

novi broj „Vremena“
Srbija i armagedon: Vatrena peščara, plitak Dunav
Poremećena prirodna ravnoteža pokazuje širom Evrope svoje opako lice. Ovog leta, to je jako pogodilo i Srbiju, piše „Vreme“ u novom broju




Za godinu dana, oko 5000 klijenata je koristilo je uslugu "vi pijete, mi vozimo": više od 90 odsto korisnika su muškarci, ali su u većini slučajeva naručioci – žene
Volan i alkohol zakonski su „na ovim prostorima“ razdvojeni u praskozorje automobilizma, još sredinom šezdesetih. U početku „veseljacima“ za upravljačem pretila je „samo“ novčana kazna, kasnije je pridodato i oduzimanje vozačke dozvole na neko vreme, a novim zakonom o bezbednosti saobraćaja lepeza sankcija je uvećana obaveznim trežnjenjem u policiji, kaznenim poenima, obaveznim pohađanjem seminara o nespojivosti i uticaju alkoholisanosti na (ne)bezbednost saobraćaja, lekarske preglede i dodatne ispite, a u ekstremnim slučajevima može se fasovati i zatvor. Uostalom, pijani vozač realna je opasnost, kako za sebe tako i za druge: „koja čašica više“ potencijalno košta mnogo više nego što u zakonu piše, a može dramatično da promeni život.
S druge strane, alkohol je sastavni deo života, skoro pa obavezan – odbijanje ponuđenog pića shvata se kao uvreda, a gde je jedno, tu je i drugo, posle trećeg se više i ne broji, a vozači koji se „zabroje“ i popiju „koju više“, a sve preko jednog je više od tolerisanog, na ozbiljnoj su muci: kako posle „zabrojavanja“ da dođu kući, pa još sopstvenim automobilom. Malo ko je, naime, spreman da „ljubimca“ ostavi tamo negde, pa sutra da dođe po njega: em treba mnogo vremena, em taksi tamo-ovamo nije baš džabe, a i valja poraniti i do auta stići pre „parking majstora“. Druga varijanta je „neće valjda“, detaljno opisana u kaznenim odredbama Zakona o bezbednosti saobraćaja, ta varijanta može ozbiljno da se olupa o glavu, što figurativno, što „izistinski“.
TREĆA VARIJANTA: Međutim, pre nešto više od godinu dana otvorila se i treća varijanta zvana „vi pijete, mi vozimo“. Dovoljno je samo da „uveseljeni“, ali i savestan vozač pozove „Safe Driver“, da kaže gde se nalazi i gde želi da ide. „Sve ostalo je naša briga“, kaže za „Vreme“ Slobodan Bulajić, osnivač i suvlasnik ovog preduzeća. „U najkraćem roku naš vozač će klijenta odvesti tamo gde želi.“
Svi vozači, za sada njih desetorica, obučeni su da upravljaju svim vozilima B kategorije, velikim i malim, sa automatskim i ručnim menjačem, sa „levim“ i „desnim“ volanom. Na lice mesta dolaze skuterom koji može da se sklopi i stane u svaki prtljažnik.
Prvih nedelju dana uhodavanja sistema usluga je bila besplatna. „Kako smo počeli tako je krenulo“, kaže Slobodan. „Pije dosta ljudi: neki od njih se odluče da voze sami, a neki pozovu nas.“ „U početku“, nastavlja, „bilo je podosta poziva od onih koji i nisu popili mnogo – neki uopšte, ali su hteli, dok su ‘pri sebi’ da provere kako sistem funkcioniše, pa kad se uvere da je sve OK, sledeći put pozovu baš ‘veseli’, čak i zadremaju u toku vožnje.“
FIN SVET: Za godinu dana, više od 5000 klijenata je koristilo ovu uslugu. Statistika veli da su više od 90 odsto klijenata muškarci, ali i da su naručioci u većini slučajeva žene. „Imamo jednog klijenta kome je naša usluga uslov za dozvolu za izlazak ‘na piće sa drugarima’: njega vozač mora da doprati do vrata stana, da se supruga uveri da je uslov ispunjen.“
Za korisnike usluga kaže da su uglavnom „fin svet“, iako su „na alkoholu“: „Govorim o pijancima koji se nama obraćaju za uslugu. Čim su nas zvali, znači da su svesni da su popili toliko da nije ‘u redu’ da u takvom stanju voze, a ne o pijancima generalno. Moguće je da su i oni svi fini, mada ne znam, ali za naše klijente tvrdim, jer nas zovu oni koji neće da prave problem, a one druge nismo upoznali.
U stvari, jednog jesu, i to pre neki dan. Za njega Slobodan kaže da se tako „uradio“ da nije bio kadar bravu svog „rovera“ da pogodi, da je bio izuzetno nepristojan prema vozaču i da na kraju nije platio uslugu po tarifi, već je odredio neku svoju, trostruko nižu. „Taj više nikada uslugu od nas neće dobiti“, kaže Slobodan. „To što je bio ‘mortus’ ne opravdava ga.“
NON–STOP: Za tarifu kaže da niža ne može biti: 549 dinara do sedam km vožnje, 759 do deset, a do 20 kilometara 999 dinara. „Kada smo pravili cenovnik, najvažniji kriterijum je bio isplativost s jedne, a sa druge strane koliko bi svako od nas bio spreman da plati takvu uslugu. Tako smo i došli do ovog tarifnika: jeftinije ne može, a ne može se reći da je skupo“, objašnjava Slobodan i naglašava da se ne tarifira dolazak vozača na „lice mesta“, kao i povratak, a i da se naplaćuje prema GPS navigaciji najkraći put „od tačke A do tačke B“, po pravilu od kafane (A) do kuće (B).
Biva da ruta ima nekoliko odredišta, da naručilac hoće društvo da razveze, neko se usput seti da ga neko čeka u drugoj kafani, a i još je žedan, neko ogladni a, eto, baš prolaze pored pjeskavičarnice… Za sve postoji tarifa. Događa se, ne baš retko, da ista mušterija zove nekoliko puta iste večeri: počne u jednoj kafani, nastavi u drugoj, a završi u trećoj, a rado bi u četvrtu. Za takve je predviđen poseban popust.
„Kod nas se ne događa da nema slobodnih vozila, može da se dogodi da klijent malo sačeka, kojih deset-petnaest minuta duže od uobičajenog, ali svako će vožnju dobiti“, kaže Slobodan i dodaje da je prosečna „čekalica“ između 15 i 20, a najduža do 40 minuta. Ipak, tokom ove novogodišnje noći, servis nije bio dostupan: „Takav je bio sticaj okolnosti: sve naše vozače je angažovao jedan hotel kojem je u novogodišnji aranžman bio uključen i siguran prevoz. Kako su nam kapaciteti ograničeni a ponuda, finansijski gledano, nije bila za odbijanje, preostalo je samo da uz izvinjenje obavestimo stalne korisnike kako nismo u mogućnosti da im pružimo uslugu.“


Poremećena prirodna ravnoteža pokazuje širom Evrope svoje opako lice. Ovog leta, to je jako pogodilo i Srbiju, piše „Vreme“ u novom broju


Poremećena prirodna ravnoteža pokazuje širom Evrope svoje opako lice. O čemu se sve radi? Šta se, zbog niskog vodostaja, događa u neposrednom komšiluku? Kako sve učestaliji pakleni talasi utiču na ljudske živote, kako na ekonomiju? I šta je pokazao u Srbiji slučaj Peščare – tog neobičnog mesta, pustinje koju je čovek pošumio da bude divlja i prirodna, a koja često žestoko gori zbog nemara nekih ljudi, da bi je, zatim, drugi ljudi srčano branili i neumorno iznova pošumljavali


Kada izbori i formalno budu raspisani, studenti objašnjavaju da se neće promeniti suština, već obim kampanje. “Kampanja će ostati bazirana na onome što studentski pokret jeste već dve godine, ali očekujemo da tokom kampanje bude masovnije nego što je ikada bilo, jer veliki broj ljudi odgovara na naše pozive da se priključe opštinskim timovima”, objašnjava student Filip Kovačić za “Vreme”


Održavanje uverenja u nepobedivost na izborima služi tome da se sopstveni birači odvrate od promene strane, a opozicioni – demobilišu. Zato je uložen vanserijski napor da se diskredituje istraživanje koje je predstavila Crta. Većina napada nije se ni bavila sadržajem, već je bila usmerena na Crtu kao organizaciju, a deo na metodologiju. U oba slučaja radilo se o upornom ponavljanju lako proverivih neistina, na primer, tvrdnje da je uzorak bio 558, a ne 2.324 ispitanika. Sve to govori koliko im je bilo stalo da nalaz koji je imao najviše odjeka u javnosti zatrpaju lažnim narativima


U času kada je generacijski pokret mladih ljudi premostio duboke razlike obnavljajući u atomizovanom, apatičnom i podeljenom društvu političku zajednicu utemeljenu na idejama slobode, pravde i antikorupcije, nastao je nužni i dovoljni uslov za promene u Srbiji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve