Ubistvo jednog i ranjavanje trojice ljudi u pokušaju likvidacije Zorana Nedovića Šoka po receptu zemunskog klana svedoči da nisu prošla vremena plaćenih ubica i mafijaških gangova
MESTO ZLOČINA: Uključenje Ulice omladinskih brigada na auto put
Za trenutak kao da se vratilo vreme iz 2000. godine kada se gotovo svakog dana pucalo u mafijaškim obračunima: u Ulici omladinskih brigada na mestu uključenja puta prema Zagrebu, pre dva dana u 10.45 časova, automobil marke „audi“, inače omiljeno vozilo kriminalaca, sustigao je jedan takođe „audi“ i preprečio mu put. Iz pristiglog vozila trojica muškaraca osula su paljbu iz automatskog oružja na zaustavljeni „audi“, a potom su izašli iz automobila i pobegli. U izrešetanom automobilu ubijen je jedan čovek čije ime policija nije htela da saopšti. Kako se nezvanično saznaje, reč je o bivšem policajcu. U napadnutom automobilu ranjeni su Zoran Nedović Šok, Goran Gordić i vlasnik automobila Duško Tanović iz Dobanovaca. Oni su odmah prevezeni u Kliničko-bolnički centar na Bežanijskoj kosi a zdravstveno stanje povređenih nadležni u bolnici odbili su da komentarišu. Čak i posle više časova od prijema ranjenih. Automobil napadača imao je beogradske registarske tablice koje mu ne pripadaju te će biti da je ukraden.
Govoreći o detaljima pucnjave, načelnik Resora javne bezbednosti MUP-a Srbije Miroslav Mišković rekao je da su „lica u napadnutom automobilu od ranije poznata policiji“. Na mestu pucnjave napadači su ostavili automatsku pušku i fantomku. Oba vozila biće predmet kriminalističke ekspertize, odnosno veštačenja.
Meta je, bez sumnje, bio Zoran Nedović zvani Šok, star oko 50 godina, dobro poznat policiji kao jedan od vođa beogradske organizovane kriminalne grupe, pete po značaju i snazi na teritoriji grada. Prema rečima jednog bivšeg načelnika GSUP-a, Nedović je bio čovek bivše državne bezbednosti za koju je, kao i svi kriminalci angažovani za prljave poslove, radio po nalogu Službe. Budući da je takođe bio veoma blizak Zoranu Uskokoviću Skoletu (ubijen 29. aprila 2000) i njegovoj kriminalnoj družini koja ga je nazivala „tatom“ zbog ogromnog iskustva i opreza, Nedović je odmah nakon ubistva Željka Ražnatovića pobegao u inostranstvo i nastanio se u Španiji, daleko od Arkanovih osvetnika koji su Skoletovu grupu osumnjičili za učestvovanje u Arkanovom ubistvu i većinu, kao i Skoleta, potamanili. Pre oko godinu dana Nedović se vratio u Beograd, ali se nije mnogo eksponirao, očevidno nepoverljiv i svestan činjenice da će neko ipak nastojati da ga smakne. Za njim je, inače, svojevremeno bila raspisana poternica koja je nedugo posle njegovog odlaska u inostranstvo bila skinuta.
Dok je stolovao u Beogradu Nedovićev jedini član grupe bio je Branko Jevtović zvani Jorga. Ali, kada je bio u pitanju neki veći „posao“ angažovao je ljude iz drugih kriminalnih grupa sa kojima nije bio u sukobu. U takozvanoj Beloj knjizi MUP-a Srbije, u kojoj su evidentirane gotovo sve kriminalne grupe i pojedinci, o Nedoviću piše da ima dugu kriminalnu prošlost i da je jedan od retkih koji još opstaje i ima autoritet u svim kriminalnim sredinama: „Vodio je i organizovao grupu Zorana Uskokovića Skoleta a blizak je i sa Andrijom Draškovićem“, inače nekadašnjim rezervistom DB-a, optuženim i oslobođenim prvostepenom sudskom presudom Okružnog suda u Beogradu zbog podmuklog ubistva Zvonka Plećića Pleće, pripadnika surčinskog klana.
Prema podacima MUP-a Srbije, osnovna delatnost Nedovića i Jevtovića je krijumčarenje opojnih droga a svojevremeno su se bavili i nedozvoljenom trgovinom naftom, cigaretama i krađom vozila koja su vraćana vlasnicima uz otkup. Krivična dela nisu činili samo u Beogradu i Srbiji već i u Crnoj Gori i u inostranstvu. Posebno kad je bilo reči o trgovini narkoticima. Angažovao je poverljive ljude za saradnike sa kojima je odlazio i uvek veoma oprezno i bezbedno krijumčario drogu. Nije poznato da je ikada bio zbog toga uhapšen. MUP Srbije takođe ima podatke da je Nedović kao savetodavac učestvovao u Skoletovoj grupi u izvršenju više likvidacija. „Nedović je osoba veoma nepoverljiva, konspirativna i prilikom izbora članova grupe vodi računa koga angažuje“, piše u Beloj knjizi.
Slike prošlih vremena
O pucnjavi na Novom Beogradu bio je obavešten i ministar policije Dragan Jočić. „To je ono što nije dobro i što vraća sliku prošlih vremena. U Beogradu odavno nije bilo takvog ubistva. Nama ostaje da uložimo sve napore i otkrijemo počinioce tog ubistva“, izjavio je ministar Jočić.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!