Lansiranje Slobodana Uzelca u potpredsedničku stolicu Sanaderove vlade postavljanje je pravog čoveka na pravo mesto, onoga ko ima vlastito iskustvo s izvršnom vlašću i ko će uspeti da parira onima koji misle da je Srbima u Hrvatskoj veliki ustupak i to što im jednom godišnje na noge dođu političari koji će reći "Hristos se rodi"
Hrvatska je dobila novu vladu: Hrvatski sabor je 12. januara, nakon rasprave koja je trajala 11 sati, izglasao povjerenje starom-novom premijeru Ivi Sanaderu, koji je nakon teških pregovora – kao relativni pobjednik nedavnih parlamentarnih izbora – uspio skupiti dovoljno zastupničkih glasova za novi mandat.
PRVI PUT: Potpredsednik hrvatske vlade Slobodan Uzelac…
„Smotra grebatora“, najbolji je opis onoga što se događalo u posljednja gotovo dva mjeseca u hrvatskoj politici, kako je to dijagnosticirao Marinko Čulić iz „Feral tribjuna“. Ivo Sanader, koji sa svojom Hrvatskom demokratskom zajednicom nije imao dovoljno mandata da samostalno formira novu vladu, danima je pravio ustupke i tek ćemo vidjeti kako će ta novosklepana tvorevina funkcionirati. Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić već je konstatirao da ponovo imamo „jakog premijera i slabe ministre“. Sanader je na svoju stranu uspio pridobiti koaliciju Hrvatske seljačke stranke (HSS) i Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS) Đurđe Adlešić, koja je postala i potpredsjednicom Sabora, ali i predstavnike manjina (osam ukupno), pri čemu su presudnu ulogu odigrali zastupnici srpske manjine iz Samostalne srpske demokratske stranke (SDSS), koji su prvi puta od hrvatske samostalnosti 1990. godine dobili i potpredsjedničko mjesto u vladi. Iako bez konkretnog ministarstva, SDSS će predstavljati Slobodan Uzelac, psiholog koji je odavno u politici (upamćen je kao posljednji predsjednik Gradskog komiteta SK Hrvatske prije 1990) i koji je u prošlom Sanaderovom mandatu bio državni tajnik u Ministarstvu kulture. Uzelčeva potpredsjednička funkcija u vladi obuhvatit će više resora, regionalni razvoj, obnovu i povratak, čime bi – kako je to procijenjeno – najviše mogao doprinijeti poboljšanju statusa srpske manjine u Hrvatskoj, koja i dalje traži povratak izbjeglih, normalizaciju života u pasivnim krajevima u kojima veliki dio Srba živi, proporcionalno sudjelovanje u vlasti, rješavanje penzija neisplaćenih za vrijeme rata i još prilično stvari koje život znače.
…i hrvatski Sabor
STARIKADROVI: Ostale karte u vladi Sanader je raspodijelio između već poznatih imena: osim Adlešićke i Uzelca, ova će vlada imati još dva potpredsjednika, ministra gospodarstva Damira Polančeca i Jadranku Kosor, koja je ujedno ostala na poziciji ministarke obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, na kojoj je bila i u prethodnom vladinom sazivu. Od hadezeovaca u vladi je i Gordan Jandroković, Sanaderov „mladi lav“ kao ministar vanjskih poslova i evropskih integracija, Berislav Rončević ministarstvo obrane zamijenio je onim unutrašnjim poslovima, Ivan Šuker je i dalje ministar financija, a tu su i „stari“ kadrovi Ana Lovrin kao ministarka pravosuđa i Božidar Kalmeta ministar mora, prometa i infrastrukture, kao i Božo Biškupić (kultura) i Dragan Primorac (znanost, obrazovanje i sport). Branko Vukelić, koji se ranije bio oprobao u gospodarstvu, sada je ministar obrane, Marina Matulović-Dropulić, ministarka zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Gospićanin Darko Milinović ministar je zdravstva i socijalne skrbi, a Petar Čobanković je na čelu novog Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, dok je drugo novo ministarstvo – turizam – preuzeo haesesovac Damir Bajs, a njegov stranački kolega Božidar Pankretić novi je ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.
NOVI-STARI PREMIJER: Ivo Sanader
Osim Uzelca, potpuno je novo ime u izvršnoj vlasti novi ministar turizma, za kojega se već čuju zamjerke da u toj stvari nema baš nikakvog iskustva, ali iskustva u konkretnom poslu nema niti novi ministar diplomacije Jandroković, koji je smijenio Kolindu Grabar-Kitarević, s kojom – kako su kuloari govorili – Sanader već duže vrijeme nije bio zadovoljan. Neke od novih ministara prate afere, Vukelića, na primjer, kojem se danas izvlače iz prašine optužbe da se početkom devedesetih nije odazvao pozivu na mobilizaciju, kao i da se – a to je još strašnije! – sve do 1994. godine deklarirao kao Jugoslaven. Onda je prešao u Hrvate i tad ga je krenulo, kažu.
Marinu Matulović-Dropulić razne nepodopštine prate još od doba Franje Tuđmana, a Darka Milinovića, ginekologa – čija je uloga u ratnom Gospiću i ubojstvima gospićkih Srba 1991. godine još nerazjašnjena – javnost je prvi puta bliže upoznala kad se lancima vezao u centru Gospića u znak protesta zbog hapšenja ratnog zločinca Mirka Norca.
Berislavu Rončeviću nije smetala nedavna afera da se ponovo dočepa ministarskog položaja, ovoga puta policije: zajedno sa svojim prethodnikom Ivicom Kirinom (koji je zbog skandala dao ostavku, doduše nakon izbora, pa je to bio samo formalni čin) i haškim optuženikom, generalom Mladenom Markačem koji je bio na privremenoj slobodi do početka suđenja, zatečen je u lovu na divlje svinje kod Virovitice. Markač, naime, nije smio napuštati svoje mjesto boravka, a onda je hrvatski portal Index.hr objavio fotografiju: ponosni lovci, haški optuženik i oni koji bi ga trebali čuvati i nadzirati, pokraj krda pobijenih životinja…
Javnost još ne zna kompletnu računicu koja je ostala na stolu za kojim su se pravili aranžmani za sastav nove vlade, ali je činjenica da je stari-novi premijer morao popuštati i zahtjevima šefa HSS-a Josipa Friščića i šefice HSLS-a Đurđe Adlešić, kao i da je morao prihvatiti njihovo inzistiranje na ZERP-u (zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu), koji je ustanovljen za prošlog mandata vlade i Sabora, a zbog kojega je Hrvatska pala u djelomičnu nemilost Evropske unije i u tešku svađu sa susjedima Slovenijom i Italijom.
VELIKODUŠNOST: Srpski lider M. Pupovac
PROBLEMGLAVAŠ: I samo konstituiranje Sabora i izglasavanje nove vlade nije prošlo bez skandala: naime, jedan od zastupnika u novom sazivu je i Branimir Glavaš, optužen za ratne zločine nad srpskim civilima u Osijeku početkom devedesetih godina. „Branimir Glavaš je izabrani zastupnik u Saboru, dobio je poziv i doći će na konstituirajuću sjednicu Sabora u petak, kakva je praksa i u svijetu“, izjavio je samodopadno Ivo Sanader dan prije nego što je Županijski sud u Zagrebu najprije ujutro odbio Glavaša pustiti iz pritvora, da bi ga potom ipak pustio istoga dana poslije podne. U međuvremenu, mandatno-imunitetska komisija novog saziva Sabora – na temelju umnih tumačenja da je odluka one iz prethodnog saziva, kojom je Glavašu oduzet imunitet od krivičnog progona i pritvaranja, prestala važiti – donijela je odluku da se Glavašu može nastaviti suđenje, ali da ga se više ne može držati u pritvoru. Tako je Glavaš pušten iz pritvora i – sve o trošku poreskih obveznika – po preporuci liječnika prebačen u bolnicu u Osijeku, kako bi se oporavio od posljedica dugotrajnog štrajka glađu, kojega je počeo upravo zbog boravka u pritvoru, u kojega se više neće morati vraćati. Pojedinci – ali i Hrvatski helsinški odbor – upozorili su da je cijela ta stvar grubo miješanje izvršne i zakonodavne vlasti u sudsku i da je odluka o cijeloj stvari trebala biti prepuštena najvišoj instanci, Vrhovnom sudu Hrvatske, ali i ne samo to; suđenje je tek na početku, svjedoci još nisu ispitani i vrlo je vjerojatno da će uslijed Glavaševa boravka na slobodi mnoge od njih naglo uhvatiti amnezija; ne bi to bio prvi takav slučaj.
Još jedan događaj daje doprinos upravo takvoj pretpostavci: tek dva dana po slavodobitnom Glavaševom povratku u Osijek, otkrilo se da je proteklih dana, u tajnosti, gotovo sasvim srušena kuća u središtu Osijeka u kojoj su pripadnici Glavaševe Samostalne uskočke satnije 1991. godine zatvarali i zlostavljali srpske civile, a potom ih odvodili i likvidirali na obali Drave. Sud je zabranio daljnje rušenje kuće koja je, usput, pripadala jednom osječkom Srbinu koji je početkom rata napustio Osijek (u međuvremenu je umro, ali mu je živa supruga i ostali nasljednici), ali – poruka je, sasvim sigurno, odaslana onima kojima se Glavaš i njemu slični obraćaju.
Najnovija vijest stigla je iz središta Evropske unije: Evropska komisija Hrvatskoj je privremeno zamrznula projekte iz programa PHARE 2006. i smanjila za pet milijuna eura sredstva predviđena u programu pretpristupnih fondova, zbog slabosti u provedbi decentraliziranog sustava upravljanja projektima iz fondova EU-a. Ivo Sanader još tješi javnost da je riječ o tome da je od izbora dosad na sceni bila tehnička vlada, te da će se sad punom brzinom krenuti u daljnje približavanje evropskim standardima i zahtjevima, ali pesimisti se već javljaju i tvrde da je u startu nova državna administracija u evropskim krugovima proglašena nesposobnom (lider oporbene Socijaldemokratske partije Zoran Milanović).
SRPSKIUGAO: Kako izgleda, na sasvim sigurnom dobitku s novom vladom su jedino Srbi: nakon rata, teških godina poraća i brojnih problema s kojima se pripadnici srpske manjine i danas u svakodnevnici suočavaju, prvi puta imaju priliku da nešto konkretno promijene i zaista poboljšaju. Ima onih koji to novo stanje kritiziraju i napadaju, ali i analitičara u Hrvatskoj koji Milorada Pupovca hvale kao zrelog političara i čovjeka koji je kao pregovarač jedini bio „rame uz rame“ tom jakom premijeru Ivi Sanaderu. Vidjet ćemo što će od svih obećanja koje je Sanader dao srpskoj strani biti ostvareno, ali „iznenađenje“ što Pupovac nije prihvatio da on bude potpredsjednik Sanaderove vlade iznenađenje je samo za neupućene, za one koji ne poznaju Slobodana Uzelca, tvrdog političara koji ne odustaje od dogovora i svojih vlastitih ideja, s kojima je namučio – kako neki još pamte – i one davne vlastodršce koji su jednopartijski mislili i vladali. Pupovac je, kažu, svojim gestom pokazao da mu nije fotelja, kao mnogima, jedini motiv za bavljenje politikom, ali neće biti da je samo to: lansiranje Uzelca u potpredsjedničku stolicu Sanaderove vlade postavljanje je pravog čovjeka na pravo mjesto, onoga tko ima vlastitoga iskustva s izvršnom vlašću i tko će, za nadati se, uspjeti parirati onima koji misle da je Srbima u Hrvatskoj veliki ustupak i to što im jednom godišnje na noge dođu političari koji će reći „Hristos se rodi“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Rodio sam se, živim i radim u ovoj zemlji, naravno da me zanima šta se u njoj dešava, pa to je dužnost i obaveza svakog građanina. Ne da pijan na slavi lupetaš o podvizima dedova i pradedova dok paralelno sklanjaš pogled i ćutiš na nepravdu koja se sada dešava oko tebe. Nikada nisam pomislio da će moja zemlja doći u situaciju da naoružani kriminalci sa fantomkama preteći stoje rame uz rame sa policijom, okrenuti ka ljudima koji ne žele da ćute”
Kako bismo dobili odgovor na pitanje kakav bi predsednik vlade bio Aleksandar Vučić, nije potrebno da zamišljamo budućnost, već samo da se podsetimo nešto davnije prošlosti i proteklih 14 godina provedenih u znaku inicijala A. V. i interesne grupe poznate po skraćenici SNS
Branimir Nestorović (na slici) je tvrdio da je u Moskvi primljen “na najvišem nivou” i da je dobio zadatak da okupi proruske snage. Izvor “Vremena” kaže da do vrha Kremlja nije stigao, već da su mu kontakte otvorili lobisti Aleksandra Vulina. Sada sa Narodnom strankom predvodi prorusku koaliciju
Kada se rak proširi, ne možete ga jednostavno hirurški odstraniti, već pokušavate da ga smanjite, lokalizujete drugim metodama, poput zračenja, da biste ga eventualno na kraju operisali i izvadili. Korupcija i kriminal koje je vlast SNS-a uvela u sve pore društva i kojima je država predata na tanjiru, duboko su metastazirali. Na nama je da probamo da ih umanjimo i lokalizujemo raznim merama koje su predložene u programu Studentske liste, poput formiranja specijalne tužilačke policije ili lustracije javnih funkcionera, pa da ih, nadamo se, jednog dana i operišemo, ili bar svedemo na minimum
Zoran Kesić je sada samo na Jutjubu, među stotinama podkasta i drugih uradaka. Mogu li televizijske emisije i novinarstvo da prežive na ovoj platformi i od nje
Kako su studenti od „izdajnika“ i „terorista“ već na početku zvanične naprednjačke predizborne kampanje postali „silovatelji“? Hoće li do 25. oktobra biti preimenovani u pedofile i ubice, recimo?
Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš
Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.