pravnog fakulteta ikad. Ne može se suditi dvaput za isto. Zašto? Zato što je res iudicata, stvar presuđena i – molim. Sedam niških žandarma, međutim, ipak je prvostepeno osuđeno na uslovne kazne (jedan je oslobođen) zbog incidenta iz septembra 2014. godine, dakle, više od tri godine kasnije. Taj vremenski odmak nije bez razloga: nije nikome bilo lako tužiti i suditi u stvari koja je praktično već bila presuđena istoga dana kad se desila. Trebalo je savladavati razne nelagode, ako me razumete…
Podsetimo se: tog septembarskog dana, bila je nedelja, u Beogradu se održavala Parada ponosa. Iz očiglednih razloga i gorkog iskustva MUP je angažovao jako obezbeđenje, uključujući tu niški odred Žandarmerije, koji je bio raspoređen u Birčaninovoj i Ulici Svetozara Markovića (između ostalog), sa zadatkom da građane preusmerava ka punktu u Nemanjinoj predviđenom za učesnike parade. Sve je išlo kako treba do trenutka, oko 11 pre podne, kada su se pojavila četiri mlađa građanina u ležernoj sportskoj odeći i sa kratkom kosom. Žandarmi će posle izjaviti da su ličili na navijače, tj. odgovarali opisu. Kordon ih je zaustavio i tada dolazi do incidenta. Umesto da se okrenu i odu, što bi bio razborit postupak u takvoj situaciji, građani su insistirali da prođu kroz kordon i počeli da se prepiru sa žandarmima, što nije bilo razborito. Ta četiri lica bila su Andrej Vučić i Predrag Mali, braća premijera i gradonačelnika i dva vojna policajca koji su – ne zna se po kom osnovu – bili u njihovoj pratnji, kako će kasnije izjaviti. Naime, ni Andrej Vučić ni Predrag Mali nisu štićena lica i nije jasno šta su vojni policajci radili uz njih.
foto: tanjug…I REAKCIJA: Žandarmi protiv Andreja Vučića, Predraga Malog i dvojice pripadnika VS na suđenju dugom tri godine
„NEMILI DOGAĐAJ„: Stvar je postala kritična vrlo brzo: žandarmi tvrde da je jedan od četvorice uhvatio jednog od njih za zaštitni prsluk, pa je ovome ruka sa palicom spontano poletela i počela je tuča. Vojni policajci pokušali su da se legitimišu kad je već bilo prekasno, kažu žandarmi i nastala je jurnjava po Ulici Svetozara Markovića, sa sve upotrebom palica. Jednom od vojnih policajaca u toj gužvi ispao je pištolj, što nije doprinelo smirenju situacije. Gužva se završila u jednom ulazu za kola u Svetozara Markovića, pa onda u haustoru iste zgrade. U ulazu je bio parkiran BMW sa crvenim i plavim svetlima, registrovan na Vojno-bezbednosnu agenciju, sa vozačem koji je bio dovoljno priseban da ta prioritetna svetla upali. U vozilu je imao pušku, koju inače formacijski duži i odbio je da napusti vozilo. U haustoru je došlo do objašnjavanja i dugih konsultacija radio-vezom i telefonima. Konačno su se četvorica u BMW udaljila ka Vojno-medicinskoj akademiji, jer je došlo do telesnih povreda.
To bi bio ostao „nemili događaj“, kako se to kaže, da se odmah nije umešao premijer Aleksandar Vučić. Primio je žandarme koji su učestvovali u incidentu i razgovarao s njima; sa detaljima nismo upoznati. Onda je zakazao konferenciju za štampu i drhtavim glasom, sav indigniran, ispričao da su žandarmi napali njegovog brata samo zbog imena u ličnoj karti, to jest samo zato što je njegov brat, na pravdi boga, ni krivog ni dužnog. Bilo je to istoga dana u rano popodne i stvar je bila presuđena, res iudicata: vlast je rekla svoje, a tužilaštva i sudovi će već nekako naći puta i načina. Pretpostavka nevinosti tu nije od značaja: stvar je jasna i hoće li neko da protivreči premijeru? Može, na svoj rizik, pa neka vidi…
NA RUČAK, KROZ KORDON UZ PRATNJU: Tu sada nastaje jedna druga situacija, koja će imati dalekosežne posledice. Naime, Saša Janković, Zaštitnik građana u to vreme, zainteresovao se za slučaj i proučio ga je. To je rezultiralo dvema krivičnim prijavama: protiv žandarma zbog prekomerne upotrebe sile i protiv braće Vučić-Mali i njihove pratnje, zbog ometanja službenih lica u vršenju službe. Taj trenutak slobodno možemo uzeti kao početak sukoba Aleksandra Vučića i Saše Jankovića, mada je trvenja bilo i ranije oko raznih Jankovićevih intervencija. Sukob će eskalirati u predizbornoj kampanji za predsedničke izbore i kulminirati oko Savamale. Vučićevi dresirani mediji nazivaće i još nazivaju Sašu Jankovića najgorim imenima, optužuju ga za ubistvo, broje mu pare i već znate šta mu sve rade.
Sam incident bio je – do sada – zaboravljen. Šteta. Trebalo bi se staviti u uloge obeju strana, pa bi bilo jasnije. Da bi stigli i razvili se po Beogradu, ti niški žandarmi morali su da ustanu barem u četiri ujutro, provedu neko vreme u autobusu i budu celo prepodne na nogama, u teškoj opremi za razbijanje demonstracija. Ko ne bi bio nervozan i premoren? Građanstvo o takvim stvarima ne razmišlja, ali bi vojni policajci morali da budu toga svesni. Uz drugačiji pristup, incident se mogao izbeći, pričao je tada Saša Janković koji je nešto pre toga prošao bez problema kroz taj isti kordon pošto su se on i supruga uredno legitimisali (ona je radnik MUP). Žandarmi su se kasnije žalili na aroganciju braće Vučić-Mali i na sporo reagovanje ljudi za koje se ispostavilo da su iz VBA. Braća će se kasnije pravdati da su krenuli Vučićevim roditeljima na ručak, ali roditelji žive u Krunskoj, pa im taj ćošak nije bio baš usput. Ostaje veliko pitanje da li su niški žandarmi tada znali da Aleksandar Vučić uopšte ima brata i kako se zove, ako ćemo već o tome. Teško, ali sada je kasno; sada i te kako znaju.
NAPAD NA NJEGA I PORODICU: Dakle, sud je na jedvite jade, uz saslušanje mnogih svedoka i gledanje kvadrat po kvadrat televizijskog snimka N1 (što je potrajalo), došao do prvostepene presude, uslovne i ispod predviđenog minimuma kazni za ta dela (zlostavljanje i mučenje). Nelagoda je bila vidljiva sve vreme, a kako i ne bi kada je presuda izrečena odmah i sa Najvišeg mesta? Sada je red na apelaciju, pa kada bude došlo, a može da potraje, hoće li neko pomenuti termin iz rimskog prava koji znaju čak i najbolji studenti prava ikad: no bis in idem?
Ti žandarmi, kakvi-takvi nisu ispali baš cvećke u ovoj stvari, bili su osuđeni odmah, istoga dana. Krivične prijave Saše Jankovića protiv preostale četvorice učesnika u tuči (a ni oni nisu ispali cvećke) odbačena je odmah, a i jako je iznervirala Aleksandra Vučića: bio je to njegov omiljeni „napad na mene i moju porodicu“.
Tako je to sa presuđenim stvarima: ne mogu se suditi ponovo, ako neko ne zna latinski.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Vlast pokazuje da ne poštuje ni sopstvene odluke, niti sama zna šta hoće i šta radi. Kada kažu da će se baviti isključivo Generalštabom iz druge polovine 20. veka, a ne i kasarnom Petog puka ili starim Generalštabom, jasno je da im se ne može verovati. Niko ne može da garantuje da će ijedan objekat u tom obuhvatu ostati zaštićen i sačuvati svoj spomenički integritet. Spremni smo da se borimo na civilizovan način. Postoji i potreba, koju je deo javnosti jasno iskazao – tražeći i podršku od nas kao struke, na šta su neki od nas i pristali – da, ukoliko počne rušenje, objekte branimo i fizički... U svakom slučaju, naši naredni koraci zavisiće od poteza vlasti. Mi poznajemo zakonske okvire, ali znamo i da se vlast ne drži zakona”
U zemlji u kojoj se politički problemi često rešavaju tako što se proglašavaju nepostojećim, studenti su uradili nešto radikalno jednostavno: imenovali su problem i pokušali da ga izmere. A kad smo kod imenovanja, nemojmo zanemariti ni šta je tih 400.000 građana uradilo. Stali su iza zahteva za izborima imenom i prezimenom, adresom i brojem telefona
Na Kosovu su, nakon gotovo jednogodišnje blokade institucija, 28. decembra održani vanredni parlamentarni izbori. Kakvi su izborni rezultati i šta je na njih uticalo? Šta za Srbe s Kosova može značiti još jedna vlada Aljbina Kurtija?
“Ključno je da se rešenje za NIS postigne u prvom kvartalu 2026. godine, posebno imajući u vidu širi geopolitički kontekst. Početak 2026. već je obeležen geopolitičkim potresima u Iranu i Venecueli. Obe zemlje su naftne sile i članice OPEC-a, ali su ograničene u slobodnoj prodaji nafte usled OFAC-ovih sankcija. Geopolitičke tenzije sa ovakvim zemljama imaju značajan uticaj na cene nafte i sirovina, pa postoji realan rizik da treće zemlje snose posledice”
Razlika između zemalja sa razvijenim medicinskim sistemima i Srbije u kojoj se sistem održava još samo na entuzijazmu predanih lekara i predanog osoblja, ravna je razlici između neba i zemlje. U srećnijim zemljama nije lakše samo živeti, nego i mreti
Da li je moguće da smo, posle hiljada godina imperijalnih poduhvata, sada, odjednom, toliko iznenađeni američkim upadom u Venecuelu, da ne možemo da dođemo do daha?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!