
Naprednjaci
Na režimskom vašaru šest puta manje ljudi nego 15. marta
Tek 55.000 dospelo je na Vučićev skup sa pljeskavicama i pevanjem dok je 15. marta na ulicama bilo do 325.000 ljudi
Zašto ovo rade? Čemu se nadaju, šta sanjaju i kako misle da istraju? O tome za „Vreme“ govori četvoro studenata koje su delegirali plenumi njihovih fakulteta u blokadi
„Vreme“ svake godine u prvom broju objavljuje intervju sa dobitnikom priznanja za Ličnost godine. No, prvi put od ustanovljenja nagrade 2001. godine, priznanje je kolektivno dodeljeno – svim pobunjenim studentima na svim blokiranim fakultetima i univerzitetima u Srbiji.
U njihovo ime i uz saglasnost studentskih plenuma, za novi broj „Vremena“ koji na kioske stiže u četvrtak (9. januar) govore njih četvoro – Isidora Majkić sa Matematičkog fakulteta u Beogradu, Aleksandra Đukić sa Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, Emilija Petrović sa Filozofskog fakulteta u Nišu i Branislav Đorđević sa Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.
„Mi smo videli da nema ko da se bori za nas, da ne postoji drugi put i da smo ugroženi. Ovo je naš način da nešto promenimo i da zaštitimo sami sebe i druge sugrađane“, kaže Aleksandra.
Emilija dodaje: „Društvo je malo plašljivo, ali postoje ljudi koji taj strah mogu da pobede i sve ih je više. Tačnije, sve ja više nas koji umemo da izađemo tom strahu na megdan i kažemo: ja se tebe više ne bojim.“
A gde je ostatak društva?
„Moji roditelji me podržavaju. Mama se, naravno, brine i proverava da li sam dobro“, priča Isidora i nastavlja:
„Kada je bio organizovan veliki skup studenata na Slaviji, bila sam veoma ponosna: cela moja porodica – otac, majka i sestra – krenuli su sa mnom. Vidim da nas odrasli generalno podržavaju, ali nas istovremeno puštaju da ovo bude naša borba.“
Branislav takođe misli da „nije fer svaljivati celokupnu borbu na leđa studenata“.
„Da, mi smo ovo pokrenuli i imamo snage, žrtvovali smo normalan život, maksimalno smo izašli iz zone komfora i svaki dan pravimo korak dalje. Sada je red i na vas, gospodo, nije fer da sve teče normalno kada u ovoj zemlji više ništa nije normalno.“
Ceo razgovor čitajte u novom broju „Vremena“ od 9. januara. Još imate vremena da se pretplatite sa prazničnim popustom od čak 20 odsto na bilo koji tip pretplate.
Tek 55.000 dospelo je na Vučićev skup sa pljeskavicama i pevanjem dok je 15. marta na ulicama bilo do 325.000 ljudi
Mesec dana su iza rešetaka Marija Vasić, Lazar Dinić, Mladen Cvijetić, Lado Jovović, Srđan Đurić i Davor Stefanović. Tobože su planirali „državni udar“, a zapravo su politički taoci
Marija Vasić, Lazar Dinić, Mladen Cvijetić, Lado Jovović, Srđan Đurić i Davor Stefanović nalaze se u pritvoru (na slikama po redosledu). Ukoliko uskoro ne budu na slobodi, jasno je da smo na putu ka Belorusiji. Ti su ljudi u režimskim medijima ispali opasniji od bombaša Al Šababa ili kakve druge prominentne terorističke organizacije. Ko su oni zaista, koga imaju, čime se bave, u šta veruju i za šta se bore
Izgleda da je Đuro Macut ono što je deo javnosti tražio, pa dobio na vučićevski perverzan način: on je stručnjak koji treba da vodi prelaznu Vladu Srbije, ali ne da bi napravio politički konsenzus i smirio društvenu krizu, nego da bi premostio vremenski period do trenutka kada Vučić – formalno ili sa Zoranom Jankovićem u timu – opet može da zasedne u kabinet u Nemanjinoj 11
Mrtvi, osakaćeni, prebijeni, sluđeni… Tako završavaju građani koji se iz različitih razloga nađu pod rukom i pendrekom srpske policije. Poslednji slučaj, za koji malo ko veruje da se stvarno tako odigrao, najbizarniji je: čovek se obesio u marici, dok su mu ruke bile vezane
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve